U Zadru, gradu u kojemu je proveo preko pola stoljeća, 8. travnja 2021. umro je povjesničar Stijepo Obad, umirovljeni profesor zadarskoga sveučilišta. Pokojni profesor Obad rođen je dana 11. siječnja 1930. godine u Pridvorju u Konavlima, u rodu koji se onamo doselio 1661. iz susjednih Mihanića i kroz povijest dao više značajnih ljudi.
Nakon završetka osnovne škole u rodnomu mjestu i gimnazijskoga školovanja u Dubrovniku i Trebinju diplomirao je povijesnu grupu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1960. izabran je za asistenta u Historijskom institutu JAZU u Dubrovniku (današnji Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku), a četiri godine kasnije postao je sveučilišni predavač na Katedri za opću povijest Filozofskog fakulteta u Zadru (tada Sveučilišta u Zagrebu), današnjega Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru. Upravo Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru neobično mnogo duguje u svom formiranju profesoru Obadu koji je uložio u njega najvažnije i najbolje godine svoga života. Doktorirao je 1966. godine na istomu fakultetu, a tu je kao dugogodišnji predavač stekao i zvanje znanstvenoga savjetnika i nastavno zvanje redovitoga sveučilišnog profesora (1985.) u trajnome zvanju. Umirovljen je 2000. godine, ali se i dalje bavio znanstvenim istraživanjima i bio društveno aktivan. Profesor Obad u svojim se istraživanjima bavio ponajviše temama iz 19. stoljeća, narodnoga preporoda, agrarnoga pitanja, tokovima hrvatske nacionalne integracije i modernizacije te revolucionarne 1848. godine u austrijskoj Dalmaciji.
Treba naglasiti da je profesor Obad, svjestan uloge i odgovornosti intelektualca u javnome životu, čitavoga života bio iznimno društveno aktivan i angažiran. Bio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru turbulentne 1970-1971. godine i tajnik istoga Ogranka nakon obnove rada 1990. godine, član Družbe „Braća hrvatskoga zmaja“ od 1991. godine i pročelnik njezina zadarskoga stola (ogranka) i prvi predsjednik zadarske podružnice Hrvatskoga kulturnoga društva „Napredak“ 1994.-2008. godine.
Posebno je važno istaknuti da je Stijepo Obad, iako je veći dio života proveo u Zadru, trajno ostao vezan za rodne Konavle i Dubrovnik te da je djelovao i u dubrovačkome kraju, a posebno kao član Matice hrvatske. Naime, tada mladi povjesničar tek na putu afirmacije, postao je članom Matice hrvatske u Dubrovniku 1960. godine (tada se nazivao: Pododbor MH), iste godine kada je izabran za asistenta u Historijskome institutu JAZU (današnji Zavod za povijesne znanosti HAZU). Ubrzo su njegove kvalitete prepoznate pa je na skupštini Pododbora MH u lipnju 1961. izabran za tajnika Pododbora MH (istom prigodom izabran je Josip Luetić za predsjednika, Lukša Beritić i Feđa Šehović za podpredsjednike te Đuro Pulitika za blagajnika), a na istu tajničku dužnost potvrđen je na skupštini Pododbora u rujnu 1963. godine što je i obavljao sve do svoga preseljenja u Zadar godinu i pol kasnije. Kroz 1962. angažirao se prilikom obilježavanja stogodišnjice hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji i Istri (na inicijativu OMH održan je sastanak sa svim predstavnicima društvenog i kulturnog života); dvobroj časopisa „Dubrovnik“ 3-4/1962. posvećen je toj temi, održan je niz predavanja i na radiju, a od 26. rujna do 4. listopada 1962. OMH je u Sponzi ugostio i izložio putujuću izložbu o narodnome preporodu uz stručna vodstva upravo Stijepa Obada), a iste godine obilježila se i 120. obljetnica osnivanja MH. Iduće je godine bio angažiran i oko obilježavanja 150. obljetnice Njegoševa rođenja te 80. obljetnice smrti Augusta Šenoe. Stijepo Obad je do svoga preseljenja u Zadar vodio i tribinu „Katedra Matice hrvatske“ na kojoj su se organizirala javna predavanja, debate i tribine na najrazličitije teme i koja je u Dubrovniku i okolici uživala veliku popularnost. Kada je nakon zastoja u izlaženju ponovno pokrenuto izlaženje časopisa bio je i član uredništva časopisa „Dubrovnik“ i tajnik uredništva od broja 3-4/1961. pa do 1965. godine i u tomu je časopisu ne samo kao autor, već i kao dio mladoga poduzetnoga uređivačkog tima dao svoj veliki doprinos.
