Nakon što je 20-ak godina živio i radio u inozemstvu Goran Butorac vratio se doma i na svome otoku kupio zemlju. Bilo je to tada, prije 17 godina, zapušteno zemljište. S idejom da obnovi masline, uredi zemljište i od ruševine na parceli napravi kućicu za svoje nasljednike, zasukao je rukave, ne sluteći da će projekt pročistač otpadnih voda, umjesto na okolnim parcelama, obraslim makijom i šumom ili s druge strane defora Kalamote, netko nacrtati baš u njegovom masliniku.
Kad je prije dva tjedna dobio obavijest da će doći sudski procjenitelji, kako bi procijenili njegovo zemljište, koje će mu se oduzeti, a zbog omogućavanja postupka izdavanja građevinske dozvole za projekt kanalizacije te pročistača otpadnih voda, Goran nije mogao doći sebi.
“Nije mi jasno, kako je to netko tako mogao nacrtati. Jednostavno je potpuno nelogično, prvo da se pročistač planira s ove unutrašnje strane Kalamote, umjesto prema pučini. Nadalje nije bilo nikakve potrebe za oduzimanjem zemljišta, kad s druge strane postoji već pripremljena trasa u javnom vlasništvu, tamo gdje prolazi i vodovod. Tko je ovo i zašto nacrtao preko jedine uređene parcele na ovom dijelu otoka, ja stvarno ne znam i ne mogu vjerovati da će se mojih 20 godina rada u Austriji, sve ono što sam uštedio i uložio u ovo zemljište, pa onda 17 godina rada na obnovi maslinika i međa jednim potezom pera poništiti, oduzeti meni i mojim nasljednicima. Još više me čudi ova trasa, kad je odsvuda vidljivo da je ova ruševina velika 86 m2 jedina građevina na ovom područuju a moj maslinik jedino uređeno poljoprivredno zemljište”, kaže potreseni Goran Butorac.
Lokacijska dozvola za kanalizacijski sustav i pročistač otpadnih voda na Kalamoti izdana je još 2019., a prema projektu tvrtke Hidroprojekt-ing d.o.o. iz Zagreba, odnosno glavnog projektanta Mladena Lišnjića, koji se radio 2016. Goran tvrdi kako ni njega, a niti vlasnike okolnih parcela nitko nije obavijestio o toj dozvoli te kako nisu imali uvid u istu. O tome nije znao ništa, sve dok nije dobio obavijest o dolasku sudskih procjenitelja, koji će procijeniti vrijednost njegovog zemljišta, odnosno onih 400m2 na kojima će biti smješten pročistač i dodatnih 200m2 na kojima će biti smješten dizelski agregat za napajanje pumpe pročistača.
“Ako se to izgradi, meni tu više nema života. Smrad i ispušni plinovi zagadit će zrak, pa tko bi nastavio raditi na zemlji ili ulagati u obnovu kuće kraj takvog jednog postrojenja. Ovim projektom oni mene tjeraju s mojega, tjeraju me s otoka”, kaže Butorac, kojeg podržavaju i mještani Kalamote.
Kalamotezi su prikupili gotovo 200 potpisa stalnih stanovnika otoka te će uputiti peticiju Gradu i Vodovodu kojom traže da se poništi lokacijska dozvola za gradnju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda otoka Koločep.
Riječ je o, za otok, važnom projektu, ali smatraju oni “projekt ima puno nedostataka”. Traže da se planirana trasa priključka promijeni na način da ne uništava privatne posjede i ne nanosi štetu lokalnom stanovništvu.
“Sva infrastrukturna ulaganja moraju biti na korist, ne samo izvođačima radova i posjetiteljima otoka, nego i njihovim mještanima i budućim naraštajima. Potrebno je poništiti važeću lokacijsku dozvolu i napraviti novi plan, a mještani su spremni sudjelovati u planiranju trase koja će biti kvalitetna i na dobrobit svih korisnika i stanovnika otoka”, stoji u peticiji.
Neobično je kako većina Kalamoteza dosad uopće nije znala kuda i kako se planira kanalizacijski sustav ovog otoka, koji je ipak ucrtan u Prostornom planu Grada Dubrovnika. Neobično je i kako taj pravac, umjesto da s puta koji spaja Gornje i Donje Čelo ide ravno prema moru, skreće gotovo za 90 stupnjeva, ravno preko parcela u vlasništvu Gorana Butorca. Logičnog objašnjenja nema, no nismo se jednom uvjerili kako oni koji “crtaju” prostorne planove nisu ni pristupili terenu. Primjer je puno, u sjećanju mi je s javnih rasprava UPU Zaton i projektiranje četiriju pravaca brze ceste kroz Župu dubrovačku. U oba primjera na javnom izlaganju, neki su stanovnici ostali bez riječi, kad se ustanovilo da im cesta prolazi preko kuća i dvorišta. U oba slučaja projektanti nisu znali odgovoriti na pitanja građana, a moglo se zaključiti kako prije iscrtavanja trasa, nisu obišli teren.
Je li to i ovdje slučaj? Hoće li nečiji nemar Gorana Butorca koštati životne ušteđevine i razrušenih snova temeljenih na trudu njegovih ruku? Je li moguće sad, kad je lokacijska već izdana, mijenjati projekt i poslovne planove? Goran i Kalamotezi ne mogu odgovoriti na ta pitanja. Zato smo poslali upite onima koji znaju, ali i imaju i stručnu i javnu odgovornost pred građanima. Čim ih dobijemo, odgovore ćemo objaviti.
