Iako joj je ples prva ljubav Gracija Filipović, maturantica Klasične gimnazije Ruđer Bošković, od malih nogu vezana je uz glumu. Upravo su njene uloge u filmovima dubrovačke redateljice Antonete Alamat Kusijanović ono po čemu je prepoznatljiva široj javnosti, pogotovo onoj koja pobliže prati domaći film. Iako u oba naslova tumači glavnu ulogu, situacije s kojima se njen lik suočava su sasvim različite, a izazovi s kojima se susrela kao mlada glumica itekako su zahtjevni. Tako je pripremajući se za “Murinu”, naučila roniti s bocama i loviti ribu harpunom, a glumci su čak nekoliko tjedana prije snimanja živjeli zajedno na Kalamoti kako bi na platnu uistinu djelovali kao obitelj. Mlada Dubrovkinja ne krije koliko je ponosna i sretna zbog uvrštenje filma u program ovogodišnjeg Festivala u Cannesu, no na iznenađenje mnogih ne planira upisati Akademiju dramskih umjetnosti. I daje će glumiti ako joj se za to ukaže prilika, ali želja joj je upisati biologiju ili veterinu.
Suradnja dviju talentiranih mladih Dubrovkinja, redateljice Antonete Alamat Kusijanović i glumice Gracije Filipović započela je 2015. godine radom na spotu za pjesmu “Neobranjivo” dubrovačkog benda Silente, a nastavila se pripremama za snimanje filma koji je uslijedio. Naime, u oba uratka Alamat Kusijanović, kratkometražnom filmu “U plavetnilo” i svojevrsnom nastavku dugometražnom filmu “Murina”, Gracija tumači naslovnu ulogu Julije.
Koliko je za vas bilo zahtjevno tumačiti ulogu Julije u filmu “U plavetnilo”, djevojčice koja je preživjela trauma obiteljskog nasilja da bi dolaskom na otok doživjela novu traumu?
– Uloga je bila poprilično zahtjevna te je kao i Murina iziskivala intenzivne pripreme. S jedne strane bilo mi je lakše snimati jer je kraći vremenski period te sam glumila sa svojim vršnjacima, ali s druge strane veći je izazov realistično prikazati karakter uloge u samo 20-ak minuta, koliko je trajao film.
S kojim se izazovima Julija susreće u “Murini”? Zapravo, o čemu film progovara i koliko ste se sami uspjeli poistovjetiti s ulogom? Jeste li se osobno susreli s izazovima s kojima se Julija susreće?
– Film progovara o odrastanju glavne junakinje, šesnaestogodišnje Julije, na jednom od izoliranih hrvatskih otoka i o kompliciranim međuobiteljskim odnosima. Julija se susreće s osamljenošću i neshvaćenošću ali i s nadom koju u njoj budi neočekivani posjet stranca te željom za promjenom. Uloga mi je bila zahtjevna jer se sama nisam susrela s takvim obiteljskim odnosima, a nisam ni iskusila tu izoliranost kao Julija. Ipak, s nekim dijelovima Julijinog karaktera mogu se poistovjetiti poput njezine povezanosti s prirodom, pogotovo morem.
Koliko se navedene ulogu razlikuju i koju vam je ulogu bilo lakše tumačiti?
– Murina je sovjersni nastavak Plavetnila pa uloge imaju dosta dodirnih točaka. Naravno, više sam se pripremala za Murinu s obzirom na to da je riječ o dugometražnom filmu i Julijin karakter je dublje razrađen.Također, u Murini je veći fokus stavljen na obiteljske odnose, pogotovo s Antom, Julijinim ocem, dok u Plavetnilu samu figuru oca ne vidimo i fokus je više na Julijinom i Aninom prijateljstvu.
Kako je izgledalo samo snimanje, koliko je bilo naporno s obzirom na to da se radi o drugoj filmskoj formi i po čemu ćete pamtiti rad na filmu?
