Više desetaka istraživačkih skupina širom svijeta započelo je analizu otpadnih voda kako bi u njima pronašli tragove koronavirusa i vidjeli mogu li ispitivanja otpadnih voda i nadzor kanalizacijskog sustava biti jedno od ključnih načina procjene ukupnog broja zaraženog stanovništva.
S obzirom na to da većina ljudi neće biti testirana, upravo bi se analizom otpadnih voda mogao pratiti rast zaraženih građana, a do sada su istraživači pronašli prisustvo virusa u otpadnim vodama u Nizozemskoj, SAD-u i Švedskoj.
Jedno postrojenje za pročišćavanje može prikupiti otpadne vode od milijun građana pa bi nadzor sastava otpadnih voda, kao što se to uspješno radi u slučajevima zlouporaba droga, moglo pružiti bolje procjene o rasprostranjenosti koronavirusa od testiranja, smatraju znanstvenici.
Testiranju se ne izlaže cijela populacija, već samo oni koji imaju simptome, dolaze iz zaraženih područja ili su kontakti zaraženih, dok je na sustav pročišćavanja priključen vrlo veliki postotak stanovništva nekog područja. – Zdravstvene vlasti vide samo vrh ledenjaka – tvrdi nizozemski mikrobiolog Gertjan Medema koji je otkrio tragove koronavirusa, odnosno virusnu RNA u nekoliko nizozemskih pročistača. Tako je Medemina istraživačka skupina pronašla virusnu RNA u gradu Amersfoortu čak i prije nego što je prijavljena prva infekcija.
Studije su također pokazale i da se SARS-CoV-2 može pojaviti u fekalijama unutar tri dana od infekcije, što je mnogo prije nego što je potrebno ljudima da razviju dovoljno ozbiljne simptome i potraže službenu dijagnozu. Upravo bi zato praćenje virusnih čestica moglo ubrzati reakciju vlasti kako bi spriječili brzo širenje bolesti, a rana identifikacija dolaska virusa u zajednicu mogla bi umanjiti i ekonomsku štetu.
Rutinski nadzor otpadnih voda kao ključ sprječavanja pandemije?
Mjere suzbijanja infekcije, poput socijalnog distanciranja, vjerojatno će suzbiti trenutnu pandemiju, ali virus bi se mogao vratiti nakon ukidanja takvih mjera. Upravo zato, smatraju znanstvenici, rutinski nadzor otpadnih voda mogao bi se koristiti kao alat za rano upozoravanje zajednice na nove infekcije. Inače, nije novost da se pomoću otpadnih voda prate bolesti. Primjerice, nizozemski Nacionalni institut za javno zdravlje i okoliš u Bilthovenu prethodno je pratio kanalizaciju radi otkrivanja epidemije norovirusa, bakterija otpornih na antibiotike, poliovirusa i ospica.
Može li se bolest širiti vodovodnom mrežom?
S obzirom na to da se virus može prenijeti mikroskopskim kapljicama vode i aerosolizacijom, Haizhou Liu, izvanredni profesor za kemijsko inženjerstvo sa Sveučilišta u Kaliforniji i Vincenzo Naddeo, direktor odjela za sanitarni inženjering okoliša na Sveučilištu u Salernu pozvali su na dodatna ispitivanja kako bi se utvrdilo jesu li metode pročišćavanja vode učinkovite u uništavanju SARS-CoV-19 i koronavirusa općenito. Primjerice, tijekom izbijanja SARS-a iz 2003. u Hong Kongu, curenje kanalizacije uzrokovalo je niz slučajeva aerosolizacijom. Iako za sada nisu poznati slučajevi COVID-19 uzrokovani curenjem kanalizacije, novi koronavirus usko je povezan s onim koji uzrokuje SARS, pa infekciju takvim putem ne treba isključiti kao mogućnost.
Znanstvenici upozoravaju kako bi novi koronavirus mogao također kolonizirati biofilme koji se stvaraju unutar vodoopskrbne mreže, čineći tuševe mogućim izvorom aerosoliziranog prijenosa. Inače, smatra se da je ovaj put prijenosa glavni izvor izloženosti bakterijama koje uzrokuju legionarsku bolest. Srećom, smatra se da većina postojećih rutinskih postupaka za pročišćavanje vode učinkovito ubija ili uklanja koronaviruse i u pitkim i u otpadnim vodama. Smatra se da oksidacija hipokloritnom ili peracetskom kiselinom i inaktivacija ultraljubičastim zračenjem, kao i klorom, ubijaju koronaviruse.
Ipak, ovi znanstvenici predlažu nadogradnju postojeće infrastrukture za pročišćavanje vode i otpadnih voda u žarištima, a koja primaju otpadnu vodu iz bolnica, ambulanta i sličnih mjesta. Također, predlažu i temeljito istraživanje sustava ponovne upotrebe pitke vode kako bi se eventualno uspostavili novi regulatorni standardi za dezinfekciju.
Cijeli članci su dostupni na poveznicama: https://www.nature.com/articles/d41586-020-00973-x i https://www.sciencedaily.com/releases/2020/04/200403132347.htm
IZVOR: Časopis Komunal
