Na svetkovinu Tijelova 3. lipnja riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić u gruškoj crkvi Svetog Križa u Dubrovniku na misnom slavlju krstio je malu Petru, peto dijete obitelji Đura i Biljane Dadić, koji imaju još tri djevojčice i jednog dječaka.
Na početku propovijedi nadbiskup se osvrnuo na jednu raspravu na kojoj je sudjelovao vezano za običaj da biskupi dolaze krstiti peto dijete. Pritom je kazao da je čuo prigovor jedne žene koja ne može biti majka da se nekako previše pažnje posvećuje onima koji su već od Boga obdareni, a da se nema dovoljno osjećaja i pažnje za one koji su uskraćeni za taj dar.
Milost, a ne samo žrtva
Iz toga konteksta nadbiskup Uzinić je podsjetio obitelj Dadić da imaju milost da mogu postati roditelji petero djece te rekao kako je „svako vaše dijete ulazeći u vaš brak i vaš život na svoj način oblikovalo vas i vaš brak i doista postalo dar“. Iz tog razloga mi biskupi počastimo obitelj koja ima peto dijete, pojasnio je, te je to naša nagrada za one obitelji koje su otvorene životu.
Nažalost, kao narod mi demografski izumiremo, nastavio je, a oni koji su otvoreni životu mogu tu situaciju mijenjati, ali tu moramo voditi računa i o onima koji to iz različitih razloga ne mogu, nisu imali priliku. Važno je vidjeti i to da imati petero djece nije samo obveza, nije samo nešto što od vas traži odricanje i trud nego i velika milost, poručio je mons. Uzinić.
Nekako mi se čini da kad se govori o tome imati jedno, dvoje, petero i više djece previše se zaustavljamo, mi koji nemamo priliku biti u vašoj situaciji, na onom čega se vi zbog tog morate odricati, na tu vaša žrtva, a ne posvećujemo dovoljno pažnje onom daru koji imate, a onda se možda zbog tog mnogi ne odlučuju, iako su možda u prilici da to mogu, da se još više otvore tom daru, toj milosti, nego se boje žrtve, boje se davanja i nekad znaju ostati zatvoreni pred tim pozivom i tom milošću kojom inače Bog želi obdariti, kazao je biskup Uzinić.
Euharistija – otajstvo koje nas oblikuje i mijenja
Potom je biskup skrenuo pozornost na darovanost otajstva euharistije. Važno je da mi kršćani, katolici i drugi koji je imamo, sebi posvijestimo da je ovo otajstvo euharistije ne samo simbol i znak nego da je ona stvarna Kristova prisutnost, da je On stvarno prisutan u prilikama kruha i vina.
„Volio bi da shvatimo koji mi to dar imamo, koja je to milost koju mi imamo, a koju drugi, većina, ne svojom krivnjom već okolnostima, pa ponekad i unutar Katoličke Crkve, ali osobito izvan Katoličke Crkve, nemaju“, kazao je nadbiskup Uzinić. „Prepoznati da je euharistija milost, da je to dar koji nam je darovan treba nas, s jedne strane, radovati, ali s druge strane to za nas kršćane, katolike koji se hranimo euharistijom jer se hranimo Kristovom krvlju i Kristovim tijelom, postaje obveza da ono otajstvo koje primamo ne bude nešto što ćemo samo površno primiti, čak nešto nad čim ćemo se često zaklinjati i o čemu ćemo govoriti, nego da to postane otajstvo koje oblikuje naš um, koje nas mijenja i suobličava onome koga primamo. A primamo Boga koji nam se u ljubavi dao i darovao i nastavlja darivati tako da je postao naša hrana, a u toj hrani i okrjepa za to da možemo nastaviti hod kroz povijest, da možemo iz dana u dan postajati njemu slični. Osim po ljubavi koju živimo i svjedočimo do kraja i s kojom možemo hoditi kroz život, kroz povijest njemu slični možemo postajati tako što ćemo biti njegovi svjedoci, pa u služenju i ljubavi nastaviti izvršavati ono poslanje ljubavi koje je on započeo u svom dolasku na zemlju i u kojemu je euharistija trajni znak trajne prisutnosti.“
Hraneći se euharistijom i mi sve više postajemo Krist
Nadbiskup Uzinić dodao da bi, osim klanjanja euharistiji – a taj poklonstveni stav je znak da mi prihvaćamo Isusa, da prihvaćamo njegovu logiku, njegovo otajstvo riječi – bilo još važnije da se hranimo otajstvom euharistije. Ako zbog nekog razloga to ne možemo fizički onda se treba duhovno hraniti. I to ne na taj način da to otajstvo promatramo jedino kroz to da ono postaje dio nas misleći da smo ga mi sebi prisvojili kao hranu, da smo ga apsorbirali nego se tu treba dogoditi nešto više, kazao je biskup, a to je da se treba dogoditi ono što se događa samo s euharistijom, a to je da euharistijski Isus apsorbira nas i da mi hraneći se njegovom Krvlju i njegovim Tijelom iz dana u dan postajemo sve više on. „Vjerujem da će to pročistiti naš pogled i da ćemo drukčije gledat jedni druge“, zaključio je biskup Uzinić. Potkrijepio je to mišlju H.J.M. Nouwena, koju je uz svetkovinu Tijelova podijelio na društvenim mrežama, a koja govori upravo o toj novoj kvaliteti odnosa među ljudima nakon osobnog iskustva da Isus želi biti hrana ljudima. Nouwen je, inače, to otajstvo živio u zajednici za osobe s posebnim potrebama „Arka“. To je ta euharistijska milost koju mi katolici imamo, zaključio je nadbiskup želeći svima blagoslovljeno Tijelovo.
Na kraju misnog slavlja župnik fr. Mihovil Žuljević Mikas je u svoje ime i u ime župne zajednice Svetog Križa čestitao obitelji Dadić na krštenju petog djeteta te kazao da je to jedno bogatstvo ne samo za župu nego i cijelu Crkvu. Potom je i zahvalio i nadbiskupu Uziniću što se radosno i brzo odazvao pozivu i zahvalio mu za sve ono što je u svom djelovanju u ovoj biskupiji dao za nju te izrazio nadu da će se i dalje odazivati na pozive, kada to bude i u svojstvu nadbiskupa gosta.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor župe Svetog Križa pod vodstvom profesorice Marije Brčić.
Mario Mioč Vuletić