Kad te za rubriku o čitanju kao odličnog učenika koji “guta” knjige i lijepo piše, predloži tvoja prof. hrvatskog jezika, onda to puno znači. Karmen Knežić je, nakon Klasične gimnazije u Dubrovniku, upisala kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Koje su je se knjige dosad dojmile, povirite na njen popis.
1. Pravda, Vladan Desnica.
Kratko, prekratko, ali pokrenulo je dvotjedan razgovor koji je prerastao u raspravu. Nemoguće zaboraviti.
2. Kiklop, Marinković.
Pun predivnih misli. O jedinstvenosti i neobičnosti likova ne moram ni govoriti. 🙂
3. Prokleta avlija, Ivo Andrić
Klasik.
“To je, brajko, letnji dan, a ne žena. Letnji dan, pa ne znaš šta je lepše, zemlja ili nebo nad njom.”
4. Kafka, Preobražaj.
Iako kratka, teška i turobna… To je to, kratka, teška i turobna.
5. Ja sam glasnik, Marcus Zusak.
Na vrlo jednostavan način prikazuje koliko jedan naizgled bezvezan čovjek može napraviti za svoju okolinu.
6. U očekivanju Godota, Beckett.
Teatar apsurda morao je dospjeti na ovaj popis. Obožavam nered, a ovo djelo nije ništa drugo nego ogroman nered autorovih misli.
7. Mali princ, Exupery.
Natjera čitatelja da izgubi volju za odrastanjem. Pročitan više puta, svakoga puta drukčije shvaćen. “Gledajte nebo. Pitajte se: je li ovca pojela cvijet, ili nije? I vidjet ćete kako se sve mijenja… I nijedna odrasla osoba nikada neće razumjeti koliko je to važno!”
8. Bijeli klaun, Damir Miloš.
Lektira u osnovnoj školi, ostavila prekrasan dojam. Puno suza.
9. Pokojni Mattia Pascal, Pirandello.
Urnebesna, odlična. Neobični likovi sa presmiješnim razmišljanjima.
10. Let iznad kukavičjeg gnijezda, Ken Kesey.
Stavila sam je prvu na listu, ali mislim da treba doći kao šećer na kraju. Pročitala sam ju prije pet godina i još uvijek razmišljam o njoj.
