Suradnja portala Dubrovniknet i časopisa Maslinar.com nastavlja se i ovoga tjedna. Kolumnist Maslinara, Sinaj Bulimbašić napominje kako je u zadnjih pet godina, tri puta promijenjen naziv najvažnije poljoprivredne službe, ali poljoprivrednih učitelja i dalje nam na terenu nedostaje.
Najvažnije mjere za unapređenje i povećanje poljoprivredne proizvodnje su edukacija, pravovremeno informiranje i pomoć na terenu.
Ove usluge prepoznala je još davno Austro-Ugarska, koja je angažirala stotinjak putujućih poljoprivrednih učitelja, koji su svakodnevno obilazili ruralna područja.
Veliki učitelj
Isto je nastavila i bivša Jugoslavija pa sam tako jednog od tih učitelja imao priliku upoznati, za vrijeme našeg zajedničkog rada u Zadružnom savezu Dalmacije. Bio je to ing.agr. Dobroslav Elezović. I dan danas, s posebnim pijetetom, spominjem se pokojnog Eleza, kako smo ga od milja zvali. Njegove priče o posjetima maslinarima, vinogradarima, povrtlarima, ali i stočarima, predavanjima u zadružnim domovima, obilazak polja i druženja s domaćinima, kod kojih bi odsjeo, još i danas su nama starijima zanimljive i korisne. Zaražene biljke, štetnike i druge anomalije, nosio bi sa sobom u Split u Institut za jadranske kulture, a nakon njihove analize i stručne preporuke za saniranje štete, zvao bi telefonom ili pisao pisma težacima i savjetovao ih kako pomoći.
Nakon završetka Domovinskog rata, u Hrvatskoj se ponovno uvodi savjetodavna poljoprivredna služba. Vjerovali smo u učinkovitost agronoma i veterinara na terenu, ali prevarili smo se. Mnogi stručni agronomi promovirani su u „dobro-loše“ činovnike koji rade u klimatiziranim kancelarijama i ne idu na teren. Ovaj pokušaj dobre poljoprivredne prakse, nažalost, propao je i prije nego što je uspostavljen. Prema izvješću Agencije za savjetovanje u poljoprivredi, koja sada ima zvučni naziv Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede zaposleno je u 117 ispostava 230 poljoprivrednih stručnjaka. Svaki od tih stručnjaka, od kojih mnogi imaju i akademsko obrazovanje, u prosjeku, svoje usluge daje u kontinentalnoj preko 700 poljoprivrednika, a u primorskoj Hrvatskoj više od 850 težaka. Nije greška u prepisivanju izvješća i ja sam dva puta pročitao, jer nisam vjerovao, da je jedan čovjek na 850 tražitelja pomoći, ali istina je.
Učitelji u uredu
U programu razvoja ove famozne agencije navedeno je još da će savjetodavci održavati tečajeve i predavanja o agrookolišu, klimatskim promjenama, ekološke proizvodnje i zaštite, dobrobiti životinja, uzgoju domaćih životinja, osposobljavanja mladih poljoprivrednika, povećanju konkurentnosti u poljoprivredi. Ima toga još u planovima, ali i u izvješću o realiziranim aktivnostima, no u razgovoru s brojnim težacima u priobalju, gotovo nitko ne zna kada je posljednji put čuo neko predavanje ili prezentaciju od strane savjetodavaca, a da nije posjeta savjetodavcu za ažuriranje godišnjih zahtjeva za potpore, mnogi ne bi ni znali ni gdje je ni tko je savjetodavac.
Neki od savjetodavaca sudjeluju na poljoprivrednim sajmovima i manifestacijama (uvijek isti), no vrlo mali broj poljoprivrednika posjećuje te stručne skupove, a stručne literature je malo. Stoga evo mog prijedloga: u kancelarije zaposlite lokalne pismene osobe, koje mogu i ne moraju biti poljoprivredne i veterinarske struke. Stručnjake agronome i veterinare pošaljite na teren. Financijske potpore i svi ostali poticaji nisu dovoljni, bez riječi i savjeta stručnjaka na terenu. Vratite nam poljoprivredne učitelje i hrvatska će poljoprivreda napokon krenuti na zadovoljstvo i onih koji proizvode hranu i onih koji tu hranu konzumiraju
IZVOR: Maslinar.com
