Ako se usvoji novi Zakon o pomorskom dobru, to znači da možemo reći adio kupanju na našim plažama

Godina 2023. ostat će obilježena konačnim završetkom privatizacije u Hrvatskoj. Novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama omogućit će se rasprodaja posljednjeg, najvrjednijeg prirodnog resursa – jadranskih plaža i dijelova Jadranskog mora zbog kojih se Hrvatska svrstava u atraktivne turističke destinacije.

U prijedlogu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u prvom planu su koncesije (spomenute u prijedlogu Zakona preko 400 puta) kojima se zamagljuje činjenica privatizacije plaža i mogućnost građenja na njima.

U prilog ovoj tvrdnji stoji tekst članka 2., stavak 28. prijedloga: “Posebna upotreba pomorskog dobra je vremenski ograničeno pravo koje se stječe ugovorom o posebnoj upotrebi pomorskog dobra, na temelju kojeg se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu za obavljanje djelatnosti“. Formulacija da se plaža može djelomično ili potpuno isključiti iz opće upotrebe nedvojbeno znači da koncesionar može u svakom trenutku otjerati „nepodobnog“ kupača ispred svog hotela ili ispred svoje vile.

Odgovori državnog tajnika i resornog ministra da je osiguran pristup moru svima nisu istiniti s obzirom na formulaciju da se plaža može i potpuno isključiti iz opće upotrebe. Dakle, govoriti da ostaje građanima 30% ili 50% prostora na plaži vrijeđanje je zdrave pameti. Koncesionar može po volji koristiti cijelu plažu, kompletno 100%.

Ali nije najgore to što će koncesionar zabraniti građanstvu korištenje plaže. Postoji i mogućnost građenja na pomorskom dobru.

Koristeći koncesiju za isključivanje opće upotrebe na pomorskom dobru, odnosno za eliminaciju građanstva s plaže, a po članku 17., stavku 3.) prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koncesionar može na plaži graditi i dograđivati svoj hotelski kompleks ili ugostiteljski objekt.

S obzirom na to da je dio pomorskog dobra i golemi dio Jadranskog mora –može se izgraditi i betonski gat za jahte turista. ((članak 17., stavak 3,)Dokazom o pravu na građenje na pomorskom dobru smatraju se ugovor o koncesiji, ugovor o posebnoj upotrebi, poziv na odgovarajuću odredbu ovog Zakona koja daje pravo određenom tijelu ili pravnoj osobi na upravljanje tim dijelom pomorskog dobra, odnosno na izvođenje radova ako pravo obuhvaća gradnju na pomorskom dobru.).

Građenjem i betoniranjem na pomorskom dobru čini se ekocid i trajna devastacija najvrjednijeg dijela naše obale i mora.

Ovako tendenciozno sročen prijedlog Zakona neosporno navodi na pitanja:

1. Koji razlozi su naveli da ovakav Zakom Vlada RH predloži Hrvatskom saboru?
2. Kome pogoduje ovaj Zakon koji omogućava rasprodaju (koncesije) našeg pomorskog dobra?

Nažalost, i posljednje „obiteljsko srebro“ (pomorsko dobro) bit će koncesuirano (čitaj; rasprodano) i privatizirano od strane Turističke oligarhije, malih ugostitelja, ali možda i od najbogatijeg eksponenta Velikog kapitala – banaka. Banke mogu stupiti u posjed dijela pomorskog dobra ukoliko koncesionar ne vraća kredite dobivene na temelju koncesije.

U ovom segmentu, hrvatska oporba i građanstvo postavlja pitanje: „Je li možda ovaj Zakon dio cijene ulaska u šengen ili je povezan s tajnim dogovorom s bankama“?

Egzekucija, odnosno kraj priče o zaštiti pomorskog dobra, dogodit će se slično tajkunskoj privatizaciji kad su se 90′ godina po Zakonima o privatizaciji kupovale tvornice za 1 HRD ili za kredite koji se nisu vraćali.

Zastupnici iz vladajuće stranke uz glasove takozvanih žetončića imat će većinu u  Hrvatskom saboru i Zakon će biti donesen.

Najveći dijelovi plaža (čitaj; pomorskog dobra) postat će sastavni dijelovi hotelskih kompleksa ili privatnih plaža luksuznih vila. Sasvim je svejedno hoće li biti plaže ograđene ili ne, jer zabrane se mogu osigurati zaštitarima.

Građanima će ostati djelomična ili potpuna zabrana pristupa moru, odnosno plaži ((dio teksta Zakona) može se djelomično ili potpuno isključiti iz opće upotrebe).

Na kraju treba napomenuti da po Ustavu, ali i po ovom Zakonu, upravljanje i odgovornost u pomorskom dobru isključivo je pravo i dužnost hrvatskog naroda, odnosno Hrvatskog sabora ((članak 7., st.1.)Pomorskim dobrom upravlja, o njemu vodi brigu i za isto odgovara Republika Hrvatska), a ne Vlada RH koja je u ovom posljednjem potezu privatizacije, protuustavno, samovoljno i prisilno preuzela planiranje, upravljanje i koncesioniranje onoga što pripada hrvatskom narodu i o čemu bi trebao voditi brigu isključivo Hrvatski sabor.

U svezi uzurpacije i privatizacije tih posljednjih resursa Republike dogodilo se ujedinjenje cijele oporbe koja je prihvatila prijedloge Građanskih inicijativa i Udruga građana.

Pri tomu je Vlada RH odbijanjem preko devet stotina primjedba građanstva i oporbe dokazala samovolju i isključivost. Uz drastičan pad standarda s egzistencijalnim strahom u novu godinu ulazimo s mračnom vizijom sutrašnjice.

Organiziran je prosvjed 2. veljače u našoj metropoli kojim se traži povlačenje ovog prijedloga novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. No, to je samo mali segment izražavanja pobune protiv samovolje vlasti i kršenja naših prava – stoji u priopćenju Inicijativa Premanture i Građanske inicijative Žućo, Pula.