– Snimanje je trajalo 42 dana, a snimali smo na Kalamoti, Hvaru i Kornatima. Atmosfera na setu je bila odlična te iza filma stoji jako kvalitetan i sposoban tim ljudi koji su svakako doprinijeli njegovom uspjehu. Posebno bih izdvojila redateljicu Antonetu koja mi je bila najveća podrška na setu i uvijek me gurala dalje kad bi postalo preteško, Danicu, Leona i Cliffa s kojima mi je bilo predivno raditi i od kojih sam mnogo toga naučila, snimateljicu Helene Louvart, kostimografkinju Amelu Bakšić, šminkericu Snježanu Gorup kao i brojne druge ljude koji su mi bili velika podrška na setu. Što se tiče samog snimanja, bilo je poprilično zahtjevno i fizički i emocionalno. Dugo vremena sam se pripremala; išla sam na tečaj ronjenja s bocama, učila sam loviti ribu s harpunom, radili smo različite vježbe kako bih bolje upoznala Julijin karakter ali i razvijala odnose s drugim glumcima. Posebno su bile intenzivne te pripreme s drugim glumcima, a prije snimanja smo čak nekoliko tjedana živjeli skupa na Kalamoti kako bismo što realističnije prikazali funkcioniranje prave obitelji. Najteže mi je bilo snimati noćne scene, a pogotovo noćne scene pod morem.
Kako je tekla suradnja između vas i Antonete Alamat Kusijanović i ostatkom glumačke ekipe?
– S Antonetom se već tri godine pripremam za Murinu pa je tako i U plavetnilo bila svojevrsna priprema. Zajedno smo gradile Julijin karakter i mogu sa sigurnošću reći da smo puno naučile jedna od druge. Osim filma s njom imam jako blizak odnos i u privatnom životu. S ostatkom glumačke ekipe sam izgradila zaista poseban odnos te su mi bili ogromna podrška u svakome trenutku. U svakoj sceni su bili prisutni iako ponekad kamera nije bila na njima, oni su svejedno davali sve od sebe kako bi ja što bolje odigrala svoj dio. Nije bilo nikakvih problema tijekom snimanja i rad s njima mi je ostao u lijepom sjećanju.
Kako ste reagirali kad ste saznali da će film biti uvršten u program “15 dana autora” ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu?
– Antoneta me zvala da mi kaže da smo upali u Cannes i sjećam se da sam bila jako ponosna i neizmjerno sretna jer je naš film prepoznat i u svjetskoj javnosti i to na jednom od najprestižnijih svjetskih festivala. Osjećaj je fenomenalan i radujem se odlasku u Cannes.
Da se vratimo kratko na početak, kako ste se zapravo počeli baviti glumom?
– Glumačku karijeru sam započela u dramskoj grupi Jasne Jukić kad sam imala osam godina, a potom sam počela glumiti u Kazalištu Marina Držića te sam sudjelovala u izvedbama Ivana Lea Lema ,,Hasanaginica” i ,,Muka Isusova”, a svoju prvu glavnu ulogu sam odigrala u predstavi ,,Prasac koji gleda u sunce” Olje Lozice. Sudjelovala sam i na Dubrovačkim ljetnim igrama glumeći u predstavi ,,Kralj Lear” Lenke Udovički i Rade Šerbedžije. Nakon toga sam se počela baviti filmom.
Osim glume, bavite se i plesom, članica ste Plesnog studija Step n Jazz te ste sudjelovali i na Super talentu. U kakvom vam je sjećanju ostalo to iskustvo?
– Da, već sam jedanaest godina članica plesnog kluba Step’n jazz. Na Supertalent smo išli dva puta, prvi put 2016-te kad smo ušli u finale a drugi put 2019-te kada smo osvojili treće mjesto. Supertalent mi je bio nezaboravno iskustvo na kojem sam upoznala puno zanimljivih ljudi i ovom prilikom bih se htjela i zahvaliti svima koji su glasali za nas.
Što vam je draže gluma ili ples?
– Step je moja prva ljubav i uz Step’n jazzu sam odrasla te sam s trenericom Lindom Valjalo i ostatkom plesne ekipe zaista doživjela svakakve zgode i sudjelovala na brojnim događanjima. Gluma je isto tako bitan dio mog života i imam puno lijepih sjećanja iz kazališta i sa setova.
Hoćete li i u budućnosti ostati vezani uz glumu? Kakvi su vam planovi? Razmišljate li možda o upisivanju Akademije dramskih umjetnosti?
– Zapravo, na iznenađenje mnogih ljudi, ne planiram upisati Akademiju. Moj plan je upisati ili biologiju koja me oduvijek zanimala ili veterinu jer jako volim životinje. Svakako, planiram se glumom baviti i dalje ako za to bude prilike.
FOTO: Foto Adria
