Antea Konjuh je 17-godišnja učenica trećeg razreda Turističke i ugostiteljske škole, i nekako je drugačija od svojih vršnjaka jer ispijanje kava i noćni izlasci njoj nisu zanimljivi. Ako i ide na kavu povede i svog konja, naravno to je moguće samo u Konavlima jer su u gradu zabranjeni kopitari. Njezino slobodno vrijeme posvećeno je konjima, hrani ih, jaše, timari i četka. Ljubav prema plemenitim životinjama neizmjerna je, dogodila se spontano, a traje od malih nogu pa sve do danas gdje u Konavlima, točnije u Mihanićima ima svoju malu farmu. Nije joj problem uskladiti školu, predavanja u auto školi, brigu o životinjama, a uz sve to nađe vremena i za slikanje portreta i životinja.
Antea je na intervju mogla doći jedino u sedam sati ujutro jer njezine obaveze traju cijeli dan i teško da ima praznog hoda. Raspored ove srednjoškolke popunjen je do kasno uvečer, kada kako kaže, samo dođe i baci se na krevet. Živi u gradu, ali kaže tu samo prespava. Ne voli buku i vrevu grada, nju opušta konavoska priroda i njezine životinje o kojima s toliko žari govori da njezina svaka riječ čovjeka nesvjesno teleportira na farmu „Mali raj“.
Kao trogodišnjakinja doživjela je prvi kontakt s konjima u Medenoj dolini, sjeća se toga dana i kobile Monike kao da je jučer bilo. Zaljubila se u Moniku, a Antonia Kurtela joj je pomogla u savladavanju tehnike vezano uz jahanje s kojom i danas provodi vrijeme u Konavlima.
–Nakon Antonije došla je nova cura u Medenu dolinu, a ja sam svaki dan gore boravila kad sam bila mala. Kupila bih sijeno s poda samo da bih mogla napraviti krug-dva na konju, četkala bih ih, timarila… S vremenom je ta ljubav rasla, a onda mi je Medena dolina postala mala.
Smatra kako se s takvom ljubavlju prema životinjama čovjek rodi. Imala je veće planove za sebe i konje, zaslijepljenost ovim plemenitim životinjama odvela ju je u Zagreb gdje je ujedno i njezina slavna sestra Ana trenirala tenis, a za to vrijeme Antea je uzela privatnog trenera na Jarunu.
–Gore sam odradila preko 100 sati i onda sam položila za jahačku dozvolu. Kasnije sam kupila konja Diega, to je bila ljubav na prvi pogled, mi smo kao jedno, on zna što ja mislim, ja znam što on misli.
Obišla je mnoge staje i susrela se s mnogim konjima, ali Diego joj je jedini probudio leptiriće u stomku. Kaže kako je imala određene želje i karakteristike u glavi kakvog konja želi, no presudio je ipak unutarnji instinkt koji ju nije prevario i koji traje već pet godina. Vijek konja je, kako kaže Antea do 35 godina, a Diego ima 11 tako da imaju duge godine pred sobom za druženje i uzajamnu ljubav.
Farma „Mali raj“ s vremenom postaje bogatija za još jednog konja Impyja, kako ga od milja Antea zove, a pravo ime mu je Impactful. Stigao je tek prije nekoliko mjeseci. Treći konj, Nera, je od prijatelja, ali ljubav i brigu pruža mu Antea na svojoj farmi.
–Nera je izgubila mamu kada je bila mala, imala je tek 10-ak dana, prijateljica ju je othranila i pustila u brdo. Meni je tada na farmi taman nedostajalo društvo za Diega tako da je Nera popunila tu prazninu, a već smo je i svi zavoljeli.
Malo carstvo konja odnedavno je bogatije i za jednog psa. Neplanski je stigao njemački ovčar koji ima tek dva i pol mjeseca.
–U Splitu sam ga nedavno vidjela i jednostavno sam ga morala kupiti – govori Antea te dodaje kako su na farmi još i maca Kity te zec Banita.
-Sve ih držim vanka, jer općenito ne smatram kako se životinje trebaju držati u kući pa ni mačke ni psi, ja to ne volim jer vanka imaju svoju slobodu.
