Knjiga nam u ovom trenutku, kad svi trebamo ostati između svoja četiri zida i čekati, može postati ponovno najbolji prijatelj, učitelj, razbibriga. Ovoga tjedna donosimo Vam izbor Nade Raič Jurković, profesorice kroatologije i filozofije, zaposlene na Poslijediplomskom središtu u Dubrovniku.
Na izgled banalan zadatak, pretvorio se u zahtjevan I to zbog dva razloga. Kako se uopće sjetiti najbitnijih naslova, onih koji su me odredili, usmjerili, oblikovali? Kako odrediti koji se zaslužuju naći na ovom popisu.
Zanimljivo je bilo prebirati sjećanja i evocirati momente i emocionalna stanja vezana za pojedine naslove. Hod kroz djetinjstvo od Aske i vuka, Iva Andrića, pa do studentskih dana Aristotelove Metafizike, preko prebiranja života svetaca. Vremeplov me vratio kroz život kao ubrzani film koji se odvija pred očima u kriznim situacijama.
Nikada se posebno nisam bavila teorijom čitanja, niti koji su side efekti na našu ukupnost.
Ljubav prema knjizi je zapravo najvrjednije što sam usvojila u roditeljskom domu. Nastojim tu ljubav prenijeti i na svoju djecu. Rado svi čitamo i još uvijek bacamo novce na knjige.
Ovim zadatkom osvijestila sam sebi kako je ona klišeizirana rečenica – knjiga najbolji prijatelj – uistinu utemeljena. To mi je na koncu bio i kriterij odabira naslova. Svaka knjiga s popisa je vezana za trenutak ili životno razdoblje i svaka se uistinu pokazala iskrenim prijateljem na putu sazrijevanja, ali je i u kriznim trenucima djelovala terapeutski, utješno.
Biblija
Konstanta kojoj se uvijek vraćam. Radilo se o praktičnim problemima ili potrebi za kontemplacijom, ona je tu. Neke stranice su ponovno zalijepljene, neki dijelovi su više puta podcrtani. Puna je komentara, opažanja, crteža, molitvi i zahvala.
Kad kažem da između mene i moje Biblije postoji interakcija, ne pretjerujem. U danima tjeskobe, donošenja važnih životnih odluka, ljutnje, osjećaja nepravde, ali i egzistencijalnog straha, posežem za njom.
Uvijek pronađem odgovor i rješenje. Biblija je zapravo vrelo koje progovara na milijun načina. Fascinantno je kako se kao rebus tekst počne otvarati, kada otvoriš srce. Meditacija nad biblijskim citatima otvara beskrajne prostore duše i ako se istinski predamo tom zovu, možemo raditi na vlastitom duhovnom napretku.
Elif Shafak – Četrdeset pravila ljubavi
Roman koji je definitivno dao novu perspektivu, ali i pomogao da se zauvijek riješim nekih duboko ukorijenjenih predrasuda. Knjiga je ovo koju toplo preporučam svima i koja je primjerena svim generacijama. Elif Shafak je kroz ljubavnu priču uspjela približiti sufijski misticizam i učenje perzijskog pjesnika i filozofa Rumija. Iako neki kritičari spočitavaju Shafak, kako je devalvirala sufijsko učenje, smatram da je uspjela zapadnom čitatelju, dati posve novu perspektivu Islama, kroz jednog od najvećih učitelja islamske povijesti. Poruke ljubavi koje se protežu kroz ovaj roman toliko su univerzalne, snažne ,lako primjenjive i uvijek aktualne, neovisno o kontekstu vremena, prostora ili osobnih uvjerenja.
Rijad Kamber – Cvijeće u magli
Prva knjiga poezije mog dragog prijatelja morala se naći na ovom popisu. Lakoća , lepršavost njegova stiha, mentalitet i smisao za humor, koji iskre iz svake riječi podsjećaju stihove Balaševića, Ramba Amadeusa i Zabranjenog pušenja. Prolazeći kroz ove stihove gotovo se može naslutiti i glazba koja ih uokviruje. Bilo da piše za svoju djecu ili o vječnim metafizičkim temama, autor će vas ‘’provozati’’ od histeričnog smijeha do beskrajne tuge, ostavljajući uvijek trag optimizma.
Keith Windschuttle – The Killing History
Ova knjiga nije bila moj izbor nego zadatak prof. dr. Stjepana Ćosića. Negdje na početku doktorskog studija, osjećala sam se superiornim relativistom, koji negira univerzalnu istinu i sve podređuje interpretaciji u kojoj istina ima onoliko, koliko i ljudi. Relativistička teorija povijesti, koju sam studirala, odricala je znanstvenost i svrstavala je u književni žanr. Profesor Ćosić je prepoznao jednoumlje u kojem sam zapela pa me postavio pred dva izazova. Čitati znanstvenu literaturu na engleskom i suočiti se sa savršeno smislenom, argumentiranom analizom i kritikom kulturnog relativizma i postmodernističke teorije. Bila je ovo točka obrata, ne samo moje znanstvene orijentacije, nego i praktičnog svjetonazorskog pristupa.
