U jednom trenutku odlučili ste slijediti sebe – i biti sretni u poslu kojim ćete se baviti i onda ste…napravili što? Molim Vas dovršite priču i svoj put – zamolili smo Jelenu Grizelj, dizajnericu interijera kojoj je korona kriza zaključala jedna, ali otvorila druga vrata, prema poslu koji voli od djetinjstva. Ona je primjer kako se u lošim vremenima i neizvjesnostima ne treba prepustiti strahu i očajavanju, nego se otvoriti ili, još bolje, prisjetiti nekih snova koje smo u međuvremenu iz ovih i onih razloga potisnuli u sebi. Ovo je njena priča.
-Još kao djevojčica sam bila fascinirana lijepim interijerima. Moja mama često priča kako sam kad god bismo bili kod nekoga u gostima prvo morala otići u kupaonicu da bih kad odemo mogla komentirati kako im je uređena.
Kasnije sam pošla u drugom smjeru, završila Medije i kulturu društva na Sveučilištu u Dubrovniku, udala se, jedno dijete, drugo, treće i nisam više puno razmišljala o tome dok se nismo upustili u gradnju kuće. E, tu je sve krenulo. Osmišljavanje i uređivanje našeg novog životnog prostora uzimalo mi je svaki slobodni trenutak. Katalozi i uzorci su bili po cijelom stanu, stalno sam nešto tražila, čitala, proučavala.
Imala sam siguran i zanimljiv posao u turizmu i da nije nastupila pandemija vrlo vjerojatno bih ja opet zaboravila na interijere i napravila bih tu i tamo neki projektić za obitelj i prijatelje. Kad sam ostala bez posla, to je bio jedini logičan put. Imala sam veliku podršku obitelji, u prvom redu muža, ali i prijatelja. Upisala sam školu za dizajn interijera koju sam u lipnju završila.
Možda smo malo “starinski”, više volimo obnovu starih kuća i nekretnina pod starim krovovima nego ove hladne kocke koje niču svuda oko nas, s pažnjom smo popratili obnovu stare svekrvine kuće na Mljetu…. kako je išla ta obnova i što je prema vašemu mišljenju u takvih kućama najvažnije sačuvati i očuvati, te kako gosti u njoj reagiraju?
Kuća na Mljetu nalazi se u Koritima i stara je gotovo 500 godina. Njezina obnova počela je prije 10ak godina i još traje. Baš smo nedavno uredili jedan dio koji je bio na čekanju. Moram priznati da nisam ispočetka bila jednako kao posljednjih nekoliko godina uključena u taj proces, nije bilo moguće uz posao i malu djecu.
Kod obnove ovako starih kuća važno je sačuvati sve što se sačuvati može. Nekad je to više, nekad manje, ovisno o tome u kakvom je stanju kuća. Kameni i drveni elementi su ono što najviše doprinosi stvaranju i očuvanju tog starinskog ugođaja pa je i kod kuće na Mljetu fokus bio na tome.
Osim tih strukturalnih elemenata, moja svekrva je sačuvala i jako puno starih predmeta poput škrinja, kamenica, kolijevke, starog radija itd. Tim predmetima smo našli mjesto i svrhu u prostoru i oni su dodatno oplemenili interijer i dali mu starinski štih.
Što se tiče gostiju, oni su redovno oduševljeni kućom, ali i okućnicom. Sve zajedno čini jednu čaroliju koju je teško opisati. Ta moja svekrva, Bog joj dao zdravlje, ne miruje. Uvijek iznova nešto radi i uređuje. Možda je zaposlim kao krajobraznog stručnjaka, ako mi posao naraste.
Volite li miks starog i novog, kao dizajnerica?
Volim, ako ta kombinacija u određenom trenutku ima smisla. Na primjer, ako uređujem neki novi moderni prostor, a imamo komad lijepog, naslijeđenog, starog namještaja koji uz to ima i sentimentalnu vrijednost, onda sam apsolutno za to da se taj komad ako je moguće iskoristi, ali ne bih opremajući moderni prostor predložila kupnju komada namještaja koji „glumi“ nešto staro.
Taj miks starog i novog izuzetno dobro funkcionira kod obnove starih kuća. Čuvamo staro, dodajemo novo i meni je to predivno.
Koji su Vam zadaci najdraži, a koji najzahtjevniji?
Najdraži su mi, a ja mislim ujedno i najzahtjevniji, obiteljski stanovi i kuće, prostori gdje će netko živjeti, koji će biti nečiji dom. Takvi prostori moraju služiti svim ukućanima, odgovarati njihovom načinu života, njihovim navikama i biti odraz njihovog karaktera, a to zahtjeva puno promišljanja.
Uspijete li sa svakim vlasnikom uspostavit dobar dijalog i komunikaciju, razumijevanje, ili ste se ponekad i razišli i ne prihvatili posao?
Nisam još uvijek imala takvu situaciju, ali sigurno se može dogoditi. Proces stvaranja nekog prostora zahtjeva puno vremena, razmjenu ideja, intenzivno druženje i komunikaciju dizajnera i investitora. Ja moram saznati puno o vama i vašim navikama kako bih što bolje odradila posao. Zbog toga je osobni kontakt jako važan i ako suradnja ne može biti produktivna i ugodna možda je bolje odustati.
