Ana Raguž je 30-godišnjakinja koja je odrasla u Gradu, u zidinama koje su u jednom trenutku postale okovi za nju. Od malena je znala kako će jedno vrijeme živjeti na nekom drugom mjestu, u inozemstvu, a uz to i učiti jezike koje istinski voli. Napušta Grad i upisuje magisterij u Parizu. Podiže kredit kako bi platila svoje školovanje, uz magisterij radila je na različitim poslovima, a neprocjenjivo iskustvo svakako je rad u europskim institucijama. Kako to da se vratila ponovno u Grad i što danas radi Ana?
-Odrasla sam u zidinama, završila srednju turističku školu, poslije preddiplomski studij Međunarodni odnosi i diplomacija na DIU Međunarodno Sveučilište. Za magistarski studij sam se odlučila Msc International business development and consulting na Novancia Business School u Parizu. Daljnje usavršavanje jezika sam odradila u Alliances Francaises u Bruxellesu-u u Belgiji.
Profesionalni put sam započela u europskim institucijama gdje sam paralelno učila francuski jezik. U Francuskoj sam radila u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji kao administrativni referent, te u jednom dvorcu kao voditelj administracije i računovodstva do povratka kući. Trenutno radim kao Senior business developer u odjelu razvoja poslovanja u dubrovačkoj tvrtki Direct Booker.
Nakon preddiplomskog studija u Dubrovniku odlučili ste se na magisterij u Parizu, zašto baš tamo, što vas je vuklo u inozemstvo?
-Od kada sam bila dijete znala sam da ću dio svog životnog puta provesti u inozemstvu. Život me uvijek instinktivno vodio u tom smjeru. Od malena sam voljela učiti jezike pa je i odluka nakon osnovne škole bila učiti jezike. Odluka je pala na Turističku školu. Nastavno prirodni slijed bi bio upisati filozofski fakultet, koji je u zadnjem trenutku prevagnuo odlukom ne, jer sam se odlučila za preddiplomski studij Međunarodni odnosi i diplomacija na DIU Međunarodno Sveučilište koji je uz odličan program u potpunosti na engleskom jeziku imao kvalitetne profesore iz inozemstva.
Za magistarski studij sam odlučila ići u inozemstvo. Nakon apliciranja na fakultete od IE University u Barceloni, Bečkoj akademiji, i drugim europskim gradovima odabir je pao na Pariz, na Magisterij International Business Development and Consulting na Novancia Business School Grand Ecole viši obrazovni sustav u smjeru ekonomije vođen pod ESSCA. Zašto Pariz? A zašto ne? Za mene bilo koji drugi izbor nije bio dovoljno izazovan i zanimljiv.
Je li vas dojmio život u Parizu, kakve su opcije za studiranje, što oni to nude, a da bi Hrvatska možda mogla primijeniti?
-Razlika Hrvatske i inozemstva je u tome što su mladi u drugim zemljama još uvijek puno mobilniji. Tako je uslijed Covid krize i krenuo trend digitalnih nomada gdje se ljudi sele u druge države, i tako rade od ‘kuće’. U slučaju da određeno vrijeme treba provesti na projektima, studijima, ili drugim razlozima u inozemstvu je puno zastupljenije. Možda je uzrok jer su naši ljudi tradicionalniji po pitanju seljenja.
Po odlasku iz Dubrovnika ne mogu reći da je bilo jednostavno. Jezik ne poznaš, ljude ne poznaš, kolege s fakulteta ne poznaš, jednostavno kreneš od nule. Sada kada gledam na taj period mog života, te odluke ne bih nikada mijenjala, jer sam upoznala predivne ljude i stekla prijateljstva koja će zasigurno ostati za cijeli život.
Živjeti Pariz je zaista nešto posebno i drugačije, grad koji odiše posebnim duhom. Za mene Pariz nije predstavljao Champ’s Elysees niti Eiffelov toranj, već male ulice Pariza, lokalni mali restorani kao ‘Bread and Roses’, vrijeme s Francuzima s kojima sam provela prekrasne trenutke, odlaske vikendima u Deaville i Normandsku obalu.
Pariz je velika europska destinacija. Najveće industrije Europe se događaju u Parizu, a to je i jedan od gradova gdje se može vidjeti ‘sve’, i pronaći ideje. Što se tiče sustava fakulteta malo je drugačiji u segmentu klasifikacije s obzirom na veličinu države i broj obrazovnih ustanova, ali i kod njih sustav funkcionira kao kod nas 3+2. Još jednu razliku koju bih navela kao veće mogućnosti su prakse i profesionalna usavršavanja, gdje država kao Francuska nudi puno veći spektar mogućnosti zbog puno većeg broja razvijenih grana industrija.