Unatoč odlasku iz Dubrovnika i preseljenju u Zadar bio je trajno povezan s dubrovačkim matičarima. Bio je angažiran i prilikom osnivanja povjereništva (podružnice) Matice hrvatske u Čilipima 13. ožujka 1971. godine, a treba mu pripisati i zasluge za poticanje mladoga slikara-naivca Mija Šiše Konavljanina (1946.-2017.) iz Mihanića prilikom njegove prve javne izložbe 1969. godine u Dubrovniku; iste je godine u studenome održao i javno predavanje o nacionalnome pitanju u Dalmaciji u revolucionarnoj 1848. godini. Tijekom 1970. bio je iznimno angažiran na obilježavanju 100. obljetnice rođenja Frana Supila u svim događajima koje je Matica organizirala u Dubrovniku i Cavtatu (sudjelovao je također i u tematu posvećenome Supilu u časopisu „Dubrovnik“ i 1991. godine), a proljećarske 1971. godine aktivno je sudjelovao u programima dubrovačkoga pododbora. Dana 8. listopada 1971. svečanom akademijom u Kazalištu Marina Držića obilježena je 100. obljetnica rođenja Stjepana Radića (govornici su, između ostaloga, bili i Franjo Tuđman i Stijepo Obad) uz sudjelovanje Gradskoga orkestra, a ta je obljetnica obilježena 10. listopada pred franjevačkim samostanom sv. Vlaha u Pridvorju na kojemu je podignuta i spomen-ploča u sjećanje na Radićev govor pred tim samostanom 1926. godine. Svečanost u Pridvorju, na kojoj je među govornicima bio i Stijepo Obad, pretvorila se u veliki narodni skup (preko 2000 osoba) uz izražavanje hrvatskih nacionalnih osjećaja i težnji prema demokratizaciji jugoslavenske države.
Ilustrativan je primjer predanoga djelovanja pokojnoga profesora upravo pokušaj na osnutku Matičina ogranka u Konavlima. Ubrzo nakon što je pododbor osnovan u ožujku 1971. godine zaustavio je rad nakon sloma Hrvatskoga proljeća, pa se profesor Obad po drugi put angažirao oko obnove rada MH u Konavlima kada je 21. travnja 1991. na osnivačkoj skupštini koju je on vodio, iako nije izabran u tijela ogranka jer je obnašao tajničku dužnost u zadarskome ogranku MH. (Tih je dana u Dubrovniku i Cavtatu održao i nekoliko javnih predavanja, između ostaloga i o stogodišnjici početka izlaženja Supilove „Crvene Hrvatske“). Nažalost, radi početka srpsko-crnogorske agresije na dubrovačko područje najesen 1991. konavoski ogranak nije uspio razviti svoje djelovanje. Potom je i treći put sudjelovao kod obnove rada MH u Konavlima i to 2. studenoga 1994. na svečanoj akademiji u Cavtatu na kojoj su, između ostalih, govorili Vlado Gotovac i Stijepo Obad. Spomenimo da je Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku 1994. objavio njegovu knjigu „Konavoska prevlaka“ (suautor Josip Lučić), a istoj se temi vratio kao suautor knjige „Južne granice Dalmacije od XV. stoljeća do danas“ (Državni arhiv u Zadru, 1. izdanje 1999., 2. izdanje 2005.).
Ovime se, naravno, ni izdaleka ne iscrpljuje popis suradnje i Stijepa Obada s dubrovačkim ogrankom MH, već je samo podsjećanje na njegovih 60 godina djelovanja u Matici hrvatskoj.
Svome nekadašnjemu tajniku, članu uredništva časopisa „Dubrovnik“ i dugogodišnjemu predanom suradniku šaljemo posljednji pozdrav i uz zahvalnost na svemu što nam je podario želimo vječni mir. (Ivan Viđen)
