I dok na malim ekranima pratimo novu sezonu omiljene kulinarske emisije MasterChef, Ana Antunović s Pelješca koja je u ovom televizijskom showu sudjelovala u prethodnim sezonama, i dalje oduševljava na svom Instagram profilu Kuhana i pečena na kojem objavljuje brojne tradicionalne recepte u novom ruhu uz njen neizostavan potpis.
Vaš Instagram profil prati preko 26 tisuća ljudi, kako je rasla ta zajednica? I kako je uopće sve skupa počelo?
Kuhana i Pečena nastala je negdje 2018. godine, kad sam odlučila da dovoljno znam o kuhanju da mogu svoje znanje dijeliti s drugima. Počela sam dijeliti recepte, uglavnom za gablece ili kako bi mi rekli marende, prvo na svom privatnom profilu za prijatelje, a onda i na ovom novom javnom profilu. To mi je bio samo hobi, sve do MasterChefa, koji mi se dogodio u nekom baš specifičnom životnom razdoblju. 2020. godina nam je vjerojatno svima bila izazovna, a ja sam baš te godine ostala i bez dugogodišnjeg posla usred korona krize, a i bez moje bake od koje sam naučila kuhati. Kad sam vidjela prvi put reklamu za MasterChef na TV-u, odmah sam se prijavila i evo me danas sa zajednicom od 26 tisuća ljudi. Jako puno ljudi me zapratilo već nakon same audicije, a tijekom prikazivanja showa ta je brojka samo rasla. Prvi put na TV-u sam imala oko 3000 pratitelja, a nakon ispadanja nekih 18 tisuća. Od tada nadalje sam se ozbiljnije posvetila Kuhanoj i Pečenoj, dijelim recepte za jednostavna, a opet ukusna i balansirana jela i to ljudi vole. A ja volim što donosim nešto dobro zajednici.
Jeste li više za kuhanje ili pečenje, da moramo maknuti ono i iz imena profila?
Kad sam otvarala profil, dugo sam smišljala ime, i onda sam skužila da od svega najmanje volim sirovo (smijeh). Ali da moram birati između kuhanja i pečenja, to je težak izbor. Reći ću da više volim pečeno jer je jednostavno ukusnije, ali češće jedem kuhano jer je zdravije.
Imate li pritisak da svaki dan morate skuhati i objaviti novo jelo?
Ne dopuštam si pritisak. Kuhana i Pečena je i dalje moj hobi i moj gušt, tako da objave idu onda kad si ja to vremenski mogu priuštiti. Nakon showa sam se odlučila vratiti svojoj karijeri u marketingu i eventima, a kuhanje ostaviti u životu kao nešto samo moje – i jako sam zadovoljna tom odlukom. Trenutno radim na organizaciji velikih festivala, primjerice Weekend Media Festivala koji će se uskoro održati, i taj posao mi oduzima jako puno vremena. Osim toga, iako na daljinu, aktivno sam uključena u obiteljski posao i radim na još jednom brandu – Nutty BARice, koji je napravila moja prijateljica, ali smo ga izgradili zajedničkim snagama. Kad sve to zbrojimo, ne ostane puno prostora u danu. Nekad snimam video recepte u 11 navečer, ali mi nije teško. Iskreno me usreći svaki put kad vidim da video dobro prolazi i da su komentari pozitivni, jer znam da nešto radim dobro.
U kojem dijelu procesa najviše uživate? Kako nastaju vaša jela?
Najviše uživam kad me kuhanje ponese, pa krenem raditi recimo bolognese, a završim s tacosima. Taj kreativni proces koji se događa u mojoj glavi, i onda pretvaranje toga u jelo, to mi je najdraže. Često krenem kuhati da uopće nemam ideje gdje taj recept vodi i samo se prepustim namirnicima i onda ispadne dobro. Mislim da sam jako malo jela skuhala da budu identična svaki put, uvijek nešto eksperimentiram, isprobavam i dodajem. Jela uglavnom nastaju tako da ja skuham ono što želim jesti. Ponekad se inspiriram nekom kuharicom ili videom, ali uvijek dodam neki svoj touch. U većini slučajeva dijelim samo ono što jedem i sama.
Slano ili slatko?
Slano do podne, slatko popodne – to mi je najdraža podjela. Ali, ako moram birati ipak slana jela, sa slatkim nisam toliko dobra, posebno ako se sve mora mjeriti. Kod nas na Pelješcu se kaže sve aločo, od oka, i ja tako i kuham gotovo sva jela. Zapravo, najteži dio posla mi je kad moram kasnije za recept pisati koliko sam čega koristila, onda moram ponovno ići vagati sve sastojke. Vjerujem da nam je svima poznat izraz brašna koliko popije, mene je baba samo tako učila, ali zbog toga sam vrlo intuitivna u kuhinji.
Koliko vas je odrastanje u Kuni Pelješkoj i u poznatoj obitelji Antunović odredilo?
