Biljke su odličan uzor ljudima – uvijek uzemljene, a streme ka visini, listaju, obogaćuju, uljepšavaju. Koriste najvrijednije što im planet daje – zemlju, vodu i sunce. Uzimaju taman koliko im treba, svojim rastom omogućavaju život ostalim bićima, u stanovima priskrbljuju kisik sustanarima. Označavaju živost i život i sve oživljavaju. Mene su cijeli život fascinirale, a sada sam u Đardinu spojila ljubav i posao – eto, to je bila ideja pokretačica novog projekta o kojemu su krajem prošle godine brujali hrvatski mediji. Naša Dubrovkinja, kreativna, nagrađivana produkt dizajnerica Marita Bonačić otvorila je hotel za biljke s prijateljicom biologinjom Kristinom Poljanić i nazvala ga je, po dubrovački, đardin. Ali, mi danas ne idemo u tu cvjetnu oazu u širem centru Zagreba, u kojemu se mogu kupiti, ali i ostaviti biljke “na čuvanje i paženje” kad, primjerice, odlazite na godišnji, već idemo u Maritin stan gdje živi sa suprugom Zoranom, sinom Vidom i psom Grgom. Idemo u Maritin stan, prepun cvijeća, naravno, ali i ludo dobrih, neobičnih rješenja i detalja koji stvaraju od stana – dom.
Preuređenje četverosobnog, starinskog, građanskog stana s visokim stropovima kakve susrećemo u centru Zagrebu, bilo je dugotrajno i temeljito. Stan je prilikom adaptacije i “učvršćen”, pa je na sreću, za nedavnih razornih potresa prošao bez većih oštećenja. U ovaj stan Marita je sa svojim mušketirima uselila prije tri godine i pri tome su ispunjene sve njihove želje – željeli su kvart u centru, visoke stropove, parking, zelenilo, balkone.
– Ovaj stan baš jako volim. Svaki njegov kutak. Prošli smo najopširniju moguću adaptaciju i sve prilagodili našim potrebama. Zaista uživam u plodovima tog dugog i iscrpljujućeg procesa. U proljeće obožavam naše balkone, vikendima dok se s prijateljima družimo u trpezariji i kuhinji, svaki dan s Vidom u igraonici ili na ljulji. Cijeli život sam vezana uz glazbu, pa ponekad inspiraciju nađem i kad sjednem za klavir – iskrena je Marita.
U njegovom je uređenju, ipak, njena bila – zadnja. Vodila je gradilište i donosila odluke.To mi je posao i imala sam uigran tim koji je svjestan moje zahtjevnosti. Mom suprugu je ipak ponekad znalo biti neugodno baš zbog toga, pa je bilo dana kada je radije zaobišao lokaciju. Suprug ne dijeli toliko entuzijazam oko svakog detalja, ali dijeli i množi sve ostalo, a u uređenju je sudjelovao vjerojatno i više nego bilo koji muškarac – Marita će.
Kako bi opisala stan i stil u kojemu je uređen?
– Za mene prostore za stanovanje čine detalji – sitnice, knjige, slike, možda čak i odjeća. Tako dobijem sliku stanara, dojam kućanstva i ako baš hoćete – stil. Naš je obiteljski – suprug je audiofil pa dosta mjesta zauzimaju ploče i oprema. Uz to, oboje puno čitamo, volimo biljke, imamo četverogodišnjeg dječaka Vida i psa Grgu – sve se to na prvi pogled vidi u našem stanu – priča Marita.
Neke najomiljenije detalje u stanu nema. Jer su joj svi omiljeni, od knjiga, ploča, vaza, tanjura, pločica na balkonu, klavira, Vidovih igračaka, parketa na – plafonu! Sve su to omiljeni detalji u “muzeju njihovog svakodnevnog života”.
A, je li “slaba” na komade s dizajnerskim potpisom?
– Imamo Prostorijine fotelje, Grupine lampe, Hayove stolice, Mutto lustere, ali i hrpu Ikee, uradi sam lampe, plakate i ilustracije od kolega dizajnera – kaže Marita, dodajući kako su namještaj nabavljali od online dizajn shopova do Njuškala. Neke stvari, poput stolića, imala je u pripremi i prije nego su uopće išli u proces gledanja stanova, stajale su zapakirane u studentskom stanu i čekale bolje dane. A jednom su za tegle za cvijeće nedostupne u Zagrebu, impulzivno otišli čak do Budimpešte.
Iako joj je sve u stanu priraslo srcu, jer se jako vezuje za stvari, emotivno joj najviše znači djedova stolica na čelu stola.
– Uzela sam je u Sinju kad je dida preminuo i tako sam sačuvala živi komadić te kuće i djetinjstva. To mi je najdraži komad namještaja – rekla je Marita.
Osim što ima najdraži komad namještaja, ima i najvjernije “pratitelje” koji su ostali uz nju i supruga u svim selidbama.
– Biljke koje nas prate su monstera koju je svekrva dva puta spašavala, ali sad je našla svoje mjesto i filadendron, koji nam je bio prva biljka i oduvijek je nezahtijevan. Izdvojila bih i sliku koju su moji roditelji kupili za njihov prvi stan, koja se selila s njima, a onda su je poklonili nama za useljenje – motiv je moj Dubrovnik i asocijacija na Grad i na Peskariju.
Marita obožava vrijeme koje provodi u četiri zida sa svoja tri mušketira.
– Zajedno kuhamo, spremamo, vježbamo, igramo se i uvijek smo preglasni. Najviše volimo kada nam u posjet iz Grada dođu nećaci Korina i Ivor, djeca sve preuzmu i stan je onda najživlji.
Iako kao svaki samostalni umjetnik klasičnog slobodnog vremena i nema, najbolje se opušta uz knjigu ili laptop i Grga u krilu, Vidov glasni smijeh dok se igra s tatom, a ona uči.
Kada ne izvršava klasične poslovne obveze, Marita se uvijek trudi stvarati nešto i raditi na sebi.
-Uz struku, puno čitam literaturu s temom filozofije i psihologije, a s 34 godine opet sam brucošica – upisala sam studij psihologije i to uz moj dizajn Studio Mater i Đardin zaokuplja svo vrijeme koje je nekad bilo slobodno. Ali, od svog najdražeg hobija ne odustajem. Obožavam kuhati, za što je zaslužan moj tata.
Svoju malu temperamentnu obitelj, Marita naziva “daškom juga na sjeveru”.
-Skoro pola života Zoran i ja smo zajedno, već 15 godina. Sreli smo se kao brucoši, a čini mi se da ćemo se upoznavati cijeli život. Vid nam je okrunio desetljeće veze i od nas napravio bolje verzije onoga što smo bili. Vid nosi karakter nas oboje – kod nas je bučno, užurbano i temperamentno. Baš smo dašak juga na sjeveru. Uravnotežuje nas pas Grgo, koji je samo pristojan i malo presrdačan – na simpatičan način pojašnjava naša kreativna Dubrovkinja.
POGLEDAJTE galeriju!
