Peto dijete u obitelji Nikoline i Željka Lale kršteno je u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u nedjelju, 18. listopada, a sakrament krsta podijelio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Tako je na blagdan sv. Luke evanđelista u katedrali kršten mali Luka, koji već ima tri starija brata i jednu sestru.
Doprinos nekršćana u ostvarenju Božjeg plana spasenja
Tumačeći ulomak iz prvog čitanja, iz Knjige proroka Izaije, biskup je u propovijedi kazao kako taj ulomak prenosi hvalospjev u čast jednog poganina, perzijskog kralja Kira. „Iako je poganin, on je za proroka Božji pomazanik, izabranik, imenovan i naoružan da ostvari Božji plan spasenja. Preneseno rečeno, možemo reći da se Bog i poganima, a mi danas možemo reći i nekršćanima, služi da bi u svijetu činio dobro i da bi u svijetu ostvarivao svoj plan spasenja“, ustvrdio je dubrovački biskup.
Istaknuo je kako je to paradoks koji nas kršćane ne bi trebao sablazniti niti postaviti pitanje zašto smo mi onda kršćani, nego bi nas trebao ohrabriti da mi ono svoje biti kršćani shvatimo kao Božji izbor i Božje poslanje da u svijetu činimo dobro. I da čineći dobro dajemo svoj kršćanski doprinos ne samo boljitku društva nego po tom boljitku društva i ostvarenju onog Božjeg plana spasenja s čovjekom, objasnio je.
Caru carevo, a Bogu Božje
Potom je biskup kazao kako u razumijevanju toga može pomoći i pročitani evanđeoski ulomak u kojemu je sadržano zlatno načelo o odnosu vjerske i političke zajednice, o tome što smo u svom kršćanskom poslanju činiti dobro i ostvarivati Božji plan, dužni davati caru, a što smo dužni davati Bogu. Odnosno što smo dužni davati u svom svakodnevnom vjerskom životu, a što kao građani i članovi jednog društva. To načelo je: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“
„Ovo načelo ne znači da se mi kršćani ne smijemo interesirati za ono što se tiče društva i države, niti znači da se društvo i država ne trebaju interesirati za ono što se tiče nas kršćana u društvima u kojima postojimo, a nema danas društva u kojem nema kršćana, ali znači da i jedni i drugi trebamo poštivati međusobnu autonomiju i kompetencije. Odnosno da ne smijemo kao kršćani, kao Crkva, ulaziti u kompetencije države i društva, ali jednako tako da i oni, iako ne možemo govoriti oni jer smo i to mi, ne mogu prelaziti kompetencije i miješati se u stvari koje se tiču Boga i vjerske zajednice u onom što je njoj svojstveno“, kazao je biskup Uzinić.
Fratelli tutti o javnoj ulozi Crkve
To je potkrijepio citatom iz najnovije enciklike Fratelli tutti, gdje papa Franjo vrlo jasno tumači crkveni stav o tom pitanju: „Iako Crkva poštuje autonomiju politike, svoju misiju ne prenosi na privatnu sferu. Suprotno tome, ‘ne može i ne smije ostati po strani’ u izgradnji boljeg svijeta, niti zanemariti ‘buđenje duhovnih sila’ koje mogu oploditi čitav društveni život. Istina je da se vjerski služitelji ne smiju baviti stranačkom politikom, tipičnom za laike, ali oni se ne mogu odreći ni političke dimenzije postojanja, što podrazumijeva stalnu pozornost na opće dobro i brigu za cjeloviti ljudski razvoj. Crkva ‘ima javnu ulogu koja nije ograničena na njezine aktivnosti pomoći ili obrazovanja’, ali koja radi na ‘promicanju čovjeka i sveopćeg bratstva’“ (FT, 270).
Osim ove poruke i pojašnjenja načela odvojenosti ali i određenih zadaća koje ta odvojenost nosi, a koje nam je dao papa Franjo, iz Isusovog odgovora se mogu izvući i još dvije važne poruke koje govore o poštivanju kompetencija druge strane, dodao je dubrovački biskup.
Plaćanje poreza i transparentno poslovanje
Prva poruka, koja se zasniva na onom „podajte caru carevo“, se tiče moralne dužnosti svih građana, dakle i vjernika, da plaćajući porez doprinose zajedničkom društvenom dobru. „Kršćani bi, a s njima i crkvene pravne osobe na svim razina, plaćanjem poreza i transparentnim poslovanjem, trebali biti primjer svima drugima. I oni koji to ne čine, čine grijeh.
