Na današnji dan prije dvanaest godina održan je dubrovački referendum protiv golfa na Srđu, prvi lokalni referendum raspisan na zahtjev građana u Republici Hrvatskoj. Bio je to tada hrabri otpor Dubrovčana protiv nekretninskog biznisa koji bi bio ugušio Grad.
Prošlo je dvanaest godina otkad su građanke i građani Dubrovnika nedvosmisleno na referendumu odbili projekt apartmanizacije brda Srđ. Bio je to prvi lokalni referendum u Hrvatskoj održan na zahtjev građana i građanki.
Od 2006. godine, lokalne udruge (udruge Domovina, Društvo prijatelja prirode (DUB), Baština i Eko Omblići) ukazivale su na problem planova pretjerane izgradnje na brdu Srđ poviše Dubrovnika, a pod krinkom izgradnje golf terena. Iste godine navedene udruge su podnijele zahtjev tada nadležnom Ustavnom sudu o ocjeni zakonitosti izmjene prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije kojom je projekt apartmanizacije Srđa narastao za tri puta (sa početnih 100 ha na 310 ha površine) te je sud nakon 8 godina ukinuo nezakonite izmjene.
Međutim, to nije rezultiralo ukidanjem izdanih dozvola za projekt već se on nastavio razvijati u povećanom opsegu iz 2006. godine. Inicijativa Srđ je naš i udruge iz inicijative uporno su ukazivale na mnoge manipulacije procedurama koje su išle na korist investitoru, a na štetu lokalne zajedice i građana. Korištenje pravnih instrumenata jedan je od bitnih elemenata kampanje Srđ je naš i u tome je inicijativa imala i ima svesrdnu podršku pravnog tima Zelene akcije.
U sklopu kampanje, 2013. godine je organizirano i prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o pitanju apartmanizacije Srđa. U prikupljanje potpisa krenulo se u trenutku kad je referendum kao instrument bio još relativno nepopularan, naročito na lokalnoj razini, zbog izričito restriktivnih uvjeta za njegovo raspisivanje na zahtjev građana.
Unatoč tim ograničenjima Inicijativa SJN uspješno je prikupila potrebne potpise te je zahvaljujući tome rapisan jedan od prvih referenduma na zahtjev građana u Republici Hrvatskoj (jedini referendum iniciran potpisima građana prije dubrovačkog bio je slučaj opoziva jednog općinskog načelnika).
Iako nije bio zakonski obvezujući, referendum je pokazao prevladavajuće protivljenje lokalne zajednice predloženom projektu (84,15% protiv projekta od 31,5% izašlih birača).
Bio je to početak, pa, iako su tadašnje vlasti i investitori slavili propast referenduma “do kasno u noć”, nakon godina i godina se pokazalo da je u zaštiti javnog interesa bilo toliko iskrenosti i pravičnosti, da su i Srđ i tvrđava Imperial ostali – NAŠI!
