Paula Pikunić Vugdelija nova je pročelnica gradskog Upravnog odjela za izgradnju. Ova 39-godišnja inženjerka građevine, zadnje tri godine radi u gradskoj upravi, a “zanat” je izučila radeći 8 godina u privatnom sektoru. Ističe kako joj je želja, a na tome će i raditi, da se gradski projekti vode kao da se radi o vlastitim nekretninama, maksimalno savjesno, pazeći na rokove, troškove i na odabiranje optimalnih rješenja. Predstavljamo vam novu pročelnicu, čiji Odjel upravlja javnim investicijama koje se procjenjuju na milijardu i šestočetiri milijuna kuna do 2025.
-Rođena sam 1982. Završila sam osnovnu školu u Gružu gdje sam odrasla, odakle su mi i roditelji. Završila sam Prirodoslovno-matematičku gimnaziju Dubrovnik te Građevinski fakultet u Zagrebu, usmjerenje Konstrukcije. U 11 godina radnog iskustva u projektantskoj tvrtci upoznala sam se sa svim fazama projektiranja, stručnog nadzora, ishođenja dozvola i upravljanja projektima zahvaljujući direktoru tvrtke u kojoj sam radila, a koji je bezrezervno dijelio svoje dugogodišnje iskustvo s nama zaposlenima, kao i ostali stariji kolege, na čemu ću uvijek biti zahvalna. Zadnje tri godine radim u Upravnom odjelu za izgradnju, kratko nam je Paula Pikunić Vugdelija opisala svoje dosadašnje radno iskustvo.
Kao nova pročelnica, ali i već tri godine zaposlenica Odjela za izgradnju sigurno imate neke ideje o promjenama u radu Odjela. Što je dobro, a što ćete mijenjati?
-Budući da smo ostali bez dvoje vrijednih kolega, Ivana Sentića i Srđana Todorovskog koji su prešli u privatni sektor, jedna kolegica krajem godine ide u mirovinu, a druga na porodiljni, u Odjel nam dolazi troje novih inženjera, svi troje iz privatnog sektora i to operative.
Smatram da će to biti velika promjena u Odjelu i da će novi kolege znatno doprinijeti svojom produktivnošću, znanjem i načinom razmišljanja. Veselim se njihovom dolasku. Budući da smo mali Grad, znamo se od prije i znam da su izuzetno kvalitetni inženjeri. Smatram da se treba poboljšati suradnja i komunikacija s drugim odjelima na čemu radim i to ide na bolje. Također bi željela da se gradski projekti vode kao da se radi o vlastitim nekretninama, maksimalno savjesno, pazeći na rokove, troškove i na odabiranje optimalnih rješenja. Mislim da se kolege u odjelu trebaju moći u svakom trenutku pročelniku obratiti za pomoć koji će se zajednički riješiti, ali isto tako izvršavati zadate odgovorno i na vrijeme, bez propitkivanja piše li to u opisu radnog mjesta ili ne, što je mislim ipak karakteristika isključivo uprava gdje su službenici jako zaštićeni.
Htjela bi naglasiti da ni u kojem slučaju ovim ne podcjenjujem niti kritiziram rad bivšeg pročelnika Srđana Todorovskog kojeg izuzetno cijenim u svakom smislu te smatram da je odradio izvrstan posao, posebno jer je trebalo uhodati cijeli novi odjel. Sa Srđanom sam u kontaktu i dalje i smatram da će biti uspješan u svemu što planira raditi u životu jer je izrazito kvalitetna osoba.
Koji su projekti koje Vaš odjel trenutno vodi? Koji su projekti pri kraju, koji u tijeku, a za koje se priprema dokumentacija?
-Pandemija Covida-19 poremetila nas je u planovima, kao i mnoge druge, tako da novaca za projekte financirane vlastitim sredstvima zasad nema, ali zato imamo jako puno završenih projekata s građevinskim dozvolama koje smo prijavili ili ćemo tek prijaviti na natječaje, koji se očekuju uskoro, za financiranje dijelom europskim sredstvima te dijelom sredtvima nadležnih Ministarstava.
Za natječaje često nisu potrebne već ishođene građevinske dozvole, stoga intenzivno radimo i na novim projektima koje ćemo također prijavljivati i dozvole ishoditi u hodu. Veliki rad stoji i iza pripreme takvih projekata za što je upravo potrebna već spomenuta sinergija različitih gradskih odjela, primjerice odjela za dozvole, za urbanizam, fondove, upravljanje imovinom itd. Tu je potrebna jako bliska suradnja kako bi se što brže realizirali gradski projekti i to zasad funkcionira odlično.
