Velika Gospa, osim što je jedan od najznačajnijih blagdana općenito, u Konavlima ima posebno važno mjesto. Ovaj dan okosnica je za cijelu godinu, orijentir svim Konavljanima i Konavokama za vremensku prognozu, poljoprivredu, ali i za Božić. Tako je, dobro ste pročitali – Velika Gospa dan je kada se već počinje spominjati Božić, iako su temperature visoke i svaki čas se očekuje pravi ljetni lempo.
Sve su oči uprte u nebo, hoće li pasti malo kiše kako bi i bio vakat o Velikoj Gospi. Suša je izmorila i smokve i masline, rijeka Ljuta je na svom minimumu, a gustjerne su se ispraznile. Krcaju ljudi u prikolice žetke i bačve s vodom da napiju rodne, a smežurane masline. Ova godina posebno je suha, a ta suša nosi i strah od požara.
Kako su vazda lempo, kazini, delumbije oko Velike Gospe najčešća pojava, svi oblici kiše i nevremena objašnjavaju Velikom Gospom, najčešće i poslovicom Do Gospe u prahu, od Gospe u kalu. Nadajmo se da ćemo i ove dočekati, ako ne kala, ono malo kiše da se kala.
Jer s malo kiše lakše se diše, vaja posadit novu verduru, uputit drugu konavosku poljoprivrednu sezonu. Baš tako i stari konavoski kalendar govori, kalendar u tricama, o kojima smo već govorili i opet ćemo. Jer to je ipak jedna rijetka arhaična konavoska navada.
Trice počinju upravo od Gospe, odnosno počinje period od tri tjedna do sljedećeg blagdana, sveci se redaju sve po tri sedmice i tako se bližimo Božiću. Utoliko je Velika Gospa prvi navjestitelj Božića, prva trica koja podsjeća o sadnji kupusa i repe: Velika Gospa velika glava, Mala Gospa mala glava. Ona je istovremeno navjestitelj poljoprivrednih obaveza koji dolaze, ali samim time navjestitelj je početka bogate sezone. Ne čudi da je jedan od omiljenijih blagdana, uz samu vjersku privrženost.
Tri sedmice iza Velike Gospe, osim sadnje kupusa, pobos će se još pica od tikvica, kukumara, pobos će se krtole da se ima za Božića, jer nema slađe nego za Božić izvadit i ispeć mlade krtole, hvale se Vitajani i Donjebarani svojom blagom klimom koja im omogućuje sve do siječnja uživati u domaćoj krtoli i verduri. Period između Gospa je vrijeme za pobos u zemju sve graničice koje bi tičili, od stabala do cvjetnih grmova ortencija. Novi nalet vegetacije garantira već odrvenjeloj grančici da će potjerati žilama i postati samostalno stablo sljedeće godine. Vrijeme između Gospa je vrijeme od konserve i zimnice uopće, botejuna koji se spravjaju za zimu, od škalonje do ajvara, sušenja smokava, a u današnje vrijeme stavljanja povrća i voća u dubinski. Konavski domaći sir najbolje se suši nakon Velike Gospe, mlijeko je dovoljno masno, a nije visoka temperatura, pa je takav najomiljeniji za u ulje. Pa i da nećemo, u ovo vrijeme mislimo stalno o Božiću.
Tri tjedna nakon nje obilježava se Mala Gospa te će se u sljedeća tri tjedna, do Mijov dana trgati loza i raditi vino. O Mijovu u docu u Božiću u loncu navještava sljedeću tricu, tri tjedna u kojima se sije žito, do Lučin dana. Nakon Lučin dana tri tjedna su rezervirana za sadnju sočiva, boba i bobice, a onda je Mratinj dan. Nestrpljenje u iščekivanju Božića, osim činjenice da se do njega odbrojava već od 15. kolovoza, dokazuje upravo i Mratinj dan, često nazivan i prvim Božićem. U sljedeća tri tjedna vrijeme je za poć u masline, a onda o Nikoj danu – svega blaga na trpezama – od pračjih večera do krsnog imena – osjeti se u zraku veselje i zajedništvo – možda baš zato što sljedeći i jest taj dugo iščekivani Božić.
Tako upravo od Velike Gospe brojimo trice, ispraćamo ljetne žege, uživamo u jeseni, i dočekujemo zimu. Velika Gospa svim je Konavljanima znak i da se skraćuje dan, pa prestaje počivalo ili pižulet propodne, propodnjak koji je počeo sa svetim Đurđem. Od Gospe se više nije gonilo na pašu dva putra dnevno, nego cijeli dan… što znači da danas možemo na kupanje i preko podne, djeca ne trebaju čekat da se sunce smiri, grizući se od dosade dok odrasli počivaju.
Osim toga, Velika Gospa popraćena je poslovicom Nijedna Gospa nema posta, osim Gospe od agosta koja potvrđuje važnost ovoga blagdana jer se pred sve velike svece postilo, pa tako i uoči Velike Gospe. Iako to danas više nije užanca, ova poslovica daje nam uvid u nekadašnje običaje koji su se sastojali od tri dana posta, a nakon posta slijedi velika festa. U mnogim selima obilježi se i zabavama koje traju dugo u noć. Primjerice, u Čilipima je na Veliku Gospu do Domovinskog rata publiku na velikom koncertu u precrkvi zabavljala Tereza Kesovija, a na Terezu su svi dolazili. Taj veliki događaj u čilipskoj precrkvi pamte sve generacije, i one koje su zakupljivale stolove u prvim redovima, i one koje su bile po tribinama, kao i mladost koja se zabavljala na okolnim šankovima i kafićima. Djeci je ta ljetna noć značila najduži ljetni izlazak.
Nazdravlje Vam Velika Gospa!
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
