Na današnji dan, 8. kolovoza 1525. godine, Vijeće umoljenih donijelo je odluku da se na Kantafigu u gruškom zaljevu izgradi brodogradilište, zvano „Stari škar“.
Gruž, iako prirodno prikladna i zaštićena luka, nije za cijelo vrijeme postojanja Dubrovačke Republike imao značenje trgovačke luke i nije imao izgrađene obale, već je bio samo prirodno sklonište brodova za nevremena. Glavna luka Republike bila je gradska luka koju su Dubrovčani izgradili i utvrdili i na taj način je uspješno osigurali od nepoželjnih ulazaka stranih brodova.
Gruž je u doba Republike u početku neznatno naselje poljodjelaca i mornara, a kasnije sve više i vrsnih brodograditelja. Već negdje sredinom 14. stoljeća, spominje se i izgradnja prvog broda u Gružu.
Do kraja 15. stoljeća glavno brodogradilište bilo je u maloj, dobro utvrđenoj gradskoj luci. Brodovi su se gradili i u Slanome, Stonu, na Lopudu i Šipanu, u Cavtatu, Zatonu, Brocama kod Stona, Rijeci dubrovačkoj, Batahovini i na drugim lokacijama.
Vijeće umoljenih, 8. kolovoza 1525. godine, donosi odluku o izgradnji velikog brodogradilišta u gruškoj luci. Od tada je vlada podupirala gradnju brodova u Gružu time što je mjerama ekonomske politike, osobito izvan teritorija Republike, ali i na svom području, tek u rijetkim izuzecima tolerirala i dopuštala gradnju brodova izvan gruškog škvera.
To prvo, najstarije gruško brodogradilište, stari škar, nalazilo se na općinskom zemljištu koje se prostiralo od posjeda vlastelina Krista Kabužića – Caboga (prostor zapadnije od zgrade bivšeg željezničkog kolodvora) prema Kantafigu. Sljedeće, 1526. godine, sagrađena je na brodogradilištu i posebna kamena prizemnica za potrebe brodograditelja, koja je ujedno služila i za smještaj brodovlasnika za vrijeme gradnje njihovih brodova, čime su naručioci mogli sami nadgledati radove. Na tom škaru, 1567. godine, sagrađena je i crkva sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, na izričito traženje brodograditelja i brodovlasnika da bi se u njoj mogli služiti crkveni obredi prilikom porinuća broda.
Ubrzo je stari škar, zbog sve većih zahtjeva za gradnjom brodova, postao pretijesan, pa je osnovan i novi škar. Bio je lociran u uvali koja je zadirala u obalu između dominikanskog samostana sv. Križa i renesansnog Gundulićevog ljetnikovca. Na mjestu gruškog parka nalazila se široka platforma na kojoj su se izvlačili, popravljali i gradili novi brodovi. Jedini spomen na to brodogradilište čuva obližnja ulica koja nosi ime „Ulica od škara“.
Brodogradnja je davala osnovni ton i pečat gospodarskom životu Gruža za više od tri stoljeća. Na navozima se znalo istodobno naći i po tridesetak brodova. Računa se, da je samo od 15. stoljeća, naravno, posebno od 1525. godine pa do potresa 1667. godine, u Gružu porinuto u more oko 600 većih i 300 manjih brodova i barki. Dubrovački brodovi bili su poznati i na cijeni zbog izrade i čvrstine, opreme i maritimnih sposobnosti. Pri gradnji broda sklapao se pisani ugovor između naručitelja i brodograditelja. Dubrovački brodovi redovito su bili vlasništvo većeg broja ljudi, a vrijednost svakog broda dijelila se na 24 dijela – karata. U ugovoru su bile određene dužina, širina i visina broda, vrsta drva koje će se koristiti za izgradnju, nosivost i ime broda. Također su se utvrđivali i cijena broda s opremom, rok izgradnje i broj radnika s kojima će majstor izgraditi brod. Manji brodovi i oni srednje veličine obično bi bili izgrađeni u razdoblju od osam do deset mjeseci. Gradnja većih jedrenjaka – nosivosti nekoliko stotina kara – trajala je i dulje od godine dana.
U 18. stoljeću u gruškom brodogradilištu kao majstori brodograditelji u dokumentima se spominju članovi pučanskih obitelji Kjurbehan, Jugović, Kordić, Krile, Krtica, Lujak, Marinović, Pilato, Radić, Šoletić, Šutić, Valjalo, Vilenik, Vlašić i drugi.
Pojava parobroda i stagnacija gradnje drvenih brodova jedrenjaka, zadala je konačni udarac gruškim, kao i ostalim škverovima koji su jedan po jedan nestali. Na njihovom mjestu širi se zidana obala za pristajanje većih brodova i time se Gruž razvija kao trgovačka i putnička luka.
Autorica teksta je viša kustosica Dubrovačkih muzeja Ljerka Dunatov
Ilustracija: Panorama gruške luke; nakladnik nepoznat, poč. 20. st.; svjetlotisak, papir, 8,9 × 13,8 cm; DUM PM 4737