Osim poreza, ovo se odnosi i na sve drugo čime možemo dati svoj ljudski i kršćanski doprinos općem dobru svoje društvene i političke zajednice, koje su istovremeno u pravom smislu te riječi i naše zajednice jer smo mi i članovi Crkve i određenog društva, odnosno članovi određene političke zajednice.“
Voditi računa o naravnom zakonu koji je u temelju svih drugih zakona
Druga poruka, koja se zasniva na onom „podajte … Bogu Božje“, odnosi se na poruku državi i državnim vlastima, pa i društvu, svima onima koji misle da većina može odlučivati o tome što je dobro, a što je zlo. To je poruka „da u donošenju zakona moraju voditi računa o tome da ne pripisuju sebi i svojim zakonodavnim skupštinama ovlasti koje pripadaju samo Bogu – većina ne može odlučiti što je dobro što je zlo – odnosno da moraju voditi računa o naravnom zakonu koji mora biti u temelju svih drugih zakona.
Onaj zakon koji se protivi naravnom zakonu nepravedan je i zao. Ako novčić s carevim likom mora biti vraćen caru, a mora, to je naša dužnost. Onda i čovjek stvoren na sliku Božju, a s njim i njegovo ljudsko dostojanstvo i njegova prirodna urođena prava, koja uključuju i ono temeljno pravo na život od začeća do prirodne smrti, treba biti vraćen Bogu i onom pozivu koji Bog ima s njim.“
Razmišljajući o tome tko je onaj koji to treba činiti i kome je taj poziv upućen, biskup Uzinić je podsjetio da je ove nedjelje Svjetski dan misija, koji se obilježava pod geslom: „Evo me, mene pošalji“. Te je ustvrdio: „Odgovor je dakle, ja sam taj koji to treba činiti, odnosno: Evo me, mene pošalji. To je ono što treba reći svaki od nas.“
Mnogostruki načini odgovora na Božji poziv
Mnogostruki su načini na koji na Bog upućuje taj poziv, nastavio je biskup te na primjeru obitelji koja krsti svoje peto dijete to slikovito objasnio. „Obitelj Lale, koja živi blizu katedrale, pa je i naš Grad u užem smislu postao bogatiji za jednog novog kršćanina, nedavno je čula kako njihov Luka, njihovo peto dijete, kuca na vrata njihove obitelji. To je poziv koji im je Gospodin uputio. I oni su otvorili prvo vrata svoga srca, a onda i vrata svoje obitelji. Njima je taj poziv došao na taj način.“
Zatim je skrenuo pozornost na to kako „svatko od nas ima svoj način“, u tisuću nekad malih a nekad velikih svakodnevnih stvari, „kada smo pozvani činiti izbor između onog što se nama sviđa i onog što je korisno i dobro za druge, između onog slijediti svoju ili Božju volju“. Svaki put kad smo izabrali ono što je Božje, zapravo smo mi rekli: Evo me, mene pošalji, poručio je biskup te se zapitao: No, jesmo li izabrali? Biramo li?
Po našim odgovorima, ovim danas, u ovom teškom trenutku povijesti – ja se nadam da će nam se skoro smijati zbog ovih maski i svega što činimo, ali takvo je vrijeme da to moramo činiti – ovisi hoće li Luka, kojeg danas krstimo i pridružujemo kršćanskoj zajednici i njezinom poslanju, moći sutra živjeti u boljoj Crkvi i boljem društvu, boljem svijetu od ovog našeg, kazao je dubrovački biskup. „O ovom našem danas to ovisi“, istaknuo je dodavši da o tome ovisi i to da, kad mali Luka jednom sam postane dovoljno svjestan, hoće li i on, a s njim i druga naša djeca, buduća generacija, na Božji poziv, da svojim kršćanskim životom dadu svoj doprinos društvenom dobru i povijesti spasenja, moći reći svoj beskompromisni: Evo me, mene pošalji. „Naš ‘evo me’ je preduvjet onom njihovom sutrašnjem ‘evo me’“, zaključio je biskup Uzinić.
Pred kraj mise predstavnik Neokatekumenskog puta pozvao je vjernike na kateheze koji od ponedjeljka počinju u katedrali. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Maje Marušić. Milostinja prikupljena na Misijsku nedjelju je predviđena za pomoć misijama i misionarima.
A.Tadić