ACI marina “Veljko Barbieri” u Slanom nosi laskavu titulu “Zlatnog osmijeha Jadrana”, što je zasluga – a koga drugog, nego – zaposlenika koji s ljubaznošću i dobrodošlicom dočekuju nautičare koji požele predahnuti u toj lijepo uvali. A ima li ljepšeg dočeka od osmijeha kojim te dočekuju? I osjećaja da te se, kao strancu, posjetitelju, turistu, vesele kao pojedincu, subjektu, čovjeku koji je došao u tvoj dom, kraj, zavičaj da u njemu uživa, a ne kao privremenom “bankomatu”. Ovaj put ACI marinu u Slanom predstavljamo kroz dvoje zaposlenika, šeficu recepcije Martinu Relja Kmetović i Cvijeta Stjepovića, vođu posade.
“Najvažniji je zadovoljan gost na kraju dana”
Koliko je važna ljubaznost, pitali smo Martinu Relja Kmetović, šeficu recepcije u ACI marini u Slanom.
– To je najvažnije – odgovara. Čim se gostu pokaže dobra volja da se njegov eventualni problem riješi, 50% problema već je sanirano. Živimo od turizma, a turizam počiva na osjećaju dobrodošlice i kontinuiranoj brizi o dobrobiti naših gostiju. Većina naših gostiju je s nama od samih početaka marine, a to je već 7 godina, što dovoljno govori o tome kako oni marinu Slano doživljavaju kao svoj drugi dom i nemaju namjeru ići negdje drugdje.
Vaš dolazak u ACI marinu Veljko Barbieri je prvo Vaše zaposlenje u tom nautičkom segmentu, ali i na recepciji… jesu li ispunjena Vaša očekivanja, što Vas u poslu najviše veseli, što su sve zadaće recepcionera u marini?
-Tako je, ovo je prvi put da radim u nautičkom turizmu. Najviše me veseli svakodnevni rad s ljudima i dobra timska atmosfera u marini jer je onda sve lakše. Recepcija marine je mjesto na kojemu se rješavaju svi zahtjevi, upiti i eventualni problemi gosta pa me tako i najviše veseli zadovoljan gost na kraju dana. Mjesto je to na kojemu se odrađuju sve aktivnosti vezane za ugovore, račune, maloprodaju i slično.
Što su najčešće pitanja koja čujete od nautičara?
-Pitanja su raznolika jer recepcija također služi i kao svojevrstan info-pult. Raspituju se o Slanom, Elafitima, kako doći do Dubrovnika, sadržajima u mjestu i okolici. Recepcioneri pomažu gostu da mu boravak prođe što ugodnije, od rezervacije stola u restoranu ili transfera do grada do nekih većih zahtjeva i sve se to odradi na recepciji; trudimo se ispuniti sve želje naših gostiju. Odnos naših gostiju s djelatnicima u marini nije isti kao, primjerice, onaj u hotelu. Naši gosti nama ostavljaju svoju najvrjedniju imovinu na čuvanje, tako da je to jedan bliski odnos koji se gradi godinama.
Koliko imate brodova na stalnom vezu, a koliko ih je u tranzitu
tijekom sezone?
-Na stalnim vezovima je većina plovila u našoj marini, od ukupno 193 raspoloživa veza. Od početka nautičke sezone u marinu Slano uplovio je ove godine i veliki broj plovila u tranzitu.
Ima li ACI marina u Slanom sve potrebne sadržaje da bi se nautičari u njoj dobro osjećali ili se neprestalno treba dograđivati ponuda, poboljšavati i sl?
-Od sadržaja u marini, nude se restoran, bazen za goste na plovilima, trgovina nautičke opreme, dvije charter agencije, servis plovila, usluge prijevoza, rent-a-bike, praonica rublja, punionice za električna vozila i uglavnom je to ono osnovno što njima treba. Svaka marina ovisi o destinaciji u kojoj se nalazi tako da su sadržaji i ponuda mjesta jednako važni kao i sadržaji unutar same marine i jedno i drugo treba nadograđivati i paziti na kontinuitet u kvaliteti.
