Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 2. prosinca 2021. nove prigodne poštanske marke u zajedničkom izdanju s Poljskom poštom na temu prirodnih bogatstava. Motivi na markama su solana u Stonu i poljski rudnik soli Bochnia.
Autorica maraka je Marzanna Dąbrowska, dizajnerica iz Poljske, a za hrvatsko izdanje dizajn je prilagodila Alenka Lalić, dizajnerica iz Zagreba. Autori fotografija su Damir Kovačić iz Hrvatske i Adam Brzoza iz Poljske. Vrijednost maraka označena je slovom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Marke su izdane u zajedničkom arčiću od 8 maraka i u nakladi 30.000 primjeraka po motivu. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
Zajedničko izdanje realizirano je s Poljskom poštom na inicijativu Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu.
Solana „Ston“
U podnožju krševita brda poetski nazvanog Podzvizd (pod zvijezdama), na uskoj prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, smjestili su se gradići Ston i Mali Ston – poznati po solani i uzgoju školjaka u obližnjem Malostonskom zaljevu, ali i po svojoj bogatoj kulturno-povijesnoj baštini. Niz materijalnih ostataka svjedoči o pretpovijesnoj ilirskoj i kasnijoj antičkoj naseljenosti ovog prostora, a antički toponim Stagnum (lat. mrtva voda, slano jezero, bazen) upućuje na važnost morske pličine koju su Rimljani pretvorili u polja soli. Tako je s tradicijom branja soli starom 4000 godina Solana „Ston“ najstarija solana u Europi.
Sol je obilježila povijest Stona jer su zahvaljujući toj vrijednoj namirnici, stanovnici osjećali blagostanje tijekom brojnih stoljeća. Rimljani su ovdje upravo zbog soli stvorili prevlast nad starosjediocima Ilirima 36. godine pr. Kr. i sagradili dva kastruma – jedan na udaljenijem brdu Starigradu i drugi na brežuljku Sv. Mihajla u Stonskom polju. Antička proizvodnja soli obavljala se uz pomoć sunca, mora i vjetra, na prirodan način – isparavanjem – a tako je ostalo sve do današnjih dana.
U doba Dubrovačke Republike, sve do njene propasti 1808. godine, Ston je bio drugi grad po važnosti – nakon Dubrovnika. Republika je svoj gospodarski napredak velikim dijelom temeljila upravo na proizvodnji i trgovini solju, stoga je obnovila i proširila solane iz antičkog razdoblja, sagradila veliko skladište soli u Malom Stonu te organizirala prijevoz soli u zaleđe. Zanimljivo je da je u stonskoj solani sredinom 16. stoljeća kao pisar radio veliki hrvatski renesansni dramski književnik Marin Držić. Vjerojatno je to bilo povezano s radnom obvezom koju su stanovnici Dubrovačke Republike imali za vrijeme berbe soli. Dubrovčani su, da bi trajno osigurali svoj vrijedan stečeni posjed, nakon prvotne ideje o prokopu kanala preko prevlake, odlučili sagraditi dug obrambeni zid. Tako je Dubrovačka Republika poklonila Stonu njegovu najveću znamenitost – impresivne kamene zidine. Popevši se na zidine, prilika je vidjeti savršenu ljepotu graditeljske baštine Stona i prostrane bazene stonske solane.
Stara tradicija berbe soli nastavlja se u Stonu sve do današnjih dana. Stonska je sol čista, sjajna i izrazito bijele boje što govori i o čistoći mora iz kojeg se vadi. Sol ima i povećanu koncentraciju prirodnog joda, nužnog za sprječavanje gušavosti koja se pojavljuje u ljudi u slučaju nedostatka joda u štitnjači. Kakvoća je soli iznimna zato što nema nikakvih dodataka protiv zgrušnjavanja i vlažnosti.
Sol je naše prirodno blago, a solane kulturno-povijesno bogatstvo koje treba zaštititi. Stoga Solana „Ston“ treba ostati dragocjeni spomenik tradicionalnoga ljudskog rada iz prošlih vremena i ekološko bogatstvo naše zemlje, a u budućnosti postati prvorazredna turistička atrakcija.
Rudnik soli Bochnia u Poljskoj
Rudnik soli Bochnia najstariji je rudnik kamene soli u Poljskoj koji bez prekida radi od 1248. godine, dok najraniji dokazi tradicije iskopavanja soli u Bochniji potječu iz 3500. godine pr. Kr. Rudnik soli najveće je bogatstvo Bochnije zahvaljujući nalazištima soli koja su bila temelj za nastanak jednog od najvažnijih gospodarskih središta srednjovjekovne regije Malopolske. Danas je rudnik soli Bochnia među najvećim turističkim središtima ovog područja. Gosti koji posjete rudnik mogu putovati turističkom rutom koja vodi od IV. razine „August“ do VI. razine „Sienkiewicz“.
Jedinstvena atrakcija rudnika soli Bochnia je podzemna multimedijska izložba. Specifična atmosfera ovoga surovog, ali autentičnog podzemlja kao da prenosi posjetitelje u davno prošla stoljeća. Podzemna multimedijska izložba omogućuje predstavljanje rudnika soli i opće povijesti na dosad neviđen način. Obilazak rudnika putovanje je kroz vrijeme koje počinje u doba princa Boleslava Čednog i princeze Kinge. Posjetitelji istražuju rutu pješice, a dio rute mogu prijeći turističkim vlakićem ili čamcem. Mnogi turisti drže da je prelazak čamcem preko podzemne komore preplavljene slanom vodom bez ikakve sumnje najveća atrakcija rudnika Bochnia. U 12 putničkih čamaca turisti prelaze 120 m u komori poplavljenoj slanom vodom i u pratnji dvaju splavara koji kazuju zanimljive priče o tajanstvenim dubinama rudnika Bochnia. Tijekom vožnje turisti imaju priliku diviti se surovoj ljepoti ove slane komore. Spomenimo kako su drveni čamci u rudniku Bochnia izrađeni posebno za potrebe podzemnog prijelaza te su registrirani u službenom poljskom registru brodova, baš kao i plovila koja putuju morima. Obilazak rudnika završava u najvećoj komori Ważyn u kojoj se nalazi restoran Ważynek, sportski teren, dječje igralište te igralište soli i plaža.
Najveće blago rudnika Bochnia njegova je jedinstvena terapeutska mikroklima koja ima ljekovita svojstva prijeko potrebna za liječenje alergija, rinitisa, katara (sekreta) u grlu i laringitisa, kao i kroničnih infekcija gornjih dišnih puteva te kožnih alergija.
Rudnik soli Bochnia uvršten je 23. lipnja 2013. na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
