Boba i Mark Thomas i njihov ljubimac Toto jučer su završili svoju 1050 kilometara dugačku pješačku rutu, nakon 63 dana. Propješačili su najdužu pješačku stazu u Velikoj Britaniji.
– Bio je to očito emotivan dan. Jesmo li plakali, naravno da jesmo. Suze radosnice i tuge. Bilo je to putovanje za pamćenje. Stvorili smo uspomene koje će nam trajati cijeli život i više. Osjećamo se i blagoslovljeni i sretni. I pomalo umorni. Naša stopala bi sigurno mogla odmoriti. Nećemo lagati, ovo nije bilo lako. To je bila najteža stvar koju smo ikada učinili, fizički i psihički. Bilo je mnogo trenutaka kada je to izgledalo nemoguće. Ali iskreno nikad nismo razmišljali o odustajanju. Bilo nam je hladno (baš hladno), mokri skroz (do gaća kako bi rekla Boba), propuhani nevjerojatnim vjetrovima, gladni, žedni (hodali smo jedan dan bez vode) i više puta sve to u isto vrijeme. Dva mjeseca nosimo istu odjeću, često u istom donjem rublju tri dana i noći zaredom. Tijekom šest tjedana koliko smo kampirali, šator nije mirisao posebno privlačno. Nosio sam iste kratke hlače dva mjeseca, bilo po kiši ili suncu, a i Boba je hodala u istim tričetvrt dugim tajicama. Mogao bih (i vrlo vjerojatno hoću) napisati knjigu o našoj pustolovini, pustolovini koja nas je promijenila. I danas sam za posljednju fazu odjenuo očevu majicu u njegovu čast. Duboko u sebi znam da me pratio. A moja je sestra rekla nešto što ću zauvijek pamtiti: “Ponosan je na tebe i također je ljubomoran na ono što si učinio.”
Uspjeli smo prikupiti zdravu svotu za dvije dobrotvorne organizacije koje su nam bliske, Alzheimer UK i hrvatsko sklonište za pse S-PAS, koje je nedavno pomoglo u Dubrovniku. I zahvaljujemo svima vama na vašim velikodušnim donacijama. Odlučili smo ostaviti stranicu za online donacije otvorenom do 1. prosinca.
Hoće li nam sve to nedostajati? Naravno da hoće. Bit će se čudno sutra se probuditi, a da nemamo pred sobom pješačenje od deset milja i svu zabavu planiranja našeg dana. Da, sada nas čeka duga vožnja preko Europe do kuće u Dubrovniku, a to će nam vjerojatno dati više vremena da razmislimo o onome što smo učinili. Pogled na lica ljudi danas dok smo razgovarali i govorili im da smo prošli cijeli put od Mineheada u Somersetu živjet će s nama zauvijek. Također će nam nedostajati pisanje ovdje (o.p. Facebook) svaku večer nakon cjelodnevnog planinarenja. Poruke koje smo primili, sa svih strana svijeta, održale su nas kad je bilo teško.
Obavještavat ćemo vas o našim budućim planovima i još uvijek imamo nekoliko dodatnih postova za objaviti, zapisao je Mark nakon dugog putovanja.
