U obitelji Dubrovkinje Ane Čerjan Festa svetog Vlaha oduvijek je bila poseban dan u godini i vazda se posebno slavila. Brat joj se zove Vlaho, a njen otac bio je trombunjer pa su Ani još žive slike kada je uz svog oca koračala kao mala u procesiji. Ova učiteljica razredne nastave ima brojne talente, spretna je u kuhinji, a svoje umijeće koristi kako bi na svoj način čuvala bogatu dubrovačku tradiciju. Od prošle godine na još jedan način sudjeluje u slavljenu Feste.
– Pitala sam prošle godine časnu sestru Marijetu Dukić mogu li joj nekako pomoći oko Feste, dati ruke. Pitala sam je za keksiće, treba li ih možda pomoći spraviti. Do lani se keksi koji se s blagoslovom spravljaju za hodočasnike i daju nakon grličanja, nisu pekli, već bi se naručivali. Velika je količina u pitanju pa je teško sve to napraviti. Ali časna mi je rekla, ako si voljna napravi i donesi, prepričava Ane dodajući kako nije postojao recept, istraživala je po internetu, ali ga nije uspjela pronaći. Riječ je, kaže, o klasičnim keksima od masla, brašna, cukara i jaja. Ipak, Ane je odlučila dati svoj pečat pa ih je začinila štampajući na njih, ovisno o veličini, natpise Festa i Festa svetog vlaha.
I već su spravljeni, i odneseni u parčevu crkvu kako bi se uz smokve pakirali u saketiće i dali svima koji u dane Feste dohode u Grad iz svih dijelova Dubrovačke biskupije, zemlje, a i šire.
-Teško je riječima opisati koliko mi Festa znači i koliko sam sretna što i na ovaj način mogu sudjelovati. Prije tri godine počela sam se i oblačiti, nošnju sam kupila pošto je nisam imala od koga naslijediti. A prilika da ispečem keksiće, došla je kao šlag na tortu. Srce je puno!, ponosno priča Ane koja na najljepši mogući način dočekuje dan ki dohodi jednom nami na godište.
