U facebook grupi Savjetnik za putovanja danas je jedna gospođa opisala svoje dojmove zašto se 52 godine vraća u Dubrovnik. Prvi put je došla davne 1969. godine i to s ćirom, a danas je opet u njemu, voli ga i poštuje, vraća mu se iako nema ćire. Kaže kako joj nije problem skupo platiti kavu na Stradunu jer voli taj osjećaj i ljepotu pogleda koji joj se pruža.
-Znam ja da su mnogi putoholičari bili više puta u istom gradu jer im je jednostavno prilegao srcu. Je li se netko 52 godine vraća u isti grad? Baš bih voljela vas čuti. Ja to punih 52 godine činim u Dubrovniku, to mi je druga ljubav jer prva ljubav je grad moga rođenja.
Davne 1969. godine došla sam iz Saraj’va do Čapljine i onda ćirom koji je samo tako fućkao preko Popovog polja u luku Gruž, zapuhnuo me tada miris slanog mora u vrelom zraku i aleja oleandara bijelih, roza i crvenih cvjetova. Nema dugo ćire, nema ni otvorenog tramvaja, ni oleandara, ali ljubav za Grad diše još duboko u meni…
I vraćam se dok mi život dozvoli. Ovo pisanje jest osobno, ali i podstrek da možemo imati ljubav: ja i grad. Meni je to Dubrovnik. Ovog kolovoza sam disala punim plućima i koristila svaki sekund da “dišem” Grad, kojem znam svaku kalu i kaletu i zato mi nije skup. A nekada i želim da jeste skup pa si i to priuštim, naravno na Stradunu gdje za mene je sve još u krugu, ali dragih lica više tu nema i tu je realnost sadašnjeg turizma. Nađite ljubav u jednom gradu i čuvajte je duboku u srcu ,ta ljubav je posebna, ono samo grad i ja, ne vidim ljude, a ljudi su fakat oko mene. Vraćam se uskoro u Grad i oko Grada – napisala je Ramiza Dikić u facebook grupi Savjetnik za putovanja.