Papa Franjo imenovao je nadbiskupom koadjutorom Riječke nadbiskupije mons. Matu Uzinića, dosadašnjeg dubrovačkog biskupa, priopćila je u srijedu 4. studenoga Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj.
Biskup Uzinić na samom početku konferencije za medije kazao je kako je nadahnuće za današnje obraćanje pronašao u Evanđelju po Luki.
“Niti jedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti učenik”, kazao je biskup te dodao kako se i on u ovom trenutku mora odreći Dubrovačke biskupije i svih koji su mu bili bliski posljednjih deset godina.
„U ovom trenutku želim zahvaliti svima s kojima sam u ovoj biskupiji surađivao, posebno svećenicima Dubrovačke biskupije. Hvala posvećenim osobama i biskupiji, svima koji su me prihvaćali kao brata i oca. Hvala svim vjernicima. Kaže se da je sveti Vlaho drugačiji od svih svetaca jer oni Grad, dok svi drugi gradovi imaju svoje svece. Hvala svima trudio sam se biti biskup Grada i Biskupije“, kazao je biskup Uzinić.
„U ovom trenutku oproštaja trebamo se prisjetiti svega što nije bilo dobro. Ako sam ikoga povrijedio i napravio nešto što nije u skladu s onim što sam trebao, tražim oprost. Ovo je za mene bilo posebno razdoblje. Oproštaji nisu laki, osobiti su teški ako nema povrataka, a ovoj je takav slučaj. Više se nikad na ovaj način neću moći vratiti u Dubrovnik, ali ne bih htio da ostanemo u žalosti zbog onoga što smo izgubili. Ovim sam premještajem ja izgubio vas i vi mene, na način na koji smo se do sad imali. Imali smo deset plodonosnih godina, na kojima zahvaljujem Bogu“, kazao je vidno emotivan biskup Uzinić.
Biskup Uzinić kazao je kako je imenovan na blagdan sv. Franja Saleškog, inače zaštitnika novinara te da vjeruje da je i zbog toga kroz sve ove godine imao dobru suradnju s dubrovačkim medijima, te da se danas obilježava blagdan sv. Karla Boromejskog te da u njemu želi prepoznati onoga koji će ga nadahnuti za buduće poslanje.
„Smatram da ova pozicija nadilazi mene i moje sposobnosti. Nisam se smatrao prikladnim za nju, ali Crkva jest i stoga se stavljam na raspolaganje. U ovom trenutku nisam sposoban iznijeti program jer ne poznajem Riječku biskupiju. Ne poznajem svećenike, svoje buduće suradnike, kao ni potrebe vjernika i njihova nadanja“ kazao je biskup Uzinić te je potom s okupljenima podijelio nekoliko misli sv. Karla Boromejskog, a koje su ga danas nadahnule.
„Sv. Karlo Boromejski je u svom govoru kazao: „Svi smo doduše slabi, priznajem, ali nam je Gospodin Bog dao sredstva kojima si možemo, ako hoćemo, lako pomoći : postiti, moliti, izbjegavati razgovore zlih kao i štetne i opasne prisnosti.” Ne znam hoću li u tome uspjeti, no moj je program doći s ljubavlju kako bi svi zajedno za riječku Crkvu mogli rađati Isusa Krista“, kazao je biskup Uzinić te dodao da je Dubrovačka biskupija ovim činom ostala bez svog pastira te je pozvao vjernike da se mole za sve svoje pastire te za svojeg budućeg pastira.
Biskup Uzinić dužnost će obnašati do 16. prosinca.
Životopis
Nadbiskup Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, gdje je završio osnovnu školu. Formacijski put ga dalje vodi u Split, u gimnaziju i Nadbiskupsko sjemenište. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, upisuje Teološki fakultet u Splitu na kojem završava studij filozofije i teologije 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993. godine.
Nakon ređenja obnašao je pastoralnu službu župnog vikara u župi Omiš i župnika u župi Otrić-Struge. Godine 1996. odlazi na studij u Rimu na Papinsko Lateransko sveučilište, postigavši 2000. godine licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split od 2000. do 2002. obnaša službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. godine član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, a od 2004. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja.
Dubrovačkim biskupom imenovao ga je papa Benedikt XVI. na blagdan sv. Franje Saleškog 24. siječnja 2011. godine, a za biskupa je zaređen na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka 2011. godine u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku.
U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vršio je službe predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (20.10. 2011. – 13.10. 2016.), bio je član Biskupske komisije HBK za odnose s državom (23.1.2012. – 12.11. 2015.), predsjednik Pravne komisije HBK (31.3.2011. – 15.11.2012.), član Pravne komisije HBK (15.11. 2012. – 13.10. 2016.), predsjednik Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima (2019./2020.), član mješovite komisije HBK-a i HKVRP-a – od 15.11.2012., od 10.11.2015. godine predsjednik je Vijeća HBK za život i obitelj, a od 9.9.2020. godine predsjednik je Povjerenstva HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba.