Kakve su tamo poslovne mogućnosti za ljude koji tek dođu? Je li Pariz skup za studente što se tiče smještaja i hrane?
-Što se tiče poslovnih mogućnosti, uz želju napredovanja, francuski jezik je obvezna stavka. Mogućnosti zaposlenja bez jezika bi se moglo naći eventualno u čuvanju djece u obiteljima engleskog govornog područja, ili raditi kao vodič. Ja sam prvenstveno željela biti student, pa sam se odlučila za studentski kredit u jednoj našoj banci koji je pokrio moj magistarski studij, a koji sam otplatila i kasnije zatvorila radom u Francuskoj.
Što se tiče cijene hrane, one jesu nekih 30-ak posto skuplje nego kod nas, ali iskreno da vam kažem, ja sam iz dubrovačkih zidina pošla u Pariz pa neke velike razlike cijena hrane u Parizu nisam ni osjetila. Kod njih su popularni lanci kao što su Carrefour ili Leclerc te se tamo može kupovati dosta pristupačno. U Francuskoj boulangerie ili pekare imaju puno veće značenje nego kod nas. Pariška jutra nikad ne započinju ako se ne popije kava i pojede croissant.
Vezano uz cijene stanova, Pariz ima zone koje su cjenovno pristupačnije za studente, arrondissementi koji ne pripadaju prvoj zoni, pa i u posljednje vrijeme sve je veći trend, čak i među Francuzima, živjeti u zonama van centra Pariza koje su jako dobro povezane Metro-om i RER-om, 5. arrondissement je poznat kao studentska četvrt Pariza, te također Cite Internationale Universitaire de Paris služi kao studentski kampus gdje mladi mogu aplicirati za smještaj po pristupačnijim cijenama.
Nakon Pariza, put vas je odveo u Bruxelles, što ste tamo naučili i radili?
-Bruxelles je zaista grad koji bih preporučila svim mladima koji traže nove prilike. Bruxelles je predstavljen kao europska institucija, ali kao grad je zapravo puno više od toga. Došljaci čine 80 posto stanovnika, život je dosta opušten. Osim institucija, velika poslovna industrija se tamo održava. Kvaliteta života je također na razini i s prosječnom plaćom se lijepo živi, te bih zaista Belgiju preporučila svima.
Za Bruxelles sam se i odlučila jer sam imala veće mogućnosti rada, ali što bih zaista istaknula kao najvrijednije što sam stekla u Bruxellesu je francuski jezik koji sam upisala intenzivno svaki dan u periodu od šest mjeseci. To vrijeme provedeš s ljudima koji su mobilni u svijetu i nije im strano seliti se i istraživati druge kulture. To je i bio moj glavni cilj odlaska. Željela sam sebe izgraditi i profilirati kao osobu kako na osobnoj tako i na poslovnoj razini.
Diplomacija je u Bruxellesu prisutna na svakom uglu, ipak su tu smještene neke od najvažnijih europskih institucija, kako ste vi to doživjeli?
-Bruxelles je administrativno sjedište Europske Unije. Sve glavne institucije se tamo nalaze. Prvi dojam i utisak po dolasku jest Europa i veliki dio poslova se vrti oko toga. I ja sam jedan period provela u institucijama, ali nekako s vremenom shvatiš da je Bruxelles zapravo puno više od toga. Bruxelles kao grad i cijela Belgija je također tehnološki orjentirana država. Zona Anderlecht je velika industrijska zona Bruxellesa, tamo se nalazi veliki broj firmi i pruža se veliki broj poslovnih mogućnosti.
Sljedeće logično pitanje koje se nameće, kako to da niste ostali u nekim od europskih metropola, što vas je vuklo nazad u Dubrovnik?
-Još uvijek se nalazimo u trendu gdje naši mladi više odlaze iz potrebe nego iz želje. Kada je želja motiv odlaska, uvijek će postojati mogućnost povratka. Bez obzira na svjetske metropole, i sva putovanja, moje doma su uvijek ostale moje zidine i uvijek sam se srcem tu vraćala. Spletom okolnosti sam se vratila na nekoliko mjeseci i evo još uvijek sam tu. Nikada nisam bila ograničena lokacijski pa ni da bih opet mogla poći u iduću destinaciju.
Ana je opisala i svoj poslovni put u Dubrovniku.
-U Direct Booker sam došla početkom 2020, kada još nismo ni slutili da će nas pogoditi Covid kriza. Moj put u Direct Booker-u je započeo na odjelu informacija, te sam nastavila u Odjelu istraživanja i razvoju. Iskustvo u tim odjelima mi je pomoglo u onom što danas radim, a to je komercijalizacija Booker Tools tehnologije, točnije PMS sustava. Direct Booker kao firma se iskazao i na tom području, gdje je uz veliki rast u core poslovanju, razvijao svoju tehnologiju, koja je idealno razvijena za potrebe agencija i property manager-a. Sustav s kojim smo krenuli na tržište nudi sve što korisnik koji se bavi iznajmljivanjem većeg broja smještajnih jedinica treba.
