Andrea Marić sopranistica je rođena 1987. u Dubrovniku gdje je 2006. završila srednju Turističko ugostiteljsku školu. Glazbenu naobrazbu započela je u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića gdje je pohađala solo pjevanje kod prof. Dubravke Hilje, dok je osnovni akademski studij solo pjevanja diplomirala na Akademiji lijepih umjetnosti i multimedija (ALUM) u Beogradu u klasi prof. mr. Olivere Grujić Slavić. Samozatajna i duhovita Andrea dugo je izbjegavala napraviti ovaj razgovor, ali na kraju je ipak popustila.
Spletom okolnosti upoznala sam jednu djevojku koja me uputila na Beogradsku akademiju i profesoricu Oliveru Grujić Slavić, otišla sam na prijemni, primili su me i tako je počeo moj život u Beogradu. Provela sam tamo 7 godina. U početku mi je bilo dosta teško bez prijatelja i obitelji, sve je bilo na ćirilici koju ja nisam nikad učila, prvo vrijeme sam doslovno gatala ime ulice gdje sam živjela. Uživala sam najviše obilazeći place i trgove koji su jako živopisni i veseli, tu sam liječila svoju samoću. Tek na trećoj godini akademije sam otkrila taj ludi beogradski noćni život i tad je samoća prestala. Išla sam po kafanama, kazalištima, izložbama, restoranima … Atelje 212 mi je omiljeno kazalište,a posebno pamtim primabalerinu Svetlanu Zaharovu koja je nastupala u Sava centru.
Na Akademiji “Lepih umjetnosti i multimedije” je bilo studenata iz cijele bivše države. Bila sam jedina iz Dubrovnika i držali su me kao kap vode na dlanu. Družila sam se s ljudima iz cijelog svijeta i sudjelovala na različitim studentskim filmskim i dramskim projektima, istaknula bi statiranje u filmu “Četiri ruže” koji će uskoro stići i u hrvatska kina. Poznanstva i prijateljstva koja sam stekla na akademiji i van nje su mi jako važna…
Specijalistički studij solo pjevanja, za kojeg je pripremala ulogu Suzane iz opere W. A. Mozarta „Figarov pir“, završila je 2014. godine na ALUM u klasi prof. mr. Olivere Grujić Slavić.
KOSTIMOGRAFIJA I GARDEROBA
Iskustvo s garderobom je počelo u Dubrovniku, Duška Nešić me pozvala kao pomoć na snimanju za Game of Thrones. Kasnije sam radila i na Midsummer festivalu i naravno Dubrovačke ljetne igre. Kad sam došla nisam znala ni staviti konac u iglicu, ali brzo sam se snašla. Kroz rad u garderobi stigla sam i do filmskih setova Robin Hooda i Mamme Mia-e na Visu. Bilo mi je zadovoljstvo raditi taj posao, uživala sam biti dio svega toga i doživjeti cijeli taj proces stvaranja predstave. Upoznavanje glumaca, sve to skupa što se događa iza pozornice je jako napeto, naporno ali i veliko zadovoljstvo. Kad si iza pozornice sve znaš, i ono što ne treba znati. Ponekad bi i meni prekipjelo, ali to je takav ritam i sve se te neugodne situacije brzo zaborave. Kroz svoj posao u garderobi sam upoznala mnoštvo redatelja, glumaca i drugih umjetnika od kojih sam puno naučila.
Tijekom predstave Gospoda Glembayevi sam izvrnula nogu, ali “show must go on” odradila sam to najbolje što sam mogla s obzirom na okolnosti. Ti Glembayevi su mi jedna od najljepših i najluđih uspomena, jer sam sa štakom i uz sav posao imala i note i spremala svoj prvi nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom 2017. godine, koji se dogodio par dana nakon u Kneževom dvoru.
PRVI KONTAKT SA SCENOM I PUBLIKOM
Dan od Amora mjuzikl u režiji Vlade Štefančića moj je prvi kontakti sa scenom i kazalištem, tad sam otkrila da se želim baviti ovim poslom. Bila sam vila, puno koreografija, puno pjevanja i puno putovanja… Od Sarajeva, Splita, Bleda svugdje smo išli. Dan od Amora je fenomenalno i neponovljivo iskustvo. U režiji istog redatelja pjevala sam i u mjuziklu “Ivana”.
U predstavi “Švedska šibica” ostvarila sam prvu ozbiljniju kazališnu ulogu,u kojoj sam se dobro snašla zahvaljujući redatelju Denisu Azarovu i glumcima iz KMD-a koji su mi puno pomogli i prihvatili me kao dio ansambla.
MJUZIKL NASPRAM OPERE
Moja prva ljubav bili su mjuzikli, a onda mi se dogodila opera, na drugoj godini akademiji. Velika inspiracija mi je Mozart. Moja najdraža opera je Don Giovanni i Figarov pir.
Kod opere je vrlo je važno da se stalno radi i pjeva, ja pokušavam što više i češće ići na usavršavanja kod svojih mentora. Zadnje sam sad bila u Beču kod maestra Marc Tarduea. Opera i pjevanje jesu umjetnost, ali kao i u sportu treba puno vježbe, puno vremena i odricanja. Treba se znati saživjeti s ulogom koja se iznosi, nije dovoljno znati samo pjevati. Nemam puno iskustva, ali nadam se da će se i to lagano promijeniti i strpljivo čekam svoju priliku.
U Dubrovniku nema puno prilika za čuti operu, tako da mislim da ću ako želim raditi taj posao morati ići negdje dalje, ako treba i van Hrvatske.
MAŠKARANI KONCERT S DUBROVAČKIM SIMFONIJSKIM ORKESTROM
Pozvali su me iz Dubrovačkog simfonijskog orkestra i naravno da sam prihvatila poziv i priliku da pjevam u svom Gradu u Kazalištu Marina Držića gdje je cijela moja priča s pjevanjem i počela. Iako sam već nekoliko puta s njima pjevala, svaki put ispočetka mi je to izazov i imala sam veliku tremu. Na kraju je sve prošlo kako treba, zadovoljna sam i sretna, nadam se da je i publika uživala.
PROFESORICA GLAZBENOG
Radila sam i u školi kao profesorica glazbenog. Obožavala sam raditi s djecom, pogotovo u osnovnoj školi Župa dubrovačka. Pokušavala sam djeci približiti klasičnu glazbu i operu. Bilo je i pozitivnih i negativnih reakcija, uglavnom su djeca dobro reagirala na moj način predavanja i mislim da je većina shvatila koliko je Opera razvijana i priznata u svijetu…
FULL CIRCLE ZA BORISA
Prijateljstvo s Doris Kosović je počelo još za vrijeme dok smo radile skupa Dan od Amora, a poznavala sam i Borisa. Bilo je to jako emotivno, dirljivo i zahtjevno. Možda moj najdraži i najteži projekt na kojemu sam dosad radila.
