Je li im naporno biti većinu svog vremena zajedno? I doma i na poslu? Koje su čari, a koji izazovi? Pitali smo nekoliko dubrovačkih bračnih parova koji su u braku i istoj struci kada ih je pogodila Amorova strijelica i kako je živjeti i raditi zajedno?
Sandi i Zoran Tešanović, poznati dubrovački liječnici zajedno su preko trideset godina. Upoznali su se – na hitnom prijemu. Mlada doktorica bila je “u smjeni” kad je kolega došao po pomoć jer ga je boljelo uho. Zaiskrilo je među njima i krenuli su na zajednički put kojega dr. Sandi lijepo opisuje.
Upoznali smo se, sad već davne 1989. godine na Hitnoj pomoći u Dubrovniku gdje sam radila u liječničkom timu, a Zoran je došao u posjet cijeloj ekipi i usput pregledat svoje bolno uho kod nove, mlade doktorice.
Od tada smo zajedno, evo 32 godine – volimo se, svađamo se, mirimo se i ne možemo jedno bez drugog – uz našu djecu i cijelu obitelj sretni smo…
Dijeliti istu profesiju je prekrasno, jer dijelimo ista iskustva, imamo slične probleme, družimo se sa istim ljudima, borimo se skupa sa obiteljskim i profesionalnim izazovima i čini mi se da je to lakše – iako i tu zaiskri…Naše zanimanje je specifično, ujedno je i poziv, i prožima nas doma i na poslu trajno, pa se tako lakše razumijemo jer živimo u tom stilu. U toj atmosferi se i naša djeca odgajaju, pa i ona idu tim smjerom.
Ipak mislim da je istinska ljubav dvoje ljudi jedina važna, da profesija nema s tim nikakve veze, jer se volimo zbog nas, zbog naših osmjeha, razmišljanja, postupaka, dobrote i poštenja, a ne zbog zanimanja, a osim toga baš različite profesije mogu bit veliki izazov i daju šarenilo životu, otvaraju nove vidike. Kad voliš nije važno zanimanje, niti bogatstvo, niti boja kože… važno je poštovanje, strpljivost, žrtva, razumijevanje – a to je sve ljubav i sreća, pa kad je još uzajamno, to je najveće blago, ti su parovi milijarderi – u dahu nam je ispričala dr. Sandi Tešanović, vlasnica Poliklinike Hygea.
Lucija i Damir Šarić, mladi par iz “Male trube” : ona je njegova kušačica salata i sendviča, a on njezin kušač kolača
Lucija Tomašić i Damir Šarić su se upoznali još u osnovnoj školi, išli su u isti razred, ali nisu dijelili ni isti klupu niti ikakvu romantiku.
Zajedno su od sredine 2015. godine, a u braku od 2019. godine
– Uhh.. kako je to dijeliti profesiju? Pa dobro je i zanimljivo. Razumijemo se jer je ovaj posao jako težak, bez puno slobodnog vremena. Radi se i kad inače ljudi uživaju, kad su im rođendani, godišnjice, blagdani. Nama je trenutno super što imamo pastičeriju u poslovnoj zoni pa ne radimo blagdanima i vikendom. Ali, kad smo se upoznali jedva bismo “naštelili” isti slobodan dan da možemo biti zajedno – priča mlada slastičarka koja je u “Maloj trubi” zadužena za slatki kutak dok je Damir majstor za sve slano.
Pa, je li lakše tako? Biti i doma i na poslu zajedno?
-Svakako se bolje razumijemo i možemo uvijek podijeliti neke ideje, jedno drugome smo uvijek tu za savjete, gledamo dokumentarce o kuhanju.. ja sam tu kad mu treba probati salaticu ili kombinaciju za sendvič. On je tu za probat sve slatko – čak i ono koje izgori, prekuha se ili je preslatko. Jedno smo drugome i kritika i potpora smo. Kritika ide kroz savjet i potporu. Sve je to povezano. Teško se u našemu životu može odijeliti posao od ostalih segmenata života, jer razgovaramo o idejama i što bi i kako mogli napraviti sutra, prekosutra ili u neko dogledno vrijeme. Uglavnom, nikad nam nije dosadno i rekla bih da je baš lijepo dijeliti iste interese.
