-Tema je jako široka, gdje god zagrebete uvijek nešto novo pronađete, a s druge strane jako puno toga je izgubljeno u smislu arhivskih zapisa, vrlo je teško bilo raditi i istraživati – rekao je prof. dr. sc. Mato Brautović na predstavljanju svoje knjige „Povijest interneta u Hrvatskoj: Izvorišta i prvo desetljeće“. Recenzenti prof. dr. sc. Nenad Prelog i izv. prof. dr. sc. Domagoj Bebić usporedili su ovu knjigu s krimićem jer kako su kazali izrazito je napeta i stalno se očekuje što će se sljedeće dogoditi. Iako je riječ o arhivskim zapisima recenzenti ne kriju zadovoljstvo načinom pisanja autora, a očekuju kako će ona itekako dobro poslužiti studentima u upoznavanju povijesti interneta u Hrvatskoj.
Institucija koja se prva u Hrvatskoj spojila na internet 1991. bio je Institut Ruđer Bošković što je odmah na početku kazao autor knjige Mato Brautović.
-Kroz moje istraživanje i ono što opisujem u ovoj knjizi pronašao sam podatke da je već od prosinca 1991. godine Institut Ruđer Bošković bio spojen na internet kao računalnu mrežu. S tim da su čak i godinu dana prije postojala individualna spajanja kroz različite „hakerske“ oblike gdje su se na europsku mrežu spajali pojedini znanstvenici i tehničari s Instituta Ruđer Bošković i nekih drugih mjesta – rekao je Brautović.
Kazao je kako je internetom tada upravljala američka nacionalna zaklada odnosno fondacija za znanost te su bilježili odakle dolazi internetski promet, a Hrvatska se za internet odlučila tri godine prije nego Istočna Europa.
-Imamo saznanja kako je Hrvatska i prije priznanja, što je potvrdila i američka nacionalna zaklada koja je evidentirala da promet dolazi iz Hrvatske, ne iz Jugoslavije, a to su bili znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković. Govorimo o vremenu Domovinskog rata i teških borbi kako u Dubrovniku, Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj. Internet je bio hrvatski izvor. Moram kazati kako je 80.-tih godina internet bio samo jedan od načina računalnog akademskog umrežavanja. Postojale su alternativne mreže i Zapadna Europa je imala jedan sasvim drugi pristup temeljen na X 25 protokolu. Jugoslavija je pratila taj pristup, a kada je došlo do raspada Jugoslavije većina te tehnologije se nalazila u Sloveniji i Srbiji i oni su to zadržali za sebe, a Hrvatska je ostala u nekom vakumu. Jedna ekipa, Darko Bulat, Predrag Pale i Ivan Marić i nekolicina su u rujnu 1991. došli na ideju da se riješi medijska i komunikacijska izolacija, osnovali su uz pomoć ministarstva znanosti CARNET – kazao je Brautović koji je dodao kako se Hrvatska odlučila za internet tri godine prije nego Istočna Europa.
Brautović dodaje kako je broj korisnika u početku bio jako mali, a u tadašnje doba Predrag Pale se spojio na kongresnu knjižnicu u Washingtonu gdje je pronašao primjerak Tuđmanovih Bespuća o čemu se jako puno pisalo.
-Imali smo prvog hrvatskog blogera koji je pisao iz Vukovara dok Vukovar nije pao, a to je Borislav Žugec koji je tragično preminuo, ubijen je na Ovčari. Mogu se pronaći još aktivirane njegove objave iz Vukovara o životu u podrumu i općenito o stanju u listopadu 1991. godine – rekao je Brautović.
Uz autora, knjigu su predstavili recenzenti prof. dr. sc. Nenad Prelog i izv. prof. dr. sc. Domagoj Bebić.
Prof. Prelog Brautovićevu je knjigu usporedio s krimićem.
-Ova knjiga se na određeni način može usporediti s krimićem, toliko je napeta, stalno se nešto događa, očekuje se što će se sada dogoditi. Unutra je jedan lik koji se zove Predrag Pale koji vuče konce, on nije detektiv, ali je čovjek koji neke stvari gura. Pokazuje se da je iz jedne naizgled arhivske građe moguće napisati jednu jako interesantnu knjigu koja se dobro čita – rekao.je.