Jedan dan u Anteinom tjednu izgleda tako da se diže rano ujutro, ide u auto školu na predavanja, nakon toga netko ju vozi u Konavle kako bi mogla nahraniti životinje i odjahati konje. Nakon jahanja ide u školu, a kaže kako nekada između toga ubaci i vrijeme za još jedan mali hobi, a to je slikanje. Nakon škole ponovno ide u Konavle napojiti životinje. Uz sve to prima i posjetitelje koji žele iskusiti doživljaj jahanja na konju. Ne zarađuje od toga, svatko može ostaviti onoliko koliko želi, za hranu. Cilj joj je da djeca upoznaju domaće životinje i dožive iskustvo koje nije svakodnevno.
Jako puno djece dolazi na farmu kojima Antea sa zadovoljstvom asistira pri jahanju, a dolazi i nekoliko djece s poteškoćama u razvoju koje doživljaj jahanja smiruje i prebacuje u neku drugu dimenziju, dimenziju sljubljivanja s okolinom i životinjama. Njihova agresija, ako su je i imali pri dolasku prelazi u ljubav, umiljatost i oduševljenje kretnjom konja. Upravo zbog toga Antea želi napredovati u tome smjeru i educirati se te postati profesionalac u terapijskom jahanju.
Svoju ljubav prema životinjama smatra kako je naslijedila od mame koja joj puno pomaže, vozi ju u Konavle i podrška joj je cijelo vrijeme. Tu su i tri sestre Andrea, Antonia i Ana. Kaže kako su sve četiri različite, imaju različite interese, ali svaka od njih voli doći na farmu i družiti se sa životinjama. Još jedna pomagačica bez koje Antea zasigurno ne bi mogla je Leona Martinović.
–Slučajno smo se upoznale i nekako smo postale jako dobre. Pomaže mi puno kako preko tjedna tako i vikendima, napravi mi 50 posto posla jer ne bih sve stigla sama.
Evo kako Antea opisuje konje:
-Konji su posebne životinje, sve životinje obožavam, ali konje ponajviše. Koliko god su tvrdoglavi svaki od njih ima svoj karakter, i iznutra su to jako dobre životinje. Konji osjete sve, kada je čovjek nervozan, živčan, ljut ili sretan, oni osjete svaku emociju. On jako dobro osjeti kada je čovjek spreman ili nije za galop, tj. je li čovjek opušten ili nije. Nije svaki konj za svakoga, ja kad sam birala Impyja, nijedan konj mi nije sjeo, nisam zapravo ni došla kupiti Impactfula nego jednog drugog konja, ali kad sam ušla u štalu da vidim tog konja, Impy je bio prvi, nisam ni pogledala tog drugog. Samo sam rekla da mi ga izvedu vanka da ga probam i kupila sam ga. Dok sam tražila konja za kupiti ušla sam u mnoge štale i vidjela svašta, u očima bi im se vidjelo kako su konji stalno zatvoreni, to nikako nije dobro ne samo za konja već i za sve ostale životinje, ne možemo ih držati u zatvorenom prostoru, oni se trebaju istrčati, imati prostor…
Postavilo mi se logično pitanje kako to da ne ide studirati fakultet vezan uz životinje -Veterinu, a Antea odgovara kako tu ima jako puno učenja, ali isto tako kaže kako većinu stvari veznih uz njezine konje rješava samostalno, bez veterinara. No ono što ju je odbilo od takvog zanimanja je to što nikada ne bi mogla uspavati životinju, a još manje konja.
Još uvijek kaže, nije u glavi posložila gdje i što nakon srednje škole, ali planovi postoje.
–Najbitnije mi je da ostanem u Dubrovniku pa makar i izvanredno studirala određeni studij, postoji opcija za Kineziološki fakultet u Zagrebu pa da budem trenerica jahanja jer bih onda mogla držati i škole jahanja za djecu. Važno mi je da sam od sedam dana barem pet s konjima. Konje ne mislim ostaviti, želim ostati u Konavlima s njima i nadam se kupiti još konja.