Ivona i Goran Mratinović: zajedno doma i na novinarskim terenima
Prva reakcija ljudi kad kažem kako suprug i ja radimo zajedno na istom mjestu je hvatanje za glavu. Pa kako možete, kako vam ne dosadi gledati jedno drugo po cijeli dan? Čude se tako pet, šest godina, koliko smo kolege, ali nama je baš lijepo – kaže Ivona Butijer Mratinović, te dodaje:
Goran i ja smo se upoznali i zaljubili na poslu, ali smo tada radili za dva različita medija. On je bio snimatelj na televiziji, a ja novinarka na Dubrovačkom dnevniku. Nakon godinu ili dvije dana veze, on se prebacio na portal na kojem i ja radim i kome god da smo to tada rekli, komentirao je da nismo normalni. Pa pokvarit će nam se odnos, pa kako nam se da biti skupa po cijeli dan, pa kako nam nije dosadno… Nakon sad već dosta godina koliko radimo zajedno, možemo reći da su to mitovi i gluposti.
Novinarstvo je dinamičan i zanimljiv posao. Super je reportaže i zanimljive izvještaje raditi s osobom koju voliš. Većinu dočeka novih godina smo proveli radno, ali je puno ljepše izvještavati s bliskom osobom, smijati se, popričati s nekim, malo zaplesati nego sam s kolegama koji su dragi i simpatični, ali ti ipak nisu ono što ti je partner. Odlično je dijeliti adrenalin i uzbuđenje na terenima koji zahtijevaju brzinu i sve to skupa zna biti dosta zabavno.
Ono što je malo manje super je to što će on, ako se ne slaže s načinom na koji zajednički radimo na nečemu, bilo da je reportaža, tema ili video prilog, to kazati malo manje taktično nego što bi rekao nekom drugom kolegi, ili mu uopće ne bi rekao ništa, a tako je i s moje strane.
Priznajem da nam je dugo trebalo da naučimo ostaviti posao na poslu. Danas smo u tome dosta bolji nego što smo bili na početku. No, novinarstvo nisu samo lijepe stvari, može jako emocionalno i psihički iscrpiti i naravno kako nas izvještavanje o težim temama poput nesretnih ljudskih sudbina ili nepravdi ‘prati’ i doma. Međutim, kako oboje radimo u medijima, mislim kako se i tu možemo bolje razumjeti nego što bi nas razumio netko drugi. Jer dosta ljudi ipak ima percepciju kako medijski djelatnici tamo samo nešto tipkaju što im padne napamet.
Naposljetku, kad zbrojimo sve pluseve i minuse, ipak mislimo kako smo u debelom plusu i da su ta hvatanja za glavu kad kažemo kako još i radimo skupa totalna predrasuda. Ako s partnerom puno komuniciraš, zabavljaš se i uvijek imaš temu za razgovor, onda nikad nije dosadno, pa ni kad radite zajedno.
Valentina i Ivan Vojnić: ljubav iz studentskih dana
Valentina i Ivan, mladi bračni par arhitekata, koji žive u Župi dubrovačkoj zajedno su još od fakultetskih dana. Valentina je povukla prvi potez, a Ivan kaže, kroz šalu, kako se time hvalila cijelo prvo desetljeće njihove veze, a ne sumnja kako će se ta priča pričati i u narednim desetljećima.
Sjećam se koliko je Valentina bila sretna kad sam prošao jedan ispit. Tad sam shvatio da smo izgradili vezu složnog tima koji dijeli svu sreću i probleme, bili oni projektantski ili bilo koji drugi.
Kao što je lakše bilo studirati u dvoje, sad je lakše raditi u dvoje. Dijeljenje iste profesije nam omogućuje da jedno drugom, osim razumijevanja i potpore, međusobno možemo pružiti konstruktivne savjete što nam daje dodatnu sigurnost u poslu.
U arhitekturi oboje uživamo. Iz tog razloga granica između posla i slobodnog vremena nije čvrsta. Naprimjer ponekad uz popodnevnu kavu analiziramo kvalitete kuća koje pronalazimo.
Arhitektura nas je spojila i na tim temeljima smo izgradili svoj svijet.
