U suradnji Dubrovnikneta i časopisa Maslinar.com u ovom izdanju donosimo kako spriječiti rak masline.
Za razliku od gljivičnih bolesti kod masline bakterijske su vrlo teško izlječive. Jedna zaražena biljka trajno ostaje izvor zaraze. Masline napadaju dvije opasne bakterije među kojima je i Pseudomonas savastanoi, uzročnik tzv. Bakterijskog raka. Bakterija je proširena u svim područjima uzgoja masline. Simptomi bolesti se očituju u pojačanom i nekontroliranom rastu biljnog tkiva. Nastaju izrasline-kvržice (tumori) na izbojima, granama i deblu. Rjeđe se ovakvi simptomi mogu pojaviti na listovima, plodovima ili čak korijenu. Na mladim izbojima formirane kvržice su svijetlozelene, glatke i mekane. Starenjem postaju tvrđe i hrapave, a nakon određenog vremena na njima se mogu primijetiti brazde i pukotine.
Opasna kiša
Izrasline koje nastaju na biljci predstavljaju stalni izvor zaraze i prijetnju zdravim stablima unutar maslinika i u bližoj okolici. Bakterije koje žive unutar izraslina (kvržica) u kojima se razmnožavaju kroz cijelu godinu najznačajniji su izvor zaraze. Međutim prisutne su i na površini biljnih organa i to najčešće na listovima. Za širenje bolesti posebno opasni mogu biti dugi kišni periodi. Naime kiša ispire izlučevine u kojima su prisutne bakterije s površine kvržica te ih prenosi na ostale dijelove stabla.
Osim kiše, bolest može prenositi vjetar, insekti, ali i čovjek putem različitih agrotehničkih zahvata, poput rezidbe i berbe. Bakterija je sastavni dio mikroflore probavnog sustava Maslinine muhe, iako nije dokazano da je muha prenositelj zaraze. Isto tako ovaj mikroorganizam ulazi u biljku i putem rana, odnosno ožiljaka nastalih nakon otpadanja lišća, premda do zaraze može doći i kroz prirodne otvore (lenticele).
Rane koje nastaju kao posljedice oštećenja od tuče i olujnih vjetrova također ostavljaju otvoreni ulaz patogenu kao i pucanje kore uzrokovano smrzavanjem.
Rezidba pa i berba posebno tresačima olakšava širenje te prodor i zarazu. Optimalni uvjeti za razvoj bakterije su od 22 do 25 C, te relativna vlažnost zraka od 80 posto, iako se može razmnožavati pri temperaturnim vrijednostima od 18 do 28 C. Period inkubacije varira ovisno o dobu godine. Ako do zaraze dođe u jesenskom periodu, onda se prvi simptomi (izrasline) obično pojavljuju nakon nekoliko mjeseci, najčešće u proljeće. Međutim, ako je zaraza ostvarena u proljeće, onda se prvi simptomi manifestiraju nakon dva do tri tjedna. U nepovoljnim uvjetima, a to su visoke temperature i ljetna suša te hladne zime njena aktivnost je usporena pa bakterija miruje.
Zaražene sadnice
Štete variraju ovisno o starosti biljke. Sadnice pa čak i mlade masline su nakon zaraze najčešće osuđene na propast stoga je proizvodnja u rasadnicima posebno osjetljiva. Ako se bolest pojavi na starijim stablima u obliku pojedinačnih tumora koji ne uzrokuju sušenje grana, šteta je obično zanemariva. Međutim ako se radi o jakom napadu (veliki broj tumorskih tvorbi međusobno spojenih i veliki broj zaraženih grana obraslih tumorima), može doći do sušenja pojedinih dijelova pa i čitave krošnje. Vrlo rijetko dolazi do propadanja starijih stabla.
Smanjena je količina i kvaliteta plodova razvijenih na bolesnim stablima. Plodovi poprimaju kiselkasti ili užegli okus, a često su i sitniji. Ulje dobiveno od takvih maslina može imati loše organoleptičke značajke.
