U novom broju Maslinara, stručni suradnik dr. Marin Krapac savjetuje kako najbolje pripremiti teren za sadnju maslina, čime se postiže viša i stabilnija rodnost.
Priprema terena za sadnju svih drvenastih kultura, pa tako i maslina važan je korak jer je riječ o višegodišnjim biljkama koje će dulji niz godina biti na jednom mjestu. Maslina je kultura koja dobro uspijeva i na škrtom, kamenitom tlu, ali na dubljim i dobro pripremljenim tlima rodnost je viša i stabilnija.
Krčenje postojeće vegetacije
Ukoliko na površini, na kojoj planiramo saditi maslinik postoji višegodišnja vegetacija (šuma, makija) potrebno je postojeću vegetaciju iskrčiti. Pri tom je važno što bolje očistiti tlo od korijenja drvenastih kultura te, ukoliko je moguće, ostaviti tlo da barem godinu dana bude golo ili još je bolje posijati djetelinu ili druge leguminoze koje u simbiozi s bakterijama na svojem korijenju vežu atmosferski dušik.
Zašto je potrebno tlo očistiti od korijenja prethodne vegetacije? Zato, jer preostalo korijenje u tlu razgrađuju gljivice vrsta Armillaria (A. mellea) i Roselinia (R. necatrix) koje ne razlikuju je li korijen koji razgrađuju od prethodne vegetacije ili masline koje smo tek posadili. Na tlima gdje je u tlu preostala veća količina korijenja od prethodne vegetacije, možemo na mladom, ali i u starom masliniku očekivati propadanje stabala maslina uslijed infekcije korijena gljivicama roda Armellaria i Roselinia.
Mljevenje kamena i stijena
Često sama konfiguracija terena te visoka skeletnost i/ili skeletoidnost (udio kamena i/ili stijena) ne dopuštaju provođenje uobičajenih agrotehničkih zahvata (rigolanje i meliorativna gnojidba tla), ali i na takvim je terenima današnjom mehanizacijom moguće kvalitetno pripremiti tlo za sadnju maslina.
Kamen za maslinu ne predstavlja problem, ali predstavlja problem ukoliko tlo u masliniku obrađujemo, jer kamenje može oštetiti radna tijela kojima obradu provodimo. Za samu maslinu stijena je veći problem, jer stijena ograničava proizvodnu površinu i sprječava rast i razvoj korijenovog sustava.
Ukoliko je tlo plitko, korijen masline se ne može razvijati u dubinu te na takvim terenima uslijed djelovanja jakog vjetra možemo očekivati izvaljivanje stabala. Osim toga na plićim terenima u ljetnim mjesecima, kada maslina najviše treba vodu, tlo se brže isušuje i maslina trpi posljedice suše. Zbog toga je potrebno na stjenovitim tlima produbiti efektivnu dubinu tla, odnosno dubinu u kojoj korijen masline nalazi vodu, kisik i hranjiva te u kojoj su mikroorganizmi tla aktivni.
Strojevima koji melju kamen ujednačava se (homogenizira) teren za budući maslinik te povećava efektivna dubina tla. Što to konkretno znači? Ukoliko imamo neki teren na kojem su već na površini vidljivi dijelovi stijena možemo očekivati da će ispod površine taj udio biti još veći. Ovaj zahvat financijski je zahtjevan, ali se na stjenovitim terenima već nakon par godina isplati.
Meliorativna gnojidba i rigolanje
Na terenima gdje dubina tla i konfiguracija terena dozvoljavaju dublju obradu potrebno je provesti rigolanje. Rigolanjem se kao i mljevenjem produbljuje efektivna dubina tla i omogućava korijenu biljke lakši rast. Prije rigolanja, a nakon provedene analize tla, potrebno je provesti meliorativnu gnojidbu.
Meliorativna se gnojidba provodi gnojivima koji u sebi imaju viši udio fosfora (P) i kalija (K), jer su ovi makroelementi slabo pokretni u tlu i ukoliko ih se doda po površini potrebno je dulje vremena da dospiju u zonu rizosfere (korjenovog sustava). Zbog toga se prije obrade tla mineralno gnojivo s višim udjelom fosfora i kalija rasporedi po površini na temelju preporuke za gnojidbu i obradom unese u tlo.
Iskolčavanje i sadnja
Kada je teren za sadnju pripremljen, pristupa se iskolčavanju terena, odnosno označavanju sadnih mjesta. Sadna se mjesta označavaju prethodno pripremljenim aluminijskim ili drvenim stupićima koji se postavljaju na željeni razmak sadnje. Za maslinu se najčešće koriste razmaci sadnje 6 x 6 m ili 6 x 5 m, a uži razmak nije poželjan jer ometa prolazak mehanizacije i dovodi do međusobnog zasjenjivanja krošnji stabala čime se smanjuje fotosintetska aktivnost i nakupljanje ugljikohidrata.
U uvjetima gdje rigolanje i meliorativna gnojidba kao agrotehnički zahvati nisu primjenjivi (stjenovito i kamenito tlo) potrebno je bagerom pripremiti sadne jame dimenzija 1 x 1 m i dubine 1 m kako bi mlada sadnica masline na raspolaganju imala dovoljnu količinu rahlog tla za rast korijenja. Ovaj zahvat pripreme i kopanja sadnih jama poželjno je obavljati krajem ljeta i tijekom jeseni kako bi se tlo kojim je ispunjena sadna jama sleglo tijekom zimskih mjeseci i bilo spremno za sadnju u proljeće.
Prije same sadnje, lopatom se iskopa u prethodno pripremljenom tlu rupa, nešto veća od busena sadnice masline ukoliko je riječ o kontejnerskim sadnicama. Na dno rupe stavi se dio stajskog ili nekog drugog organskog gnoja. Ukoliko se na dno stavlja stajski gnoj, potrebno je gnoj pokriti slojem tla kako korijen sadnice ne bi došao u direktan kontakt sa stajskim gnojem i djelovanjem kiselina bio „spaljen“.
U praksi se ponekad nailazi na greške da je sadnica stavljena direktno na stajski gnoj te u takvim uvjetima sadnice maslina brzo propadaju. Na dno sadne jame stavlja se oko 1/3 stajskog gnoja, a na vrhu se 2/3 nakon sadnje ravnomjerno rasporedi oko debla pazeći da stajnjak ne dođe u direktan kontakt sa sadnicom masline i unese u tlo. Nakon toga tlo oko sadnice potrebno je ugaziti (sabiti) kako bi se čestice tla što bolje povezale, a oko sadnice se načini tzv. zdjelica koja omogućava bolje zadržavanje vode.
Po provedenoj sadnji maslina sadnice je potrebno zaliti kako bi korijen sadnice masline bio dobro opskrbljen vodom i kako bi se tlo čim više „priljubilo“ uz korijen mlade masline.
izvor: maslinar.com
