Večeras je u Lazaretima svečano otvorena izložba “Udahni” Kristine Kojan Goluža. Radi se zapravo o multimedijalnom radu kojim autorica prikazuje svoja sjećanja iz konavoskog doma koji je spaljen u Domovinskom ratu, a koji nakon završetka rata zbog podjele imovine više nije u obiteljskom vlasništvu.
Autorica izložbe, Kristina Kojan Goluža je pomoću dijapozitiva i fotografija u prostoru Lazareta djelomično rekonstruirala ambijent stare, obiteljske kuće u Konavlima te je fotografije uspomena iz obiteljskih albuma suprotstavila fotografijama kuće u današnjem stanju koje prikazuju propadanje, traumu i napuštenost.
Zrinka Lucianović kazala je ispred Dubrovačke baštine kako su uz 30. obljetnicu napada na grad htjeli prikazati priče malih ljudi i utjecaj ratnih zbivanja na njihove živote.
“Kristinin projekt, koji je godinama pripremala, se fantastično uklopio u našu viziju. Svi znamo da je prije 30 godina vrijeme na ovom području stalo. Životi su se zaustavili u koracima, nikad više nisu išli istim tempom kao i do tada. Ljudi su izgubili živote, zdravlje, domove, obitelji, djetinjstva i mladosti su se naglo prekinula. Uvijek se s istom težinom sjećamo te žrtve. Nadam se da ćete se kroz ovu Kristininu toplu priču o domu i ljubavi prisjetiti svih tih ljudi koji su stradali na razne načine”, kazala je uvodno Zrinka Lucianović, a potom se okupljenoj publici emotivnim govorom obratila autorica izložbe Kristina Kojan Goluža.
“Htjela sam prikazati bol koja je prisutna i dalje. Bol radi naše spaljene kuće i odnos djetinjstva i rata. Htjela sam prikazati da sve generacije imaju svoju bol i da je ona na različite načine zadesila različite generacije u različitim fazama njihova razvoja” kazala je autorica te dodala kako je sinoć razgovarala sa sestrom koja nije mogla biti prisutna na večerašnjem otvorenje.
“Rekla sam joj da mi je najgori trenutak bio kad smo napuštali Dubrovnik. Majka je tad bila s bratom u bolnici u Zagreb. Zadesio nas je rat, pobjegli smo u Dubrovnik, a otac je ostao s nama sam. Pošto su ga trebali mobilizirati, odlučio nas je poslati na Korčulu. Borila sam se s njim, uvjeravala, čas smo se svađali u luci, čas bi on popustio pa rekao da ćemo ostati u Dubrovniku. Na kraju smo pošli. Sestra koja je tad imala osam godina nije shvaćala što se događa, a kad je shvatila morio ju je osjećaj napuštenosti”, kazala je te dodala da je kroz priču o obiteljskoj kući htjela prikazati propadanje.
“Fotografirala sam kuću prije deset godina i danas. Sve se temelji na snu u kojem dolazim u kuću koja je izgorena i puna bijelog dima i oblaka. U snu se penjem skalama na kat, a baka i djed spavaju. U tom trenutku sam osjetila mir. Poželjela sam taj san nekako prikazati kroz izložbu, ali godinama nisam znala kako to likovno riješiti. Nadam se da sam taj neki topli dom, sjećanja iz 1980-ih godina koja sam pokušala prikazati dijapozitivima, taj san te naša sjećanja i traume uspjela prikazati. Kad uđete u prostor izložbe on će vam se na prvu učiniti prazan, ali on zapravo nije prazan – on živi. Poanta je bila ta sjećanja gdje smo svi mi još uvijek živjeli zajedno u toj kući oživjeti u galerijskom prostoru”, kazala je Kojan Goluža, a potom pojasnila zašto je izložbi nadjenula ime “Udahni”.
“Kad čovjek udahne on kao se probudi, progleda. Kad god je nekome loše, rečemo mu da udahne. S druge strane postoji jedna lijepa priča koja je meni ostala u sjećanju jer je moj primarni materijal glina. Moj dundo je kao malo dijete u vrtu ispod kuće modelirao corpus čovjeka u glini i djed ga je našao kako viče: “Udahni, udahni!”. Od tuda zapravo naziv izložbe. Želim da se svi prisjećamo tog vremena koje smo prošli i da ih njegujemo. Ta sjećanja su dio naše baštine koja prenosimo na buduće generacije”, kazala je autorica te se potom zahvalili Zrinki Lucianović i Slavenu Tolju koju su joj pomogli s postavom izložbe.
Izložbu je otvorio predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, Marko Potrebica.
“Imao sam priliku obići izložbu i moram priznati da sam pod jakim dojmom. Ako je biti i cilj izložbe da nas vrati u ono nesretno vrijeme 1991. godine onda je Kristina u potpunosti uspjela. Vratile su mi se sve slike djetinjstva”, kazao je Potrebica i otkrio da su on i autorica izložbe rođeni iste godine.
“Na isti djetinji način smo tad razmišljali i na isti način nam je tog 1. listopada prekinuto djetinjstvo. Kristina nam je ispričala njena sjećanja. Mi, djeca rata iz Dubrovnika imamo iste priče. Nosili smo te bidone, bili smo tu, igrali smo se, skrivali smo se. I nije nam bilo baš lako. Jučerašnji dan je upisan u kolektivnu svijest našeg grada kao jedan od najtežih dana u našoj povijesti. Često zaboravimo da je u ratnim strahotama živote izgubilo i šesnaestero djece. Sinoć je u kinu Sloboda prikazan film koji nas je tom tužnom tematikom uveo i u ovu izložbu. Smatram da ona šalje vrlo važnu poruku – da u našem gradu nema mjesta mržnji, ali da moramo opominjati koliko je zlo rat. Svi mi imamo svoje tužne priče i sjećanja, prekinuta djetinjstva, izgorene kuće, ali rat je donio i jedno jedinstvo koje smo nakon rata zaboravili. Sve smo dijelili s drugima. Bilo bi dobro da se i u ovim vremenima toga sjetimo”, kazao je Potrebica te dodao kako je iznimno tužan jer Kristina Kojan Goluža odlazi iz Dubrovnika na jedno austrijsko sveučilište, no da se nada kako je i ova izložba korak k njenom povratku.
Multimedijalni rad “Udahni” sastavni je dio prigodnog programa kojim Grad Dubrovnik obilježava 30. obljetnicu herojske obrane Grada, a može se razgledati radnim danom od 9 do 16 sati te subotom od 9 do 13 sati. Ulaz je slobodan.