Poslije velikog potresa 1667. i požara nakon njega samostan Male braće izgubio je svoju knjižnicu u kojoj je tada bilo oko 6.000 vrijednih svezaka. Nova samostanska knjižnica izgrađena je 1690., pa se postupno popunjavala knjigama. Gundulićev Osman, prvo izdanje bio je dio ove knjižnice. pod nepoznatim je okolnostima nestao, a onda se vratio doma.
Knjižnica Male braće danas broji oko 70.000 knjiga od kojih je 216 inkunabula, a više od 1.000 knjiga je iz 16. stoljeća. U njen fond spada k tome više od 3.000 rukopisa i mnogo periodike. Samostanske knjige doživljavale su različite sudbine. Neki od rukopisa koji su bili vlasništvo samostana danas su po različitim knjižnicama u svijetu.
Jedan rukopis ukraden je iz muzeja stare ljekarne još 1959. Dvije vrijedne knjige nisu vraćene s izložbe koju je Znanstvena knjižnica u Splitu organizirala 1991. Mnoge knjige iz ove samostanske knjižnice posuđivane su i nikada nisu vraćene. O njihovoj sudbini svjedoče samo ceduljice koje se nalaze na njihovim mjestima u knjižnici.
Ipak, jedna od nestalih knjiga vraćena je Maloj braći. Riječ je o knjizi Ivana Gundulića, Osman spjevanje viteško, prvo izdanje tiskano 1826. u Dubrovniku (II. volumen), koja na prvoj stranici ima pečat samostanske knjižnice.
Knjigu je u nekom antikvarijatu kupio odvjetnik Christiano Pambianchi iz Milana. Knjiga je bila na izložbi „Iz riznice Hrvatske i Europske književne kulturne baštine“ koju je ovaj kolekcionar organizirao u Dubrovniku u siječnju 2020. Uz potvrdu da ovu knjigu kao kulturno dobro može izvesti iz Italije gospodin Pambianchi vratio je knjigu samostanu.
Dugom popisu akcija koje je ovaj vrijedni gospodin učinio za hrvatsku kulturu, nagrađen od grada Dubrovnika 2019., dodao je tako još jednu stavku. Njegovim nesebičnim činom viteško-junački ep Ivana Gundulića (1589-1638), na neki način vraća se autoru. Pjesnik je, naime, pokopan pred oltarom samostanske crkve. Mnogi rukopisi njegovih djela nalaze se u rukopisnom arhivu Male braće. Tu je i najstariji prijepis Osmana, kojeg je napravio N. Ohmučević, po kojemu je prvi put tiskan Osman, oko dva stoljeća nakon što je napisan. Jedan od tri sveska Osmana koji su tada prvi put otisnuti vraća se samostanu.
Ova knjiga s pečatom samostanske knjižnice koja je zasigurno bila otuđena, nakon lutanja svijetom, opet dolazi kući. U samostanskoj knjižnici dobit će ona posebno počasno mjesto, jer govori o iznimno humanoj gesti Talijana iz Milana.
Fra Stipe Nosić
