Nema ljepšeg poklona od knjige s posvetom. Knjige su kao i prijatelji: „Onome tko čita knjige kao što sluša prijatelja, knjige će mu se otvoriti i postati njegove. Što pročita ostat će njegovo, razveseljavat će ga i tješiti, kao što to samo prijatelji znaju.“ (Herman Hesse)
Izbor knjiga napravila: Ana Matić, prof. vjeronauka u Gimnaziji Dubrovnik
Mislim da svaki ulazak u svijet knjiga započinje bajkama. Dječji odlazak u svijet mašte je najbolje putovanje. Za mene nenadmašne Bijeli jelen Vladimira Nazora, Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić (s naglaskom na Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica) i Kronike iz Narnije, C.S. Lewisa.
Čini mi se da je lako nabrojati najdraže pjesme, filmove ili putovanja, s knjigama ide teže. Čitanje ima svoju težinu i pečat. Mnogo knjiga sam čitala par puta, neke sam pokušavala ali nije išlo. Važno je životno razdoblje u kome se nalazite, emotivno stanje, bitke koje bijete. Knjige oduševljavaju, potiču na razmišljanje, rasplaču, pokrenu promjene u nama.
Trenutačno čitam:
Dorta Jagić, Veće od kuće (preporuka bivše učenice, profesorice i pjesnikinje Barbare Klepić)
Thomas Merton, Znak Jonin (duhovni velikan 20. stoljeća)
Jordan B. Peterson, 12 pravila za život (čitam je drugi put)
C. S. Lewis, Problem boli
Pascal Bruckner, Bijeda blagostanja (imam osjećaj da je čitam godinama)
Knjige koje su izvan svake konkurencije :
Antoine de Saint Exupery Mali princ; Meša Selimović Derviš i smrt; Ivo Andrić Na Drini ćuprija i Anthony de Mello Buđenje (Svjesnost). Tko voli čitati ove knjige nije mogao zaobići (i svi tvrde da su ih pročitali).
Krećemo, iako mi je bilo jako teško izbor suziti na 10 knjiga a još teže biti kratka u preporuci ili opisu:
BIBLIJA
Koliko god bila važna kao religijska i povijesna knjiga i vrelo nadahnuća za umjetnike tako je važna na osobnoj razini za vjernika. Pun si pitanja a ona je puna odgovora (koje ponekad ne želiš čuti). Najdraža mi je Knjiga Sirahova i Evanđelje po Luki. Bitku bijem s Knjigom o Joni; sve što nisam željela, sve čega sam se bojala i od čega sam bježala me sustiglo kao i Jonu.
Victor Hugo, Jadnici
Za neke dosadna lektira, za mene remek djelo. Uistinu jedna od najdražih knjiga. Radnja knjige započinje 1905. i traje dvadesetak godina. Radnja je smještena u doba Napoleonovih ratova i desetljeća nakon. Pokazuje siromaštvo i život najnižih slojeva. Zločine kako bi se prehranili. Zatvor koji ih do kraja pregazi. Pojedinac se gubi i postaje broj, a kada i biva pušten iz zatvora nema mnogo izbora. Prisiljen je nositi žutu putovnicu (propusnicu) koja ga obilježava. U takvim uvjetima nema mnogo mogućnosti za novi početak. Njegov junak Jean Valjean (zatvorenik broj 24610) od grešnika do nesebična darivatelja potaknut je jednostavnim djelom milosrđa biskupa. Njegov put je put od potpunog pada do uspjeha, prepun moralnih dvojbi. Kao sjena u stopu ga prati Javert, policajac koji ga opsesivno prati i ne može shvatiti ni prihvatiti Jeanov život.
“Ako ima nečeg bolnijeg od tijela koje umire bez hljeba, to je duša koja umire jer je gladna svjetlosti.” (V. Hugo).
Po knjizi je snimljen izuzetan mjuzikl i izvodi se na londonskom West Endu bez prekida od 1985. godine
Pablo Neruda, 20 ljubavnih pjesama i jedna očajnička pjesma
Za mene je Neruda jedan od najvećih svjetskih pjesnika ljubavne poezije. Vječno u ljubavnom zanosu patnje i boli, maštanju prepunom obrata, u vječnoj igri da se voli i da se bude voljen, pitanjima o ljubavi i intimnosti koja donosi i bol.
