Veoma značajna bratovština kožuhara – krznara, osnovana je u Dubrovniku, na današnji dan, 14. ožujka 1424. godine, kada Malo vijeće odobrava majstorima kožuharima da mogu izabrati gastalda-(prokuratora, predsjednika) za svoj zanat-obrt, po onom načinu, u blicima, s vašću i pod uvjetima, kako to biraju voje gastalde zlatari i postolari. Kožuharsko-krznarski obrt razvio se u Dubrovniku već u 13. stoljeću. Imao je vrlo dobre uvjete za rad i razvoj.
Balkansko zaleđe opskrbljivalo ih je dovoljnim količinama kvalitetne kože, koja se u Dubrovniku, prvenstveno u Kolorini, prerađivala, te su se ondje pravili: kožusi, kape i drugi krznarski proizvodi, te potom prodavali u Italiji i po Balkanu. Dubrovački kožuhari bili su, a posebno u početku, u prvom redu trgovci kožom, a tek u manjoj mjeri obrtnici i prerađivači kože. Ipak, postupno, već tijekom 15. stoljeća kožuharsko-krznarski obrt dobro je razvijen, o čemu svjedoče brojni sačuvani ugovori u knjizi „Diversa cancellariae“. Kapaciteti majstorskih radionica bili su vrlo veliki, pa se tako jedan majstor 1414. godine obvezuje obraditi kroz dva mjeseca 260 lisičjih koža. Prema polovici 15. stoljeća kožuharski obrt sve više napreduje, a bratovština postaje jača, da bi potkraj tog i početkom 16. stoljeća, taj obrt, poput ostalih doživljavao u Dubrovniku svoj procvat o čemu svjedoči podatak da je 1514. godine bratovština brojila čak 60 članova. Ipak, početak opadanja proizvodnje kože, koje se kasnije sve više ubrzava zbog opće krize trgovačkog Dubrovnika, osjetio se već u drugoj polovici 16. stoljeća.
izvor: Gradoplov