Zaštita od ove bolesti počinje već u rasadnicima. Naime, zaražena reznica uzeta sa zaraženog stabla daje zaraženu sadnicu. Stoga zdrav sadni materijal predstavlja temelj borbe protiv bakterijskog raka.
Sortiment pokazuje različitu osjetljivost, odnosno otpornost prema bakteriji. Sorte kao što su Lastovka, Dužica i Frantoio ubrajamo u vrlo osjetljive za razliku od Oblice koja je srednje osjetljiva. Kao otpornije sorte značajne su Bjelica, Uljarica, Leccino i Ascolana tenera iako prema dosadašnjim istraživanja ne postoji sorta koja je 100 posto otporna na ovu bolest. Štoviše, ista sorta pokazuje različiti intenzitet zaraze ovisno o položaju – lokaciji, mehaničkim oštećenjima, agrotehničkim mjerama, klimatskim čimbenicima itd.
Zaštita voskom
Ponovimo, mehanička oštećenja bez obzira jesu li nastala djelovanjem meteoroloških čimbenika, napada štetnika ili kao posljedica čovjekovog utjecaja mogu značajno doprinijeti širenju bolesti. Stoga bi zaštita trebala biti usmjerena isključivo na preventivne mjere koje će između ostalog spriječiti nastanak ozljeda. U tom smislu veliku važnost pridajemo rezidbi. Rezidbom odstranjujemo zaražene, ali i oštećene grane (slomljene, ispucana kora). Prvo i osnovno, ako je vrijeme vlažno, rezidbu treba izbjegavati. Grane na kojima su vidljive izrasline treba odrezati do zdravog tkiva, a zaražene grane nakon rezidbe iznijeti iz nasada i zapaliti. Rezidbu treba organizirati na način da bolesna stabla obrezujemo posljednja.
Prije zahvata alat (škare i pile) treba očistiti, naoštriti i dezinficirati tako što ga umočimo u otopinu, 96%-tnog alkohola, natrijevog hipoklorita ili nekog drugog dezinfekcijskog sredstva. Bilo bi idealno koristiti barem dvoje škara na način da jedno stablo obradimo jednim škarama te ih nakon završene rezidbe potopimo u dezinficijens, a za to vrijeme čistim škarama orezujemo drugo stablo i tako naizmjenično. Ovakav postupak onemogućuje ili barem smanjuje zarazu zdravih stabala putem kontaminiranog alata.
Sve veće rane nakon rezidbe treba zaštititi voćarskim voskom ili nekim pripravkom na bazi bakra u većoj koncentraciji od propisane za tretiranje. Sva manja oštećenja (rane) je najjednostavnije sanirati tretiranjem bakrenim preparatima (bakarni oksiklorid i bakarni hidroksid). Naime, pripravci na bazi bakra smanjuju mogućnost zaraze. Isto tako na područjima gdje postoji opasnost od zaraze nakon tuče, niskih temperatura odnosno leda poželjno je obaviti zaštitu bakrom. U nasadima u kojima je uočena zaraza rezidbu zaraženih dijelova bi trebalo obaviti tijekom ljeta po suhom vremenu, bez padalina.
Tijekom berbe trebalo bi izbjegavati udaranje grana, odnosno koristiti one metode koje će uzrokovati minimalna oštećenja i brati za suha vremena. Novija istraživanja donose zadovoljavajuće laboratorijske rezultate u smislu korištenja nekih bakterija kao antagonista P. savastanoi. Moguće da će u skorijoj budućnosti biti dostupni pripravci za biološku zaštitu od raka masline korištenjem antagonističkih bakterija, a do tada jedino što nam preostaje jest preventivnim mjerama spriječiti nastanak i širenje ove opasne bolesti.
sponzorirani članak, IZVOR: Maslinar.com