George Orwell, 1984
Dvoumila sam se između njegove Životinjske farme (obračunava se sa staljinizmom) ili 1984. (budućim naraštajima je ostavio upozorenje protiv svih totalitarnih režima). Termini iz 1984.: Veliki Brat, svijet trajnog rata, novogovor, hladni rat, soba 101, orvelovski, odavno su dio svakidašnje govora.
„Znamo da nitko ne dolazi na vlast s namjerom da je se odrekne. Vlast nije sredstvo, nego cilj. Ne uvodi se diktatura zato da bi se sačuvala kakva revolucija; revolucija se diže zato da bi se uspostavila diktatura… Svrha vlasti je vlast. Počinješ li me sada shvaćati?“
Izdana je 1949. i temeljena na autorovim iskustvima španjolskog rata. Orwell je umro 7 mjeseci nakon izdavanja tako da nije doživio njen uspjeh. Proročki roman, sigurno neshvaćen u doba izdavanja, kao i svi proroci svoga vremena. Danas me podsjeća na bajku C. H. Andersena, Carevo novo ruho. Svi vidimo nestanak slobode ali se nitko ne usudi viknuti: “ Car je gol!“
William Golding, Gospodar muha
Kad ovaj roman čitaš kao dijete, romantičan je. Otok bez dosadnih odraslih, nema njihovih pravila, samo ribolov i igra. Otok je tvoje carstvo. Kad ga ponovno uzmeš u ruke kao odrasla osoba, shvatiš koliko je mračan. Na trenutke me podsjeća na Paklenu naranču Anthonyja Burgessa. Nasilje raste. Ovaj roman je alegorija i glavna tema su odnosi pojedinaca: želimo li vladati sobom ili drugima? Koliko smo daleko spremni ići da ostvarimo svoj cilj? Belzebub na hebrejskom u prijevodu jest gospodar muha. Tko je u ovoj knjizi sotona? U našem životu? Što smo spremni napraviti da zadržimo vlast? Leži li u svakome u nas Zvjer ili čekamo da Zvjeri otvorimo vrata (Kain i Abel). Odgovorni smo za dobro i interese zajednice (ili ćemo vječno tražiti načine za ne preuzimanje odgovornosti).
Umberto Eco, Ime ruže
Prvi roman Umberta Eca iz 1980., briljantni eruditski krimić o srednjovjekovnoj filozofiji, povijesti, teologiji i logici.
Godina je 1327. bogati talijanski samostan pod sumnjom je da skriva heretike u svojim redovima, a situaciju dolazi istražiti fra Vilim od Baskervillea u pratnji svog vjernog, mladog učenika Adsona iz Melka. Njegov delikatni zadatak naglo zasjeni serija bizarnih smrti, a fra Vilim postaje detektiv koji prikuplja dokaze, odgonetava tajne simbole i šifrirane rukopise i uranja duboko u jezoviti labirint gdje se nesvakidašnje stvari događaju pod okriljem noći.
Eco piše o vremenu koje suvremeni povjesničari kulture smatraju svojevrsnim početkom našeg doba opisujući istragu o nizu ubojstava na način koji pripada svakidašnjici suvremenih trivijalnih romana i televizijskih serija, te se tako suprotstavlja kasnom modernizmu podjednako uvažavajući obje tradicije – tradiciju tzv. visoke književnosti i tradiciju zabavne, čak trivijalne književnosti. Tema umorstva i istrage priziva kako Sherlocka Holmesa, mračne zamkove, potjere po hodnicima i samostanske tajne poznate iz gotskih romana, tako i Voltaireova Zadiga, odnosne klasike koji su pisali o srednjem vijeku. Prema Ecu sve je vrijedno ponovnog pripovijedanja, pa se sve što je napisano ušlo u svjetsku književnost može upotrijebiti bez potrebe navođenja autora, jer književnost i ne radi ništa drugo nego uvijek iznova priča priče.
Umberto Eco je uistinu fascinantan pisac i osoba.
M. Scott Peck, Ljudi Laži (nada u izlječenje zla u ljudima)
Peck je najpoznatiji po djelu Put kojim rjeđe se ide ali Ljudi laži uistinu grebe po duši, prisiljava nas da se suočimo s tamnom stranom naše prirode i shvatimo kako bez duhovne (i, uistinu, religiozne) dimenzije suvremena psihijatrija ne može tvrditi da razumije ljudsku prirodu ili ponašanje.