Pastoral
Kao dubrovački biskup za svoje geslo uzeo je citat iz poslanice Hebrejima „Od ljudi za ljude“, nastojeći od prvog dana prepoznati i upoznati bližnje, i priliku da preko njih služi Gospodinu. Kako bi ostvarivao Kristovo poslanje i poslanje Crkve u ovom vremenu i prostoru, otvara Crkvu na poseban način vjernicima laicima i povjerava im službe u raznim područjima.
Prvu pastoralnu godinu svog biskupskog djelovanja posvetio je osnaživanju biskupijskog Caritasa i osmišljavanju kvalitetnijeg karitativnog djelovanja u biskupiji. Osnovao je i nove biskupijske urede i vijeća, te napravio mnoge organizacijske promjene s ciljem što veće fleksibilnosti i otvorenosti za razvoj pastorala. Više puta obišao je sve župe u Dubrovačkoj biskupiji, upoznavajući se ne samo s njihovim kulturnim i vjerskim nasljeđem nego i konkretnim ljudima. Pod njegovim vodstvom Dubrovačka biskupija je ušla u pripremu Biskupijske sinode.
Otvorio je vrata biskupije i omogućio Trajno euharistijsko klanjanje u kapelici sv. Josipa u Gradu 2019. godine. Također je pružio podršku ustanovljenju Karmela Božjeg Milosrđa, pustinjačko-molitvene zajednice u nastanku.
Svećenici i redovnici
Jedan od njegovih prvih poteza kao dubrovačkog biskupa bio je usmjeren prema umirovljenim svećenicima, koje je iz privremenog neadekvatnog smještaja, pozvao u svoj dom sve do otvaranja Svećeničkog doma, stavljajući tako naglasak na brigu za one koji su cijeli svoj život proveli služeći drugima, da se u svojim poznim godinama ne bi osjećali zaboravljenima i ostavljenima. Nosio se i s konstantnim nedostatkom svećenika, te smatrajući kako bi svaka biskupija primarno trebala imati svećenike iz svoje biskupije, neprestano je pozivao na molitvu i otvorenost obitelji i mladih za nova duhovna zvanja. Za svećenike Dubrovačke biskupije za vrijeme svoje službe zaredio je pet novih dijecezanskih svećenika i primio je više svećeničkih kandidata, od kojih su sada sedmorica u bogosloviji i dvojica u sjemeništu. Kao dubrovački biskup sam je preuzeo brigu za odgoj i formaciju mlađih svećenika.
Njegovao je suradnju s redovnicama i redovnicima u biskupiji osobito s obzirom na to da je jedno vrijeme bio pročelnik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za redovništvo, pa se na njegov poticaj Redovnički dan počeo održavati i u Dubrovačkoj biskupiji. U Godini posvećenog života posjetio je sve samostane i redovničke kuće slaveći mise i susrećući se s redovnicama i redovnicima.
Mladi i obitelji
Prihvatio je domaćinstvo Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine u Dubrovniku, te uz pomoć suradnika organizirao najbrojniji dvodnevni susret mladih. S Vijećem za mlade i Studentskim katoličkim centrom podržava pokretanje i održavanje ljetnog programa za mlade na otoku Mljetu, poznat kao „Mljetovanje“, a na Šipanu ljetni kamp za djecu. Brojni su i drugi programi za mlade koje je nadbiskup Uzinić rado podržavao, poticao i na njima sudjelovao kao duhovnik dijeleći sa sudionicima jednostavnost i skromnost, kao što je primjer dvodnevnog Planinarskog križnog puta (PKP-a). Posebno je njegovao odnos prema volonterima i poticao razvoj volonterstva, formirajući i ulažući u ljude, kao što je primjer Škola animatora, koja je u proteklih deset godina formirala osam generacija mladih animatora od čega je šest generacija formirano samostalno od strane mladih Dubrovačke biskupije.
U sklopu pastorala braka i obitelji započeo je s Tjednom braka i obitelji po svim dekanatima Dubrovačke biskupije na kojima bračni parovi imaju prigodu susresti se i obnoviti svoje bračne zavjete, te je sudjelovao i poticao na razna obiteljska hodočašća. Redovit je sudionik obiteljskih škola. Kao pročelnik Vijeća za život i obitelj HBK organizira trogodišnje cikluse posvećene obitelji, ove godine starijim osobama, djedovima i bakama. Podržao je osnivanje Palijativnog odjela u Općoj bolnici u Dubrovniku.