Kuna mi je bila i ostala sve na svijetu, kako uvijek kažem – tamo di spavam najmirnije. Kad dođem doma, sve brige i problemi nestaju, barem onih prvih par dana. Ipak, otkad znam za sebe težila sam životu u gradu i iskreno sam zahvalna svojoj obitelji što su me uvijek ohrabrivali da idem svojim putem i gradim sebe.
Kako pamtite djetinjstvo?
Bezbrižno, kako drugačije. Nažalost, onih prvih par godina devedestih imam dosta uspomena na rat, iako sam bila mala, uspomene na sklonište, tatu koji nije doma i slično su mi baš duboko ostale. Ali ipak, bilo je to predivno djetinjstvo, obilježeno s puno mašte, puno slobode, igranja od jutra do sutra. Kasnije, kad smo počeli sa seoskim turizmom, sad davne 2003., i brat i ja smo bili jako puno uključeni u posao. Ja sam sva svoja ljeta provodila u konobi, radila sam s gostima od svoje 15 godine, ali to mi je isto donijelo samo dobro – odlično baratam jezicima i ljudima. Moj brat je oduvijek više bio posvećen Kuni i obiteljskom poslu, tako je da on i nastavio graditi priču, uz podršku mame i tate, ali i njegove supruge, koja je zapravo moja prijateljica iz studentskih dana. Sad imamo i malog “gazdu”, mog nećaka Josipa, koji obožava sve vezano uz farmu, konobu, lozu i selo, tako da se nadam da će Agroturizam Antunović još dugo dovoditi goste u Kunu i tako nas pozicionirati kao gastro središte Pelješca. Ja sam jako ponosna na njih, na nas, što smo godinama ostali dosljedni sebi, svojoj priči i isključivo svojim proizvodima. U svijetu gastronomije održivost je postala užasno bitna, a mi tako poslujemo od početka do danas.
Na školske dane u Dubrovniku uvijek iznova vas podsjeti jedan sendvič, možemo li saznati malo više?
U Dubrovnik i Ženski Đački Dom sam došla jedne nedjelje, s 14 godina i potpuno nespremna odvojiti se od obitelji. I babe posebno… U srijedu sam se spakirala i krenula prema busu s namjerom da se vratim doma, ali me brat nekako uspio zaustaviti i nagovoriti da ostanem. Prvi vikend u Dubrovniku sam cijeli proplakala, nije to jednostavno. Ali malo pomalo sam se navikla i moj životu u Gradu na kraju se produljio na gotovo osam godina, i to lijepih osam godina. Kako smo živjele u domu, moja cimerica i ja bi vikendom odlučile prespavati doručak koji se posluživao do 8:30 i onda bi ja otišla u malu trgovinu preko puta tadašnje stare bolnice, po dva sendviča s parizerom i majonezom, a parizera je bilo dosta i za četiri sendviča. Tako da eto, taj doručak si i danas neka priuštim i vrati me začas u te dane. Dubrovnik mi je bio i ostalo jedan od “mojih” gradova i toliko mu se rado vratim. A i dubrovačkim specijalitetima, posebno rozati koju sam nedavno objavila i koja je oduševila ljude.
I ovo ljeto proveli ste na Pelješcu, koji su vaši omiljeni rituali?
Uvijek mi je smiješno kako me ljudi u Zagrebu pitaju di ću na more. Ja ne idem na more, ja idem doma. Zadnjih pet godina, otkad je u mom životu nećak, on mi je sve i najviše vremena s njim provodim. Kupanje svaki dan na drugoj plaži, obilazimo mjesta, idemo u restorane i probajemo svašta nešto… Mali je pravi gurman, moram ga voditi na mušule i kamenice, jede butargu i moram mu barem jednom tjedno rozatu spravit. Ono što me najviše veseli je da obožava kuhati i ja se iskreno nadam da će se time baviti u životu.
Imate priliku vidjeti kako nas gosti doživljavaju, što pod svaku cijenu moramo sačuvati?
Moram tu istaknuti gastronomiju, barem što se Pelješca tiče. Ljudi me uvijek pitaju za preporuke gdje jesti na Pelješcu, i nakon što sam i sama ovo ljeto posjetila dosta restorana, moja preporuke su se svele na tri, četiri restorana. Ja Pelješac vidim kao eno gastro odredište, koje uz to nudi i lijepe plaže, predivnu prirodu i gostoljubive domaćine. Eno nam se dosta razvio, ali ovaj gastro dio zaostaje. Dok sam doma ljeti, često naravno pomognem i u konobi, i vidim goste koji su skeptični pri dolasku, a sretni i zadovoljni pri odlasku. Onda ih pitam zašto, kažu mi da su se nekoliko puta već razočarali pri posjeti restoranima i agroturizmima, da su sad malo skeptični. Osobno mislim da ni jednog gosta ne smijemo poslati doma razočaranog i da je ovo dio ponude na kojoj moramo dosta raditi.
Dalmatinska ili kontinentalna kuhinja?
