Na prvu bi se moglo reći da su životni put Željke Milić odredile slučajnosti. No, samo na prvu. Rođena Splićanka, tijekom studija u našem gradu, pronašla je ljuba, a posljednjih 12 godina smatra se Župkom. Znatiželja ju je navela da se odmakne od posla reporterke i započne raditi u studiju. Interes i iskustvo koje je tijekom života, slučajno ili ne, prikupila rezultirali su da se danas profesionalno bavi fotografijom, bilježeći ljubavne reportaže. Svoj talent i vrijeme ovih je dana stavila u službu s željom da pomogne našoj maloj sugrađanki Gogi Knego. Naime, sa suradnicama je organizirala nesvakidašnju humanitarnu akciju u kojoji vi možete sudjelovati.
Željka se u Dubrovnik preselila iz Splita iz kako kaže najboljeg splitskog kvarta Spinuta ili kako ga ona zove kvarta kreativaca. Naime, iz Spinuta, ali i okolnih kvartova potječu brojni hrvatski umjetnici poput Gibbonija, Borisa, Deana i Dina Dvornika…
Po završetku srednje turističke škole, mislila je da se želi baviti turizmom, ali ju je radoznalost dovela u Dubrovnik na studij Medija i kulture društva.
– Svidjeli su mi se predmeti, upisala sam se zapravo iz znatiželje. Danas sam zadovoljna što se sve tako odvilo, imala sam priliku učiti od odličnih profesora i profesionalaca u svom poslu, ali i upoznati divne ljude i prijatelje, koje i dan danas rado sretnem, a mnoge sam i svojom fotografijom otpratila u bračne vode.
Tijekom studiranja imala je priliku tri mjeseca provesti stažirajući u Americi.
– Profesorica iz Amerike, koja je jedan semestar predavala na Sveučilištu, ponudila je studentima stažiranje na Sveučilištu u Coloradu. Prijavila sam se i dobila jedno predivno životno iskustvo. Već tad sam svugdje nosila fotoaparat koje mi je kako bi mogla vježbati posudio profesor sa sveučilišta. Stažiranje se odnosilo i na fotografiranje za lokalne novine The Greely Tribune i The Windsor Now. Kroz to iskustvo naučila sam mnogo korisnih trikova o fotografiji, ali i organizaciji posla i međuljudskim odnosima. Svim studentima bi preporučila, ako im se ukaže slična prilika, da je iskoriste. To iskustvo će me definitivno pratiti zauvijek. Iskustva stečena tijekom studija i boravka u Americi su me velikim dijelom oblikovala u ono što sam danas.
Njena ljubav prema fotografiji javila se već u osnovnoj školi kad je dobila mali aparat na film kojeg nije ispuštala iz ruka.
– Sav džeparac sam trošila na razvijanje fotografija i kupovanje filma. Tad nisam puno razmišljala o nekom umjetničkom izričaju. Fotkala sam ono što bi mi se svidjelo. Interes za fotografijom se iskristalizirao tek na studiju i nešto što je do tad bila dječja igra preraslo je u veliku ljubav.
Željka je tijekom stažiranja živjela kod spomenute profesorice. Upravo je od njenog supruga, fotografa imala priliku učiti o studijskoj fotografiji.
– Imala sam besplatni tečaj uživo, što se danas puno plaća, svaki dan po cijeli dan. Za mene je to bio Disneyland! Zahvaljujući njemu savladala sam prepoznati i kontrolirati svijetlo, koje je jako važno za fotografiju.
Prvo vjenčanje fotografirala je zahvaljujući sestre iste profesorice, koja se povremeno bavila fotografiranjem vjenčanja.
– Pitala me želim li joj biti pomoćni fotograf, na što sam naravno pristala. Vjenčanje je bilo malo i intimno. Potpuno drugačije od naših hrvatskih vjenčanja. Jako mi se svidjela sloboda koju sam imala u hvatanju spontanih momenata.
Po povratku u Hrvatsku, Željka je kratko fotografirala za novine i izvještavala za radio Split, a potom se zaposlila u jednom dubrovačkom studiju za koji je fotografirala je razna događanja, ali su joj vjenčanja bila najdraža.
– Kad sam se upustila u privatne vode odlučila sam da će mi u fokusu biti prepričavanje ljubavnih priča. Svaki par je priča za sebe. Svakom se posebno posvetim i prilagodim. Veseli me upoznavati nove ljude, stjecati nova iskustva i usput napraviti posebne fotke njihovog posebnog dana.