Moja pozicija je Senior Business Developer. Naš model širenja se sastoji od dvije vrste, Booker Tools tehnologije i Direct Booker Franšize. Franšizer iza sebe dobije izgrađeni brand sa uspješnim modelom poslovanja koji mu otvara mogućnost za uspješno poslovanje.
Orijentirana sam na međunarodne turističke sajmove i summite koji se trenutno održavaju online, što će se kroz dogledno vrijeme vratiti u normalu i kada ćemo im ponovno moći fizički prisustvovati. Trenutno smo u pripremi 2021 godine. S obzirom na trenutnu Covid situaciju svi sastanci se vode isključivo online, a sami sastanak je završni dio cijelog procesa početne komunikacije i pripreme za pregovore. Imamo postavljeni cilj te bez obzira na Covid krizu idemo prema cilju, i svaki radni dan se oblikuje prema našem postavljenom cilju. U našem poslu najvažnije je razumjeti tko sjedi na drugoj strani, tko je sugovornik, i tome prilagoditi svoj pristup. Što se tiče same tehnologije, klijenti uvijek imaju isti cilj, naći što bolja rješenja za svoje poslovanje, a na nama je da komunikacijom i logistikom ponudimo naš Booker Tools sustav, koji zaista nudi sve što jedan property manager ili jedna agencija treba.
Što se tiče zaposlenika, većinom su to mladi ljudi, kakvo je radno okruženje? I u ovoj krizi vaša tvrtka je i dalje tražila nove zaposlenike, kako to?
-Direct Booker je zaista jedna od firmi koja bez obzira na trenutnu krizu ima ogroman potencijal razvoja i ide u tom smjeru. Uglavnom smo svi mladi između 30 i 40 godina. Prednost tvrtke kao što je Direct Booker je što uz profesionalizam na visokoj razini, kvaliteta rada igra glavnu ulogu. Kod nas je zadovoljan radnik produktivan radnik. Svaki odjel u firmi sudjeluje u daljnjem napretku i daje ideje za napredak. Smatram da bi u Hrvatskoj trebalo još više poticati mlade na poduzetništvo i razvoj industrije. Direct Booker je jedna lijepa i pozitivna priča našeg društva, i bilo bi lijepo vidjeti još mladih poduzetnika koji se tako grade i nadograđuju svoj poslovni razvoj.
Kako izgleda jedan vaš dan uz posao, imate li neke hobije, načine opuštanja?
-Moram priznati kako je 2020. godina koju, po pitanju slobodnog vremena i želja, želimo svi ostaviti iza sebe. Slobodno vrijeme najviše provodim u krugu obitelji i bliskih prijatelja, a u ovoj 2020. sam dosta slobodnog vremena uložila u dugačke šetnje u prirodi s obzirom da smo dio vremena radili od kuće, a i među onima sam što moraju rigorozno poštovati pravila po pitanju zaraze Covid-om s obzirom da i sama imam člana obitelji koji je teško bolestan. U nekim normalnim uvjetima vikendi su uvijek bili u pokretu, uz što više putovanja godišnje, što se nadam da će biti opet normala čim prije.
Što biste vi kao mlada osoba savjetovali drugim studentima, trebaju li poći u neku drugu zemlju i usavršavati se?
-Moj savjet našim mladima danas bi bio da uvijek nastoje biti pozitivni primjer društva u segmentu u kojem su najbolji. Nije svatko za pomorca, meštra ili arhitekta, ali uvijek ima nešto u čemu se možemo iskazati kao bolji. Kroz studiranje mladi imaju mogućnosti učiti i usavršiti se, što će im uvelike pomoći na profesionalnoj razini, ostati životna škola i to bih svakako preporučila svima. Erasmus programi imaju mogućnost razmjene na određeni period, koji mladim studentima mogu omogućiti uvid u osobne mogućnosti po pitanju daljnjeg usavršavanja, da li žele ostati duži period u inozemstvu ili se vratiti kući. Najveće postignuće je kada uspjeh ostvarimo sami. Iako vjerujem da je trenutna situacija bolja, moglo bi se putovati, a moram reći kako u Hrvatskoj još uvijek ima prostora u radu po pitanju mobilnosti mladih, jer dobra priprema je važna za sve daljnje procedure. Svijet je kugla malena, a Europa nadohvat ruke.
Foto: Privatni album