Uvijek dalmatinska, iako sam prigrlila i neka kontinentalna jela. Primjerice, picek (da ne bi bilo zabune, mislim na pile, ja sam prvi put kad sam ovo čula mislila na svinju – pajcek, picek) s mlincima mi je jedno od omiljenih nedjeljnih jela. Jedino što u Zagrebu ne jedem baš, to je riba, to se doma izguštam i dosta mi.
Omiljeno doba godine kad je kuhanje u pitanju?
Sezona tikvica! E kad tikvice krenu, ja ih spremam na sto načina svaki dan. Od onih pogačica koje svi radimo, do recimo talijanske scarpaccie koja mi je jedan od najuspješnijih videa ikad. Tako da početak ljeta, kad sve miriše na svježe povrće mi je najdraže. Kraj ljeta volim samo zbog smokava, koje mi baš fale u Zagrebu.
Da morate birati samo jedno jelo, koje bi to bilo?
Pasta carbonara, to mi je omiljena comfort hrana i jako sam je puno puta napravila loše dok nije ispala dobro. Ove godine sam bila u Italiji i gdje god sam mogla sam je naručila, samo da vidim što je to toliko posebno. I svaka je bila drugačija, a opet preukusna.
Gledate li novu sezonu Masterchefa? Kako ju proživljavate? Kako ste se vi nosili sa stresom dok ste kuhali, a snimaju vas kamere i ograničeno vam je vrijeme pripreme?
O da, svakako. Ja sam MasterChef gledala i obožavala i prije nego što sam u njemu bila, a i sad nakon. Jako mi je zanimljivo, a najviše mi je fora što uglavnom znam što će svaki član žirija reći i prije nego što nešto kažu. Dovoljno smo dugo vremena proveli da im mogu iščitati izraz lica kad netko kuha.
Znam da ljudima koji su tamo nije lako, doma u svojoj kuhinji i pred desetak kamera definitivno nije isto. Bilo je stvarno stresno iskustvo, posebno meni koja sam toliko puta bila u stres testu i eliminacijama, ali kako to obično biva – pamtim samo lijepe stvari. Od svega najviše ljude s kojima sam prošla to iskustvo, većina od njih su mi sigurno prijatelji do života, proveli smo vrlo intenzivna tri mjeseca zajedno. Kad si zatvoren u kući bez mobitela, jako dobro upoznaš ljude i puno vremena provedete pričajući.
Sjećate li se još onih srdela koje su vas prekinule u daljnjem natjecanju Masterchefa?
Oh, kako da ne, sjećam se ja, a i svi moji prijatelji koji mi uvijek šalju pjesmu Nije kriva srdela s koncerta Doris Dragović. Ali, zaista nije bila kriva srdela, već moj umor, taj tjedan je bio jako stresan, ja sam imala već bolove u leđima jer se na setu stoji satima na nogama i jednostavno je sve prevagnulo. Tada mi je to teško palo, danas mislim da sam ispala u pravom trenutku. Kao i da sve sve u životu dogodi u pravom trenutku, kao eto i moja MasterChef avanatura, a onda i Kuhana i Pečena.
Recept:
Ne mogu Dubrovčanima napisati recept za rozatu, jer znam da svaka kuća ima svoj recept, pa evo onda jednog jesenskog jednostavnog slatkog, taman za iza objeda.
Kruška u plavcu
Kruške oguliti, ostaviti peteljku, a dno lagano odrezati da mogu stajati ravno.
U srednjem loncu zakuhati: 3 dcl vina plavac mali, 1 dcl vode, 2 velike žlice meda, malo cimeta, malo anisa i jednu naranču narezanu na fetice. Kad prokuha, smanjimo vatru i poslažemo kruške da stoje ravno, a tekućina ih mora prekriti. Kuhamo 20 minuta na laganoj vatri.
Dodatno po želji: ,malu količinu tekućine (cca 1 dcl) u kojoj su se kruške kuhale prebaciti u manji lončić i reducirati na laganoj vatri. Kad ugusti, dodati 1 žličicu maslaca i dobro miješati lončićem. Ovako ćete dobiti ukusnu umak uz kruške.
Domaća karamela
200 grama šećera rastopiti u dubljoj tavi do jantarne boje, a onda u to uliti 200 ml mliječnog slatkog vrhnja. Sve će lagano zapjeniti, zato je dublja tava bolja. Šećer će se na kratko stisnuti, a onda opet početi otapati i povezivati s vrhnjem. Zatim dodati 40 grama maslaca i dobro miješati. Maknuti s vatre i dodati 1 žlicicu morske soli. Prebaciti u staklenku i čuvatiu hladnjaku. Od ostatka slatkog vrhnja, uz dodatak malo šećera i limunove korice, napraviti šlag koji ćete poslužiti s kruškom.
Smrviti malo keksa (najbolje oreo, da izgleda kao zemlja), staviti krušku na kekse i preliti je karamelom. Sa strane staviti slatko vrhnje i pokapati cijeli pjat s umakom od vina.
vbghd4