Postavite li zajedno s vlasnikom budžet, lako je kad se ima novaca, a majstorija je kad se napravi malo čudo s ograničenim sredstvima…ponekad neki mali trikovi znače puno…želite li štogod otkriti?
Nekad se postavi konkretan budget, nekad ne, ali uvijek se pazi na troškove i određuju se prioriteti. Ljudi su u neke elemente spremni uložiti više, u neke manje. Ja s ljudima ovisno o njihovim navikama, nastojim doći do zaključka gdje uložiti, a na čemu uštedjeti. Ako netko uglavnom jede vani, neću predložiti skupu kuhinju, dok ću domaćici koja kuha dva puta dnevno predložiti nešto kvalitetnije materijale kako bi ta kuhinja potrajala.
Također, uvijek ću predložiti ulaganje u elemente koje ne mijenjamo često, poput podnih i zidnih obloga ili rasvjete. To su ujedno elementi koji su jako važan faktor u prostoru. A namještaj, to se lako promijeni kad financije dopuste.
Na kraju krajeva, nisu luksuz samo skupi, dizajnerski predmeti, luksuzu doprinosi i funkcija; imati sve što ti treba tamo gdje ti treba.
Na koji način pratite trendove, jesu li nam interijeri postali preuniformirani, bi li ipak bilo poželjnije da ulaskom u neki prostor na Mediteranu osjetimo razliku od nekog u kojega uđemo, npr. u Skandinaviji?
Trendove pratim na različite načine, uglavnom prateći razne domaće i svjetske proizvođače, trgovine za opremanje interijera, blogere, dizajnere, magazine; danas to zaista nije teško.
Puno je čimbenika koji utječu na uniformiranost prostora. Veliku ulogu igraju trendovi, kao i dostupnost povoljnog konfekcijskog namještaja velikih svjetskih proizvođača, ali i financijske prilike. Nije se tome lako oduprijeti, ali ja osobno mislim da se i u tim okvirima može stvoriti prostor koji neće biti isti i koji će po nečemu biti poseban.
Ja to pokušavam postići izlaskom iz bjeline i sivila, omekšavanjem prostora bojom, teksturom, višeslojnom rasvjetom i osobnim detaljima.
Kad bi vas pitali kako od stana napraviti dom, što biste prvo rekli?
S puno smijeha, ljubavi i palačinaka 😊
A u smislu uređenja, dom je onaj prostor koji služi onome tko u njemu živi, prostor koji odražava osobnost i navike njegovih vlasnika i čini da se njegovi ukućani tu osjećaju lijepo. Ne postoji neki napisani recept, to za svakoga može biti nešto drugo.
Vidimo da ste usmjereni na boje, kako savladati “psihologiju” boje, njeno djelovanje na ljude? Možete nam i reći nešto o svakoj i kojoj ljudi najčešće pribjegavaju?
Ja volim boje i to se vidi u mom radu, a jako mi je zanimljiva njihova psihologija i utjecaj na ljude. Neki ljudi su otvoreni prema bojama, a neki kao da imaju strah od boja. Takvi uglavnom pribjegavaju sivoj i bijeloj, zapravo nebojama.
Evo nekoliko informacija:
ŽUTA – predstavlja vedrinu, optimizam, potiče apetit
PLAVA – predstavlja mir, opuštenost, smirenost; odličan je izbor za blagovaonice, dnevne i spavaće sobe
CRVENA – predstavlja strast, ambiciju, glamur, agresivnost; u većoj količini može potaknuti negativne psihološke parametre, ali je u manjoj količini svakako poželjna posebno u prostorima koje želimo utopliti
ZELENA – statična je i pasivna, smiruje i opušta, pa je odličan izbor za spavaće sobe, dnevne sobe i kuhinje
NARANČASTA – potiče kreativnost, apetit, simbolizira zdravlje i dobrodošlicu
LJUBIČASTA – predstavlja kreativnost, osjećajnost, moć, luksuz, tajnovitost
SIVA – trenutno jako moderna; odgovara raznim stilovima i može se odlično kombinirati s drugim bojama
CRNA – daje prostoru ekskluzivnost; ako se koristi u većoj količini u interijeru tada prostor mora biti izvrsno osvijetljen, prirodnom i umjetnom svjetlošću
BIJELA – vizualno povećava prostor, unosi dojam čistoće, prozračnosti i jednostavnosti
Koji su vam “zadaci” dosad najdraži?
Svi su mi dragi, ali Elixir Vitae – Holistički Fitness Studio je definitivno najdraži. Marija i ja smo prijateljice i otprilike smo u isto vrijeme krenule ostvarivati svoje snove i pratile smo se na tom putu. Osim toga, ona je bila klijent kakvog možete samo zamisliti, znala je što želi ali je istovremeno prihvaćala savjete i sugestije…ma bilo nam je fenomenalno, a rezultat je prekrasan prostor u koji ljudi rado dolaze.
Što Vas osobito veseli u svom poslu i jeste li zadovoljni s obimom posla koji imate?
Najviše me veseli stvaranje nečeg lijepog i novog. S obzirom da sam nedavno počela, zadovoljna sam obimom posla koji imam. Ne bi bilo dobro da odmah imam previše i da se pogubim u količini posla. Do sad su se stvari posložile točno onako kako treba, vjerujem da će tako biti i ubuduće.