Zdenka Janeković Romer – Maruša ili suđenje ljubavi
Ljubavno povijesni roman autorice prof. dr. Zdenke Janeković Romer nastao je kao posljedica istraživanja u dubrovačkom arhivu. Priča s kraja 15. stoljeća, koja je potresala Dubrovnik, govori o Maruši koja se našla u pravno-ljubavnoj zavrzlami. Zaplet je dostojan najjače holivudske produkcije. Čitajući ovaj dokumentarni roman uspjela sam se zaljubiti u povijest Dubrovnika, povijest svakodnevice, ali i u glavnu junakinju. Koliko me dojmila, govori i činjenica kako sam rehabilitirala ime glavnog lika imenujući svoju kćer Marušom.
Ephraim Kishon – Šalu na stranu
Godinama mi je Kishon izmicao iz ruku. Šalu na stranu, pronašla sam nedavno sramotno sniženu i progutala je u jedno poslijepodne. Kishon piše za zrelu publiku koja ima ponešto životnog iskustva pa mi je ova knjiga došla u pravi čas. Ostatak Kishonova opus mi je na listi prioriteta.
Trenutno je i vrijeme dokolice, nadam se da ću ga uspjeti naći online i umjesto loših vijesti, koje nas bombardiraju, kratiti vrijeme njegovim mudro duhovitim tekstovima. Urnebesno je smiješan, bilo da piše o mladalačkim danima u vrijeme 2. svjetskog rata u Mađarskoj ili iskušanom receptu za uspješan brak. Bez imalo patetike prisjeća se agonije u kojoj se našao kao židovski mladić u nacističkoj Mađarskoj, ali i jednako nepripadajući izbjeglica u Izraelu. Kada bi pitanje DubrovnikNeta bilo s kojih 10 ljudi bi se voljeli podružiti, Kishon bi definitivno imao visoko mjesto na mom popisu.
Milan Oklobdžić – C.A. Blues
Priča koja vas uvuče do te mjere da vam je žao kad završi. Čitajući ovaj roman osjećala sam se kao u hologramu Zvjezdanih staza iz kojeg nisam željela izaći. Nesputana bauljanja od Kalifornije do Mexica i na tom puto sve ono što se protivi mojim današnjim moralnim načelima. Ovo je uistinu knjiga – film tarantinovske orijentacije.
Tomislav Ivančić – Dijagnoza duše i hagioterapija
Ivančić je utemeljitelj antropološkog pristupa ljudskom zdravlju. Ova knjiga je zapravo udžbenik hagioasistentima, koji nastoje kroz duhovnu dimenziju pomoći ukupnoj ljudskoj dobrobiti. Pretpostavka ovog učenja je da se čovjek, osim tjelesne i psihološke dimenzije, sastoji i od duhovnog. Hagioterapija se bavi zdravljem duhovne duše, njenim iscjeljenjem, koje donosi dobrobiti psihološkom i fizičkom zdravlju čovjeka. Iako je knjiga namijenjena ciljanoj publici, ni široj ovakve spoznaje ne bi škodile.
Goran Tribuson – Povijest pornografije
Draga knjiga iz studentskih dana. Pomogla mi je da otkrijem cijelu plejadu odličnih hrvatskih pisaca Tribusonove generacije. Tih devedesetih veselilo me čitati priče inspirirane naivnim šezdesetim i sedamdesetim godinama u kojim su moji roditelji odrastali.
Robin Norwood – Žene koje previše vole
Knjiga koja na lagan i vrlo razumljiv način demistificira, razotkriva negativne obrasce ponašanja unutar ljubavnih odnosa. Zašto se ponašamo na određeni način? Koji su to negativni obrasci koje smo usput, odrastajući usvojili, a da ih nismo niti svjesni? Kako se dogodi da biramo najgore za sebe i ostajemo u toksičnim odnosima po cijenu vlastite dobrobiti? Pitanja su to na koja ova knjiga nudi odgovor. Često se self help literatura svrstava u pseudo psihologiju, no autorica ove popularne knjige dugogodišnja je terapeutkinja, stručnjakinja specijalizirana za obitelj i brak, što ovoj knjizi daje legitimitet. Autorica se koristi brojnim primjerima iz prakse što olakšava identificiranje s problemima, ako ih imamo. Preporučila bi je svima, a ne samo ženama, kako sugerira naslov.
