Bio je to moj prvi susret s Barcelonom i već sad znam da se moram opet vratiti. Očekivao sam lijepe stvari jer svi koji su bili u Barceloni vratili su se puni oduševljenja i s istom rečenicom: Opet ćemo se vratiti.
napisao: Mato Čupić
Put za Barcelonu krenuo je iz Splita, letjeli smo Vuelingom i na odredište stigli za točno dva sata. Od zračne luke do hotela, koji se nalazio u samom centru odmah do La Ramble, trebalo nam je dvadeset pet minuta ugodne vožnje taksijem kojeg smo platili 25 eura.
Barcelona oduševljava svime, hranom koje ima na svakom koraku u izobilju, ljudima koji su opušteni i raspoloženi, arhitekturom i umjetnosti koje ostavljaju bez daha. To je definitivno grad koji živi 24 sata, grad u kojemu je svaka ulica zanimljiva i grad u kojemu vam ne može biti dosadno.
Kroz četiri dana plan je bio svaki dan posjetiti jednu do dvije znamenitosti. Naravno, u Barceloni niste ni bili ako niste obišli barem nekoliko Gaudijevih djela.
Casa Mila, Casa Batllo i park Guell tri su Gaudijeva djela koja bi svakom preporučio posjetiti.
O Casi Mila i Casi Batllo možete puno pročitati i pronaći predivnih fotografija na internetu, ali sve je to samo sjena onoga što doživite kad se nađete u samim kućama. Toliko su me oduševile svojom arhitekturom i zanimljivim detaljima da sam poželio da bar postoji neki vremeplov pa da mogu uskočiti u svakodnevicu ljudi koji su tad živjeli u tim kućama.
Park Guell, također Gaudijevo, svakako posjetite predvečer jer možete uživati u dugoj i opuštenoj šetnji, a osim toga ovaj park jedan je od najboljih mjesta za fotografiranje zbog pogleda na cijelu Barcelonu.
Katedralu Sagrada familia ovaj put smo vidjeli samo izvana jer su karte bile već rasprodane danima unaprijed.
Osim Gaudijevih “čuda” možete vidjeti još puno toga. Mi smo posjetili i muzej voštanih figura, Palau de la Música Catalana koja ima nestvaran izgled iznutra, park Citadela, prošetali kroz Slavoluk pobjede, gotičku četvrt i još ponešto što nam je vrijeme, koje smo imali na raspolaganju, dopuštalo.
Tapasi, paella i sangria
Kad je hrana u pitanju u Barceloni zapravo ne znate što biste prvo probali. Hrana je svuda oko vas, gdje god krenuli, u svakoj uličici. Tapasi se nude na svakom koraku i u svim mogućim kombinacijama, a ljubitelji slatkoga osjećat će se kao u raju.
Skoro svaki dan svratili smo i na njihovu pjacu koja je ne samo mjesto kupnje već i druženja i gurmanskih užitaka. Na pjaci sam shvatio da je Španjolcima ljubav prema hrani dio kulture, oni ne idu na pjacu da bi samo kupili namirnice već i da bi se tamo družili i nešto pojeli. Toliko je puno raznovrsne hrane koja je lijepo servirana da “očima jedeš” – kako bi se reklo. Obavezno probajte pršut od iberijske svinje koji je preukusan, a osobito na tapasima u kombinaciji s krem sirevima.
Naravno, tu je i neizostavna paella koju možete naručiti u raznim kombinacijama sa školjkama, s ribom, piletinom, povrćem. Njihovo tradicionalno piće je sangria čiji okus može dosta varirati ovisno o restoranu i kafiću. Zapravo riječ je o alkoholnom piću od crnog vina u kojem su se kišali komadi voća i smeđi šećer, ali zapravo postoji i još nekoliko varijacija koje možete naručiti u restoranima.
Cjenovni šok
Ono što me pozitivno iznenadilo, a onda i razočaralo jesu razlike u cijenama u trgovinama hrane. Svratili smo u trgovački lanac Mercadona i doslovno se šokirali kad smo vidjeli da im pola litre vode košta 20 centi, paket od šest litar vode 1,23 eura, kroasan 30 centi, pakovanje od 300 grama goude 2,20 eura, kilogram pilećih prsa 6,14 eura, a litra mlijeka 87 centi. Mislim da nema smisla nastavljati niz, ali čisto da znate minimalac u španjolskoj iznosi 1050 eura i Španjolci se žale da im je sve skupo.
Nasred La Ramble, koja je u srcu Barcelone, možete naći pizzeriju u kojoj pizzu i piće platite 13 eura ili kafić u kojem dvije točene pive koštaju ispod 6 eura. Znam da zvuči nevjerojatno, ali i nama je trebalo neko vrijeme da dođemo sebi.
A sladoled?
E pa u Barceloni kuglica sladoleda košta 3,50 eura, a svaka sljedeća košta 1 euro. Dakle, dvije kugle su 4,5 eura, a tri su 5,5 eura i tog se pravila drže svi.
U Barceloni smo proveli četiri dana, a onda nas je put vodio u Madrid. Do tamo smo išli brzim vlakom koji vozi 300 na sat, ali doslovno.
Naime, udaljenost od Barcelone do Madrida je gotovo 600 kilometara i stigli smo za tri sata, ali o Madridu nekom drugom prilikom.
Često je pitanje je li Barcelona siguran grad? Prilično je siguran grad i dok smo bili tamo tako smo se osjećali. Iako je bilo dosta upozorenja za džeparoše da budemo na oprezu, nismo doživjeli ništa loše. Niti jedno loše iskustvo i sa svim stvarima smo se vratili doma. Sretni i puni uspomena, koje ćemo čuvati do novog odlaska Barceloni.
