Karantena ili polukarantena riječ je koja se posljednjih dana izgovara više nego ikad prije u novijoj povijesti. O dubrovačkim lazaretima znamo gotovo sve, a jeste li znali da je i Ston imao svoj lazaret i to u Kobašu?
U svibnju 1416. stupila je na snagu uredba o organizaciji gradske uprave u Dubrovačkoj republici u slučaju kuge. Naređeno je državnim vlastima u Stonu da ne smiju puštati u grad oboljele prije nego izdrže mjesec dana karantene. Izbjeglice koje su se htjele skoloniti u Ston mogle su se primiti samo za prvih 15 dana, a poslije toga jedino ako izdrže karantenu od 8 dana. Nije zapisano o kojoj se točno karanteni radi na području Stona, međutim iz odredbe 1422. g. jasno je da se radi o karanteni u uvali Kobaš u Stonskom kanalu.
Lazaret u uvali Kobaš u Stonskom kanalu se prvi put spominje 1422. u protuepidemijskim mjerama u slučaju pojave kuge na Dubrovačkom teritoriju. Tada je naređeno da se Dubrovčani mogu skloniti u Ston za prvih 8 dana, a poslije toga su morali najprije izdržati karantenu u Kobašu. Dozvoljeno im je otići na Pelješac, ali samo za prvih 8 dana. Poslije toga roka morali su izdržati karantenu od 15 dana udaljeni jednu milju od naseljenih mjesta.
U zaključku Vijeća umoljenih 27.11.1430. ponovo se spominje Lazaret u uvali Kobaš u Stonskom kanalu. Stonski knez s ostalom vlastelom je imao 1,5 glas u glasanju kad je riječ o ulasku u Ston osoba na koje se sumnjalo da su zaražene kugom. U Ston je bio dopušten ulazak samo osobama koje su preboljele kugu pred mjesec dana i ozdravile. Nakon završetka službovanja u Stonu vlasteli se dopuštao povratak u Dubrovnik, tek nakon boravka 10 dana u Lazaretu na Kobašu, a u protivnome su plaćali 100 perpera globe. Lazaret na Kobašu je čuvalo 10 osoba. Boravak u karaneni u Stonu i Dubrovniku nije uvijek bio 40 dana. Nekada bi bio smanjen deset, a nekada na samo 6 dana, kao što je i u ovoj odluci. U Lazaretu na Kobašu su boravli oni koji su dolazili brodom u Ston iz luka zaraženih kugom.
Za vrijeme epidemije kuge 1437. donesen je zakon kojim se reguliraju izvanredne mjere. Prema ovom zakonu u Ston su mogle ući osobe koje su prizdravile tek po proteku 30 dana od prestanka bolesti. Bjegunci iz Dubrovnika prvih 15 dana mogli su slobodno ući u Ston, a nakon toga tek poslije desetodnevne karantene u Kobašu. Međutim, svakome je bilo slobodno da ode kad hoće i gdje hoće po Pelješcu i drugdje po teritoriju Republike.
Prema popisu stanovništva Dubrovačke Republike 1673/74 na Kobašu je tada živjelo 11 obitelji i 58 stanovnika. Odredbom stonskih providnika 01.02.1684. g. na uobičajenom mjestu u Kobašu morala je biti straža od ljudi iz Kobaša, Cora, Dube, Bižanja i Hrasnoga, koja je javljala stonskom knezu svaki prolazak oružanih i neoružanih brodova Mljetskim kanalom, a straže iz Broca morale su javljati svaki ulazak brodova u Stonski kanal.
Ovaj Lazaret je vjerojatno ukinut 23.03.1778., jer je Senat tada naredio stonskom knezu da ako neki brod stigne u Ston iz luke koja je sumnjiva na zarazne bolesti, ne smije se nitko iskrcavati na području Stona, već brod može pristati samo ispred Lazareta u Dubrovniku.
Tekst smo prenijeli sa FB stranice Zamaslina, a izvore informacija, autor je pronašao u sljedećoj literaturi:
– Pelješki zbornik 1, 1976.
– Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika I, Risto Jeremić, Jorjo Tadić, 1938.
