Iz Berlina imamo ovu vijest: 17. marta davao se je prvi put ‘Fra Diavolo’ na najvećoj kino-pozornici u Berlinu. Svijet je upravo vrvio na predstavu, i sa ushićenjem očekivao da vidi i čuje svoga ljubimca Tina Pattiera. Cijela se Njemačka ponosi njime, pjevao je glasom punim topline i zanosa, pjevao je slatko i izvanredno. Burno pljeskanje poslije svake pjesme i na kraju predstave bilo je dokaz entuziazma ovdašnje publike. Takve predstave sa takovim pjevačima zbilja su pravo umjetničko uživanje. I njegova je gluma bila savršena. Osobito njegov osmjeh. Impozantan je izgledao u kneževskoj nošnji igrajući menuet sa damama na kraljevskome dvoru. Radujemo se uspjehu našega domoroca – s ponosom su prenosile lokalne novine sve uspjehe Cavtaćanina Tina Pattiere.
Objavljivali su čak i trivijalne vijesti o reklamama u kojima se pojavljivao, pa tako saznajemo da je parfumerija Elida iz Leipziga za svoj šampon koristila slogan: G. Tino Pattiera pere svoje kose ovom vodom!, uz zaključak da su trgovačke reklama sasvim banalna stvar, nu ova ima barem tu dobru stranu, da širi po svijetu ime i dobar glas našeg domaćeg umjetnika i našega grada.
Cavtat je uistinu bio ponosan na svog sugrađanina, opernog pjevača svjetskog glasa, rođenog 27. lipnja 1890. godine.
Premda je njegov prvi izbor, što su roditelji zdušno podržavali, bio studij medicine, kojeg je upisao u Pragu, vrlo brzo je satove anatomije zamijenio pjevanjem, svojom istinskom ljubavi. Vratio se u Zagreb i dobio angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu. U Prag će se vratiti kao etablirani operni pjevač, nakon školovanja na bečkoj Akademie für Musik und darstellende Kunst, ali i kod privatnih profesora. Opet će lokalne novine 1922. godine prenijeti vijest iz zagrebačke Slobodne Tribune da je G. Tino Pattiera gostovao ovih dana u Praškom ‘Narodnom divadlu’… Muzički kritičar ‘Narodni Listy’ povodom toga piše vrlo pohvalno o nastupu g. Pattiere, te kaže: G. Pattiera odlikuje se izvrsnom dramatskom izrazitošću. On je jedan od onih sretnih umjetnika, kojemu sama glasovna sredstva i umijeće uz njih oduševljene i profinjene igre davaju toliko mogućnosti da se izrazi, da se sama gluma može ograničiti jedino na umjereno dopunjavanje i stih’… A o njegovu glasu kaže ‘da omamljuje i opaja’.
Glas Tina Pattiere bio je iznimno popularan diljem Europe, a drezdenska opera bila mu je baza sve do početka Drugog svjetskog rata. Kad je 1921. godine krenuo u osvajanje Amerike i pjevao u čikaškoj operi, Drezdenčani su se zabrinuli da će ostati bez svog omiljenog pjevača. Američka publika bila je oduševljena, ali se Pattiera ipak vratio u Dresden gdje ga je čekala tadašnja supruga, grofica Hedwig Schaffgotsch.
Omiljen od publike i ljubimac žena, Pattiera je vodio mondeni život dostojan prave zvijezde. Kad bi se za vrijeme ljetnog odmora pojavio u Cavtatu, doputovavši u svom automobilu, to je uvijek bila senzacija za mještane. Pamte ga kao vrlo darežljivu osobu. Nadogradio je kat na roditeljskoj kući te joj je pridružio još jednu, tako da je odjednom mogao smjestiti tridesetak prijatelja. Zadovoljstvo drugih ljudi činilo ga je sretnim.
Nakon Drugog svjetskog rata mnogo toga se promijenilo. Pattiera je napustio Dresden i ostao gotovo bez sve imovine. Kratko vrijeme boravio je u Pragu, a zatim se preselio u Beč.
Osim što je bio vrhunski tenor, zanimljivo je da je Tino Pattiera bio i pasionirani nogometni navijač. Njegov omiljeni klub, još od studentskih dana, bio je bečki Rapid. U mlađim danima moglo ga se vidjeti kako svoju momčad bodri s tribina, ali pred kraj života više nije išao na utakmice već je nogomet pratio na televizoru.
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