Dodao je kako nove discipline imaju relativno kratku povijest te kako je tada teško skupiti sve ono što je relevantno za razvoj nove discipline. Za knjige je rekao kako se razlikuju od časopisa jer se u njima nalazi konsolidirano znanje koje mora proći određenu recenziju i diskusiju te su, kako kaže, knjige neophodne. Za knjigu Povijest interneta u Hrvatskoj je kazao kako je to dragocjen dokument za sve one koje zanima što se tada događalo.
Prof. Domagoj Bebić je kazao kako mu je drago što su bili dio internetske povijesti, usporedio je tadašnje zainteresirane osobe za internet, koji je bio jako uzbudljiv, s hakerima i onima koji se danas možda zanimaju za bitcoine. -To je bila kao nekakva tajna tehnologija koja će jednoga dana osvojiti društvo i tako je i bilo – kazao je prof. Bebić.
-Mislim da će ova knjiga biti jako zanimljiva studentima ne samo kao zapis iz prošlog vremena nego koliko je bitno donijeti prave tehnološke odluke. Priznajem volim sa studentima pričati o tome da kontinuirano moraju misliti što će se dogoditi na tržištu, na medijskom tržištu u idućih 10 godina, zbog toga što će to biti medijsko tržište na kojem će oni sudjelovati, a mi smo svjedoci kroz znanstvenu karijeru koliko se to ustvari sve promijenilo – rekao je Bebić.
Na kraju je svoju riječ dao i rektor Sveučilišta u Zagrebu, Damir Boras.
-Jako me razveselilo da je ova knjiga napisana na temelju stvarnih dokumenata i pokazuje kako se internet razvijao, ali isto tako naznačuje da je Hrvatska u doba kada se stvorio internet već bila zrela da se mrežno poveže sa svijetom jer su mreže već postojale. Jedna takva jezgra je upravo bila u referalnom centru Sveučilišta, gdje smo radili, a ja sam tamo radio od 1. svibnja 1975., a ja sam upravo u referalnom centru 1973. dobio rektorovu nagradu na temu Daljinska komunikacija s računalom jer je tada prvi put uveden jedan sustav koji je omogućavao komunikaciju. U Hrvatskoj je postojalo nekoliko desetaka institucija gdje je bilo 200 do 300 ljudi koji su se bavili time, to je dovelo do zrelosti. Hrvatska je prednjačila u tim stvarima i radilo se o velikom promišljanju ljudi koji su jako dobro znali tehnologiju. Upravo na tome je nastala informacijska znanost koju smo uspjeli ugurati u područje znanosti Nenad Prelog i ja – rekao je Boras koji je dodao kako je Brautovićeva knjiga perfektna.
Cilj knjige bio je pojasniti političke, ekonomske i društvene te kulturne okolnosti koje su dovele do izgradnje računarskih mreža, odnosno interneta na području današnje Hrvatske u razdoblju od 1980. do 2000. godine. Nastoji se odgovoriti na pitanja kako su na razvoj hrvatskog interneta u promatranom razdoblju utjecali politika, ekonomska situacija, rat, nacionalne i međunarodne organizacije, pojedinci i korporacije.
Povijest interneta u Hrvatskoj napisana je na temelju kombinacije primarnih (arhivi pojedinih organizacija i privatni arhivi) i sekundarnih izvora (izvještaja, novinskih članaka, znanstvenih članaka i knjiga) koji su autoru bili dostupni, kao i svjedočenja aktera događaja (Boris Aurer, Predrag Pale, Darko Bulat, Ivan Marić i dr.).
Na kraju se prof. Mato Brautović zahvalio recenzentima knjige kao i Sveučilištu u Dubrovniku koje mu je tiskalo knjigu, ali i kako kaže omogućilo da uzme slobodnu studijsku godinu gdje je uspio sve svoje bilješke i istraživanja sažeti i pretvoriti u tekst.