Oduvijek ju je privlačila dokumentarna fotografija, a s obzirom na to da je imala želju biti fotoreporterka, kroz fotografiranje vjenčanja spojila je dvije ljubavi.
– Zapravo, danas radim reportaže ljubavnih priča. Svako vjenčanje je prepuno zanimljivih detalja. Volim stati sa strane. Prvo neko vrijeme promatrati te potom sve ovjekovječiti fotoaparatom. Ne volim kalupe, igranje na sigurno i ponavljanje. Za svaki novi zadatak zadam sebi novi izazov na koji se fokusiram tijekom vjenčanja. Dubrovnik sam fotografirala bezbroj puta, ali uvijek pronađem nešto novo. U fotografiji su mogućnosti beskonačne. Samo treba otvoriti um i vidjeti ono što drugi ne vide.
Naglašava da pri svakom angažmanu, pogotovo kad je o vjenčanjima riječ, osjeća veliku odgovornost.
– Od mene se očekuje da zabilježim sve važne momente. No, jako je bitna i kvaliteta kao i pohranjivanje tih fotografija. Trebate biti spremni provesti i do 14 sati na nogama, konstantno u akciji. Svako tko se odluči za specijaliziranje ovog tipa fotografije, treba biti spreman pomoći i mladoj i mladoženji, savjetovati ih, pa i utješiti. Sve je to dio mog tipičnog radnog dana. Jako je dinamično, fizički i psihički zahtjevno, ali kad dođem za kompjuter i vidim savršen rezultat, onda mogu reći da je vrijedilo svake sekunde. To me tjera naprijed. Reakcija mladenaca, kad im pokažem finalne fotografije, samo je još veći dodatak mojoj sreći.
Zbog fotografiranja vjenčanja, obišla je brojne, kako kaže, predivne lokacije diljem Hrvatske. Velika joj je želja fotografirati vjenčanja i izvan Hrvatske, no ističe kako je te poslovne planove, zbog majčinstva, trenutno stavila na čekanje.
Dubrovnik se u proteklih nekoliko godina, dok pandemija nije sve zaustavila, prometnuo u jednu od poželjnih destinacija za vjenčanje stranih parova. Po Željkinom iskustvo 2020. je bila jedna od lošijih godina, no ne i najgora.
– Lani je bilo nešto naših vjenčanja, ali pronašao se i pokoji par koji je doputovao u Dubrovnik. Ova godina nas je sve iznenadila. Bila je neočekivano dobra. Ne znam što će biti sljedeće sezone. Naučili smo da je sve moguće. Trenutne najave za iduću godinu su obećavajuće.
Budućim mladencima, koji će se uskoro naći pred fotografskim objektivom, savjetuje da budu svoji, slušaju sebe i svoje srce.
– Najvažnije je da se opustite i uživate u svom danu.
Ovog vikenda održava se predbožićno fotografiranje, zapravo humanitarna akcija „Osmijeh za osmijeh“, koje je osmislila upravo Željka. Brojni profesionalci, koji su nakon lanjskog potresa u Glini svoje vještine i znanja nesebično stavili na raspolaganje drugima, potaknuli su je na razmišljanje.
– U isto vrijeme tražila sam fotografa za fotografiranje moje obitelji i tad mi je sinulo. Htjela sam ideju dobro razraditi kako bi je mogla i realizirati. Predložila sam je kolegicama s kojima surađujem u sezoni. Kockice su se polagano posložile i prikupili smo cijeli tim i napravili, nadam se, nešto veliko.
Sredstva prikupljena putem ove humanitarne akcije namijenjena su za liječenje djevojčice Goge Knego, koja boluje od cerebralne paralize i njenu majku koja se neumorno brine o njoj.
– Imala sam ih priliku upoznati i kad sam čula kolike troškove imaju, ali i koliki je napredak ta mala junakinja napravila, odlučile se akciju posvetiti njoj. Nadam se da će da ćemo joj ovim našim malim doprinosom pripomoći da sljedeće godine samostalno prohoda i da bude pravi mali školarac.
Nakon što je humanitarna akcija oglašena uslijedio je pozitivan šok.
– Termini su se popunili u manje od dva tjedna zbog čega smo odlučile otvoriti i još tjedan dana, koji se također rezervirao u tren oka. Sreća je ogromna, a srce ispunjeno!
Za kraj smo pitali Željku koji su joj budući planovi.
– Nadam se da ćemo i sljedeće godine nastaviti s ovom akcijom, a možda i nešto nadodati, no sve u svoje vrijeme. Za sad sam sigurna da želim nastaviti prepričavati lijepe priče kroz fotografiju.
FOTO: Željka Milić, Instagram zagoginkorak