“Mornar mora bit brz i okretan”
Vođa posade u ACI marini “Veljko Barbieri”, Cvijeto Stjepović je “stari mornarski vuk” koji svojim četrdesetogodišnjim iskustvom rada u sustavu ACI marina puno znači mladim zaposlenicima za koje je dragocjeno dobiti savjet od znalca.
Već 40 godina ste zaposlenik ACI-ja, a nakon Komolca ste od prvog dana počeli raditi u slanskoj marini Veljko Barbieri i pretpostavljam da ste prošli sve “pozicije” mornara, do današnjeg vođe posade. Razlikuje li se posao danas puno od posla kada ste Vi počinjali?
-Da, puno godina je prošlo od mojih početaka i prošao sam sve pozicije, od električara (jer mi je to struka) u tadašnjem servisu u marini Dubrovnik preko mornara do vođe posade. Dvije godine sam, u samim početcima, bio i stipendist marine Dubrovnik koja je tada bila u
sklopu HTP Dubrovnik. Puno toga se promijenilo, od prosječne veličine plovila koja dolaze u marine, pa samim time se mijenjaju i standardi marine, do opreme u samim marinama koje su danas modernije i zadovoljavaju potrebe današnjeg nautičara. Promijenio se i gost u smislu da su nekada uglavnom na vezovima bila isključivo vlasnička plovila gostiju bolje platežne moći, dok danas prevladava charter koji je lako dostupan većem broju ljudi među kojima često i nema pravih zaljubljenika u jedrenje.
Što karakterizira dobrog mornara, kakvu edukaciju je nužno da prođe, imate li problem s kadrom, osobito s domaćim ljudima iz lokalne zajednice?
-Svi naši mornari tu su skoro od prvih dana marine, pola ih je iz Slanoga i okolice, a ostatak s poteza Zaton-Dubrovnik. Ono osnovno što mornar mora imati „u malom prstu” su mornarske vještine, mora biti brz i okretan, u snazi, jer je to prvenstveno fizički napor.
Mornar mora dobro poznavati uvalu, vjetrove, znati kako reagirati ovisno o vremenskim uvjetima. Ono što bih naglasio je poznavanje barem engleskog jezika jer je mornar prvi kontakt gosta s marinom, a većina naših nautičara su strani gosti. Naši mornari prošli su višemjesečnu edukaciju u marini Opatija prije samog otvaranja marine, a i ja sam kao iskusni mornar s njima podijelio svoja znanja i vještine. O kvaliteti našeg kadra dovoljno govori podatak da većina naših gostiju odabire ostati s nama dugi niz godina, ali i nagrade koje smo dobivali, među njima i ova posljednja – Zlatni osmijeh Jadrana za najljubaznije osoblje među 60 hrvatskih marina.
Koliko su “lokalci” zainteresirani za taj posao?
-Imamo nekoliko „lokalaca” u našim redovima, ne samo među mornarima već i u drugim službama, primjerice cijela ekipa recepcije i naše dvije spremačice su iz mjesta.
Koliko je zaposlenih mornara u Slanom, kakvo je radno vrijeme?
-Ukupno nas je 7, među njima ja kao vođa posade i jedan je mornar-kućni majstor. Podijeljeni smo u tri smjene jer marina mora biti “pokrivena” dežurstvima 24 sata dnevno.
Očito je kako je riječ o dobroj ekipi, jer mornari su, kao i ostalo osoblje zaslužni za laskave titule – marine s najviše osmijeha, što ste i sami naglasili. Što držite najizazovnijom stranom svog posla, a što benefitom i kako je biti mornar u zimskom razdoblju u marini?
-Najizazovniji je rad na otvorenom u raznim vremenskim uvjetima, a u svim tim trenutcima treba zadržati smirenost i koncentraciju da bi se posao odradio kako treba, na zadovoljstvo gosta. Prednosti ovakvog posla su dinamičnost, rad u lijepom okruženju i komunikacija s ljudima iz cijelog svijeta koja obogaćuje čovjeka te proširuje vidike. Što se tiče zimskog razdoblja u marini, protivno onome što se vjeruje, nama nema mirovanja. Sva plovila moraju biti sigurna na vezu i to iziskuje neprestanu brigu i pažnju. Bura je noćna mora svakog mornara jer je jaka, nepredvidiva i zna biti jako opasna po ljude i imovinu.