Kultura i znanost
Pod njegovim vodstvom u Dubrovačkoj biskupiji organizirano je i nekoliko stručnih znanstvenih skupova: „Okoliš naš svagdašnji“, 2015., prvi znanstveni skup u Hrvatskoj o enciklici pape Franje „Laudato si’“, u Godini sv. Vlaha 2016. godine znanstveni skup “Jubileji sv. Vlaha – poticaj suvremenim znanstvenim promišljanjima”. Primao je brojne strane i domaće znanstvenike ostvarujući s njima dijalog, kao i državne dužnosnike. Utemeljio je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije koje je ostvarilo brojne kulturne manifestacije i predavanja s raznim gostima iz kulturnog i znanstvenog života. Potiče i podržava objavu brojnih monografija, kako bi baština Dubrovačke biskupije bila dostupna široj javnosti. Godine 2019. pokreće i Ljetnu školu teologije, koja je svojom otvorenošću i ekumenizmom imala veliki odjek u teološkoj javnosti. Redovito je organizirao studijski dan za svećenike. Više puta je kroz razne prigode samostalno i preko svojih suradnika nastojao približiti Crkvene dokumente vjernicima. Tako je online putem predstavio hrvatskoj javnosti i najnoviju papinu encikliku „Fratelli tutti“, 2020., istog dana kada je ona predstavljena u Vatikanu.
Mediji
Digitalni svijet je prepoznao kao priliku da susretne čovjeka, posebno onoga na marginama, što su sami mediji prepoznali te ga često pozivali kao rado viđenog gosta u svojim emisijama ili intervjuima, zbog njegovoj jasnog i transparentnog komuniciranja. Aktivan je na društvenim mrežama, od početka službe svake nedjelje objavljuje svoja razmišljanja uz evanđelje na svom blogu na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije, piše kolumnu za gradski tjednik i tako se približava najstarijim članovima društva, a mladima i odraslima obraća se i putem video poruka. Često sudjeluje i na tribinama i okruglim stolovima u organizaciji raznih organizacija i udruga civilnog društva.
U vrijeme proljetnog ‘zaključavanja’ zbog pandemije Covid-19 godine 2020. svake večeri je 75 dana predvodio molitve i mise pred oltarom Gospe od Porata što se putem interneta prenosilo i pružalo u tim danima ohrabrenje i utjehu mnogima koji su se priključivali molitvi ne samo s područja Dubrovačke biskupije nego i iz drugih biskupija i drugih krajeva svijeta.
Dijalog
Kroz manifestaciju „Dani kršćanske kulture“ ostvario je uspješnu suradnju i sa Srpskom pravoslavnom Crkvom u Dubrovniku, a s pravoslavnim episkopom svake godine predvodi ekumenske molitve. Više puta je pohodio i sinagogu u Dubrovniku, kao i prostore islamske zajednice te se susretao u raznim prigodama s njihovim službenicima.
U svojim propovijedima i nastupima zauzima se za istinski dijalog i prepoznavanje u drugima svojih braće i sestara, naglašava važnost prepoznavanja ne samo tuđih nego i svojih mana i slabosti u podijeljenom društvu, poziva na ostvarenje Isusovog kraljevstva među ljudima kroz angažiranost na pomoć onima na periferijama Crkve i društva. Ne boji se javno progovoriti ne samo o problemima u društvu nego i o poteškoćama u Crkvi.
Dobio je nagradu Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava za 2017. godinu za doprinos u međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji koji nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde.
Upravljanje
Nakon suočavanja s naslijeđenim financijskim problemima počinje svake godine objavljivati Financijsko izvješće Dubrovačke biskupije poboljšavajući iz godine u godinu sam model izvješćivanja, te radi na konsolidiranju biskupije naglašavajući važnost transparentnosti i odgovornog upravljanja crkvenim dobrima.
U skladu s mogućnostima i suradnji s različitim subjektima, napose Ministarstvom Kulture, Zavodom za obnovu Grada Dubrovnika i Društvom prijatelja Dubrovačke starine, brinuo je oko obnove crkvenih i kulturnih dobara. Dao je podršku povratku starog oltara u katedralu Gospe Velike što je privedeno kraju u jesen 2016. godine, obnovi crkve svetog Vlaha u Stonu, koja je srušena u potresu 1996., a obnovljena 2020. godine, kao i unutrašnjoj obnovi zborne crkve sv. Vlaha koja je blagoslovljena ususret sv. Vlahu 2016. godine. Za vrijeme njegove službe izgrađena je i nova crkva sv. Antuna u Korčuli, posvećena 2018. godine. Nekoliko je i otvorenih projekata poput izgradnje pastoralnog centra u Župi dubrovačkoj, crkve u Novoj Mokošici, kao i pastoralnog centra u Solitudu.
Zbog velike želje vjernika da se biskup ponovno vrati u Grad, unutar zidina, u povijesnu Biskupsku palaču koja je stradala u potresu 1979. godine, nadbiskup Uzinić se angažira oko završetka njezine obnove i nakon četrdesetak godina dubrovački biskup se 2018. godine ponovno vraća u Grad dajući tako svoj doprinos revitalizaciji Grada.