- Psihijatar upita dječaka: „ Hoćeš reći, roditelji su ti dali za Božić bratovu pušku, onu kojom se ubio?!“ „Da.“ „Kako si se osjećao?“ „ Ne znam.“
Ovakvi ljudi žive ono nas, naša su rodbina, prijatelji, kolege, odgovorni su na poslu, nemaju probleme sa zakonom, savršeno funkcioniraju u sistemu, imaju obitelji. Ipak, njihovi najbliži obično duboko trpe, do te mjere da si oduzmu život. Peck propituje zlouporabu znanosti, prikrivanju moralnog suda, ispituje grupno zlo…
U svakidašnjoj borbi između dobra i zla život dobiva svoje značenje, kao i nadu da dobrota može pobijedit. Zlo može biti poraženo jedino ljubavlju. (Dio knjige me podsjeća na C. S. Lewis, Pisma starijeg đavla mlađem).
Viktor E. Frankl, Zašto se niste ubili – uvod u logoterapiju
Koja je svrha mog života? Zašto živim? Ako ne znam ne mogu biti sretna!
Ovo je knjiga o životu a ne o smrti, kao što bi se, možda, iz naslova moglo zaključiti.
Ona svjedoči da život „ne samo da ima smisao, nego ga i zadržava u svim uslovima i u svim okolnostima“, ma kako se one čovjeku činile teškim i neizdrživim. Frankl je između 1942. i 1945. godine bio zatočen u četiri konclogora. Knjigu je napisao 1945. godine, za samo devet dana. Logor je preživio zbog snažne želje da ponovno vidi voljenu suprugu. Tvrdi da najveće patnje možemo preživjeti ako volimo. Ljubav nam daje smisao, a smislom se liječimo. U knjizi Nečujan vapaj za smislom kaže: “Predugo smo sanjali san iz kojeg se sada budimo: vjerovali smo da će sve biti u redu i da će ljudi postati sretni unaprije dimo li njihov društveno-gospodarski položaj. Istina je u tome da se, kako je popustila borba za opstanak, pojavilo pitanje: opstanak radi čega? Danas ima sve više ljudi koji imaju sve životne uvjete, ali ne vide smisao za koji bi živjeli.“
Logoterapija odgovara na vječno čovjekovo pitanje o smislu egzistencije, smislu trpljenja, smislu svekolikog doživljavanja i stvaranja. Unosi u psihoterapiju nešto potpuno novo – spoznaju da, uz tjelesnu i psihičku dimenziju, čovjek posjeduje i treću – duhovnu (noetičku) dimenziju.
Siba Shakib, U Afganistan Bog dolazi još samo plakati
Teška i dramatična životna priča Shirin-Gol koja bježi iz razorenog sela, pohađa rusku školu, stupa u brak sa muškarcem kojem je dodijeljena, preživljava sve moguće progone i nasilja koje žena može doživjeti. Ovo je priča o afganistanskim ženama koje se ne rađaju slobodne, ne školuju se, ne pita ih se ništa, sve im je zabranjeno ali i dirljiva knjiga o ženi koja želi živjeti i biti slobodna (ruska škola je imala utjecaj na nju) i voljena. Priča o svima nama koji sve dobro u svom životu podrazumijevamo.
Francois Lelord, Hector u potrazi za srećom
Francuski psihijatar i književnik napisao je naizgled lagan i pitak roman o psihijatru Hectoru koji putuje svijetom u potrazi za osobnom srećom tj. za smislom. Nalazi je na neobičnim mjestima na još neobičnije načine (kao i mi svakodnevno). Dobiva životne lekcije koje duhovito sažima: uspoređivanje je dobar način da se naruši sreća, sreća često dolazi iznenada, mnogi ljudi svoju sreću vide samo u budućnosti, mnogi misle da sreća znači biti bogatiji ili ugledniji, katkada je sreća ne znati, sreća je biti s ljudima koje volimo, greška je vjerovati da je sreća cilj, sreća je kada se osjećamo potpuno živima, sreća je imati zanimanje koje volimo, sreća je način gledanja na stvari, sreću je teže postići u zemlji kojom upravljaju loši ljudi, sreća je osjećati se korisnim, sreća je biti voljen zbog onoga što jesi…
