Da nema Zimskog festivala, otvaranja Ljetnih igara i Feste Svetoga Vlaha pitanje je koliko građana Dubrovnika uopće posjećuje GRAD – povijesnu jezgru. Kako smo izgubili Grad, pita se Andro Vlahušić u svom posljednjem priopćenju za medije kojeg prenosimo u cijelosti:
Na narednoj sjednici Gradskoga vijeća naći će se prijedlog studije o Prihvatnom kapacitetu svjetskoga dobra, staroga grada Dubrovnika koju je napravilo Sveučilište u Dubrovniku. U kvalitetno napravljenoj studiji mogu se iščitati podaci koji jasno ukazuju da smo u zadnjih sedam godina izgubili GRAD – povijesnu jezgru, za građane Dubrovnika .
Prema podacima iz studije 2023. godine u povijesnoj jezgri, bilo je ukupno 3978 postelja u 956 objekata namijenjenoj turističkome smještaju. 818 stanova namijenjeno je komercijalnome, a 138 nekomercijalnome smještaju. Prema istoj studiji 2017. godine broj turističkih postelja iznosio je 2139, što je i tada bio previsoki broj jer je iznosio 40 % od ukupnoga smještajnoga kapaciteta povijesne jezgre. U proteklih sedam godina došlo je do dramatičnoga povećanja smještajnih kapaciteta, koje su povećane za 1839 postelja ili 85 %. Ukupni funkcionalni kapacitet povijesne jezgre je pet tisuća postelja, od čega su turističke postelje četiri tisuće. Od 2016. godine turističkih postelja udvostručio i popeo na sadašnjih 80 % ukupnoga smještajnoga kapaciteta.
Oko dvjesto stanova povijesne jezgre nalazi se u javnome vlasništvu, (Grad Dubrovnik , Blaga djela, vjerske zajednice), a nekoliko desetaka stanova još nije obnovljeno. Podaci pokazuju da je više od devedeset posto stanova u privatnome vlasništvu namijenjeno turističkome smještaju, dok se javno vlasništvo ne smije legalno iznajmljivati.
Studija prihvatnoga kapaciteta detaljno je obradila i ugostiteljske kapacitete povijesne jezgre iz koje proizlazi da u GRADU, povijesnoj jezgri imamo 5000 stolica na javnim površinama, raspoređenih na ulicama Grada.
Veliki dio Studije bavi se prihvatnim kapacitetom povijesne jezgre, detaljno razrađujući više modela s obzirom na različite skupine posjetitelja. Kao nepromjenjivi parametri navedeno je: 1200 stanovnika povijesne jezgre, 3978 smještajnih turista, te 1580 zaposlenika u povijesnoj jezgri. Kao varijable uzeti su smještajni gosti u Dubrovnika, smještajni gosti susjednih općina, kruzerski gosti, te ostali dnevni posjetitelji. Najvažniju skupinu građane Dubrovnika, nisu niti razmatrali, smatrajući da građani Dubrovnika koji nisu stanovnici povijesne jezgre ili nisu zaposlenici, uopće ne dolaze u SVOJ GRAD.
Kao građani Dubrovnika svjedoci smo enormnoga rasta cijena ugostiteljskih usluga u proteklih sedam godina. Inflacija i prelazak na euru povećale su cijene ugostiteljskih usluga za oko pedeset posto. Cijene ugostiteljskih usluga, te novi komunalni red smanjio je atraktivnost posjeta povijesnoj jezgri za građane Dubrovnika tijekom sezone. Da nema Zimskog festivala, otvaranja Ljetnih igara i Feste Svetoga Vlaha pitanje je koliko građana Dubrovnika uopće posjećuje GRAD – povijesnu jezgru.
Studija o prihvatnom kapacitetu ne uzima u obzir upravljanje posjetiteljima temeljem ekonomskih modela potrošnje turista, a ne samo ponudom. Navedeni su brojni scenariji prihvatnoga kapaciteta, ali nijedan ne uzima ekonomski faktor, razne oblike rezerviranja i plaćanja sadržaja u povijesnoj jezgri. Teško je vjerovati da ekonomski stručnjaci dubrovačkoga Sveučilišta najkvalitetniji tržišni model upravljanja destinacijom ne bi uzeli u obzir i prikazali u ovoj studiji. Očito ekonomski model nije bio naručen za studiju.
Prema službenim podacima grada Dubrovnika koji se nalaze i na web stranicama grada, prošle 2023. godine prihodi proračuna grada Dubrovnika na stavci 6422: Prihodi od zakupa i iznajmljivanja imovine iznosili su 5.69 milijuna eura, dok su 2016. godine isti prihodi iznosili 5.89 milijuna eura. Prihodi po ovoj stavci u više od 90 % predmeta, čine prihodi od poslovnih prostora i javnih površina u povijesnoj jezgri grada. U razmaku od sedam godina prihodi od javnih površina, na kojima se nalazi pet tisuća stolica i zakupa poslovnih prostora smanjeni su za 4 % ili dvjesto tisuća eura. Broj turista prošle godine povećan je za 20 % u odnosu na 2016. godinu, a cijene ugostiteljskih usluga povećane su za oko 50 %.
Osim što najam javnih površina ne prati inflaciju niti povećanje broja turista, Grad Dubrovnik je ukinuo naplatu zaustavljanja turističkih autobusa koji prevoze putnike na donju postaju žičare, te za autobuse koji prevoze kruzerske goste na Pile.
Da nema prodaje Dubrovnikpassa, naplate dijela ulaznice za zidine, prihoda od koncesije za žičaru i naplate turističkih autobusa koji ne voze kruzerske goste na Pile, prihod proračuna grada Dubrovnika i svih građana Dubrovnika, od povijesne jezgre koje su i formalni vlasnici skoro da i ne bi postojao.
Umjesto velikih riječi i neostvarenih obećanja kao što su zabrane davanja u kratkotrajni najam stanova u povijesnoj jezgri i višestambenim zgradama trebamo racionalnu politiku i mudre Odluke. Proces pretvaranja povijesne jezgre u turistički resort skoro je završen , a građani Dubrovnika zbog visokih cijena ne mogu koristiti ugostiteljske usluge niti u svojim prostorima koje su iznajmili.
Treba nam drugi dio Studije prihvatnoga kapaciteta GRADA – povijesne jezgre, koje isto treba izraditi Sveučilište u Dubrovniku koji će koristiti ekonomske modele i detaljnije podatke o posjetiteljima grada kako bi postigli željene cilj – ŽIVI GRAD. GRAD u kome domaći ljudi redovito kroz cijelu godinu dolaziti u povijesnu jezgru, koristiti javne i ugostiteljske usluge po građanima prihvatljivim cijenama. Dubrovnik koji pola proračuna uprihoduje od turista, čime kupujemo stanove u povijesnoj jezgri, obnavljamo kulturnu baštinu, te unapređujemo kvalitetu života građana Dubrovnika.