Trenutno izvodimo radove na Lapadskoj obali, Groblju Dubac i preuređenju zgrade u Ulici Ilije Sarake za potrebe OŠ Marin Getaldić. Također radimo na koordiniranju usklađivanja dokumentacije za ishođenje dozvola Doma za starije i nemoćne ispod Opće bolnice, azila za životinje, zgrada u Solitudu i infrastrukture Solitudo, dogradnje Osnovne škole Mokošica.
Radi se na izradi dokumentacije za multifunkcionalnu dvoranu Gospino polje, ceste Kineski zid, parka Gradac, boćarske dvorane Komolac, nadogradnje Osnovne škole Ivan Gundulić… Kompletan popis projekata među kojima su oni završeni, oni za koje imamo gotove dozvole ili projekte za izvođenje koje vodi UO za izgradnju jako je dug.
Kolika je financijska vrijednost projekata koje priprema Odjel za izgradnju?
-Nedavno smo procijenili da je vrijednost projekata u našem odjelu cca 1.604.000.000,00 kn (cca milijardu šestočetiri milijuna kuna) u mandatnom razdoblju Gradonačelnika, dakle do 2025.
Smatrate li da je za rad u Odjelu za izgradnju bitno da mu na čelu bude inženjer građevine?
-Smatram da je dobro da je na mjestu pročelnika inženjer građevinarstva, što ne znači da ne bi mogao biti i inženjer arhitekture ili ekonomist koji je dobro upoznat s pojmovima u građevinarstvu i koji ima dobar tim ljudi. Važno je da nije konfliktni svađalački tip, da je spreman na kompromise, da ima veliki radni kapacitet i ne boji se velikog obima posla, da je pošten prije svega. Inženjeri građevinarstva su obično dosta racionalni, dobro organizirani i još na fakultetu istrenirani da se ne boje izazova i zahtjevnih zadataka. Sve navedeno naravno ne znači da baš ja udovoljavam tim kriterijima, to treba netko drugi procijeniti.
Radili ste u privatnom sektoru 8 godina, zašto ste se odlučili preći u javni sektor? Što je presudilo?
-Upravni odjel za izgradnju je jako zanimljiv odjel za inženjersku struku jer se radi o važnim i uglavnom većim javnim investicijama koje služe svima i svim generacijama koje dolaze, a prolazi se kroz baš sve faze projekta, od početne ideje do realizacije, što je zaista izazov i vrijedno iskustvo. Može se jako puno naučiti. U privatnom sektoru mi je bilo dobro, ali sam se zasitila samo jednog područja i osjetila da se više u profesionalnom smislu ne razvijam, odnosno da sam naučila što sam mogla, pa sam željela promjenu i nastavak razvijanja.
Možete li usporediti rad u javnom i privatnom sektoru? Koje su razlike, koje sličnosti?
-U javnom sektoru postoje određena pravila, odnosno primjenjuju se propisi koji vrijede za uprave, Uredba o uredskom poslovanju i sl. što naravno iziskuje dodatno vrijeme – pisanje službenih dopisa itd. jer o svemu mora postojati trag i to je u redu, ali zahtijeva dodatno vrijeme. U privatnom sektoru je važna produktivnost jer je vrijeme novac i ne propitkuje se što je u opisu posla, a što nije, već svi rade sve budući da je bitan rezultat. U javnoj upravi je to malo drugačije. Ima kolega koji su voljni diskutirati o svom koeficijentu, kako bi trebali imati bolji i kako im je dodijeljen zadatak koji nije njihov posao do u nedogled, a za to su izgubljeno vrijeme taj isti zadatak već mogli izvršiti. Čast iznimkama kojih ima mnogo.
U gradskoj upravi radi veliki broj ljudi koji rade za četvero i bez kojih odjeli ne bi funkcionirali. Prednost je fiksno radno vrijeme i pripadajući godišnji odmor, ali to se ne odnosi na pročelnike. Sve ima svoje prednosti i mane, pa tako i uprava, ali nema razloga da bude na lošem glasu, kao mjesto uhljebljivanja i nerada, stoga na tom putu planiram zadržati i naš odjel.
