„Umrijet ću nenačitan“, tako je govorio onaj vjerojatno najnačitaniji od svih nas, veliki Tonko Maroević. Ta mi se rečenica ucrtala u pamćenje i svaki put kad shvatim da dan nema još nekoliko sati ekstra kako bih stigla uhvatit u ruke svaku onu knjigu koju želim pročitati, ta mi rečenica donese neki mir. Kad je mogao on tako, živjeti i umrijeti, moći ću i ja i svi ostali kojima je znatiželja malo više utkana u sam život, u kojoj smo svi vrlo različiti, a koja nas čini budnima i živima.
Napisala: slikarica Ivona Šimunović
Nije lako izabrati deset naslova, stoga u ovom mom popisu nećete naći one velevažne klasike koji su nam udarali temelje. Neće to možda ni biti najdraži naslovi, jer kako se mi mijenjamo i rastemo tako se i naši svjetovi mijenjaju i rastu i ono što je jučer probudilo moj interes i držalo moju pažnju, ne znači da će i danas.
Neke sam knjige halapljivo progutala, neke sam ostavljala za neko drugo vrijeme, nekima sam se vraćala, u nekim knjigama sam pronašla odgovore na pitanja koja su me u tom trenutku mučila, u nekima ne, ali sam jednostavno u iskustvu čitanja njih uživala. Za neke knjige još uvijek nisam spremna.
Iako su mi knjige svakodnevno u ruci, ali one „moje“ stručne koje se više gledaju, a manje čitaju, njih neću ovom prilikom ovdje spominjati iako su to naslovi koji me najviše hrane i bez kojih ne bi mogla.
Izdvojila bih ovdje možda deset mojih nedavno pročitanih naslova za koje bih rekla da su meni bili vrijedna iskustva. Naći će se tu i koji stari, ali ponovljeni naslov. Svakako svih deset bih preporučila…
SINOVI,KĆERI – Ivana Bodrožić
Ovo je zasigurno jedna od onih knjiga koje sam progutala. Čitajući ovaj izvrsno napisani roman shvatite da je to priča o svima nama i našim teretima koji se prenose s generacije na generaciju, o svim onim zabranama, opomenama i lekcijama uz koje smo odrastali pokušavajući pronaći svoje istine. Priča je to o specifično oblikovanom roditeljskom strahu upakiranom u empatiju koja postaje najvažniji rekvizit za dokidanje slobode. Priča o blokadama, zaključanostima, o žudnjama za prihvaćanjem, kako onim društvenim tako i onim roditeljskim. Knjiga o neslobodama koja u nama budi potragu za onim potisnutim, kao i želju za razotkrivanjem pronađenog. Svakako roman s kojim je suvremena hrvatska proza dobila jako ponukao i svi mi koji ga imamo priliku pročitati.
OCEAN MORE – Allesandro Baricco
Ovo je jedna od onih kojima se uvijek vraćam. Zanimljivo je kako mi je ova knjiga puna „uši“ (zabilježenih stranica) koje nekad samo otvorim i pročitam. Konceptualno postavljena oda moru, životu i smrti koja precizno ukazuje na nestalnost svega i mijene. Dok čitate Ocean more doslovno uronite u sudbine onih koji su se susreli s morem, a taj ih je susret svih promijenio. More je u ovom izvrsnom djelu prikazano kao sve, i kao život i smrt, i kao sloboda i ograničenje, ali i kao jedna izbrušena mudrost koja nema svoju krajnju točku i koje zove. More zove.
„I, zapravo, to je jedino što čini: zove. Nikad ne prestaje, uvlači ti se pod kožu, nosiš ga u sebi, jer ono te hoće, baš tebe. Možeš se čak i pretvarati da ne znaš, ali ne služi ničemu. Ono nastavlja dozivati.“ (Str.63.)
Prizore ovog iznimnog djela imali smo priliku premijerno gledati na 65. Dubrovačkim ljetnim igrama u Šulića. Izvedbi je nazočio i sam Baricco.
STRAH OD KUPINE – Danijela Crljen
Puno je subota prošlo i dosta se kava popilo iza jutarnje spenze na kojima se uvijek pričalo o jednoj izložbi i o jednoj knjizi, a tek onda nakratko o tome što kuhamo danas, i što je bilo djeci u školi.
Moja izložba se dogodila, a njezina knjiga će uskoro- stiže u ovoj 2021. godini!
Danijela je moja prijateljica. Ne stara prijateljica, već jedna od onih prijateljica na koje naletite ponovno u školskim klupama, ali ovaj put u školskim klupama na nekom zajedničkom roditeljskom sastanku. Tako da je slobodno mogu zvati prijateljica iz školskih dana, ali ne naših, nego školskih dana naše djece. Imala sam tu privilegiju biti jedna od prvih koja je pročitala „Strah od kupine“ i na tome joj hvala.
Danijelin prvi roman svjedoči o jednoj obitelji, o životu ljudi Splita i dalmatinskog zaleđa kroz vremenski isprepletena poglavlja tijekom perioda jednog stoljeća. Ona nas upoznaje sa likovima na jedan sebi svojstven način, vraća nas generacijski unatrag, pa nas za ruku povuče unaprijed. U svakom novom ulomku susrećemo se u novim likovima, u novom ambijentu, u nekom drugom, novom – starom vremenu, i na takav se način s jednom lakoćom poigrava formama, emocijama pa i našim doživljajima. Danijela istovremeno secira njihove sudbine i polako dolazi do spoznaje o važnosti slobode i to one lišene zavodljive potrebe da za vlastitu nesreću uvijek okrivimo nekog drugog.
Roman koji je zasigurno ostavio dubok dojam na mene, roman koji me ostavio sa saznanjem da svatko od nas ima pravo na odabire, te da je naša glavna odgovornost upravo ona koju imamo prema sebi samima i prema životu kojeg imamo pravo krojiti po svome. Svakako naslov na kojeg sam ponosna. Knjiga koju jedva čekamo!
ŽENE DEVETE ULICE – Mary Gabriel
Ovaj naslov predstavlja fascinantni grupni portret pet vrlo različitih i vrlo hrabrih žena. Radnja smještena usred najburnijeg društvenog i političkog razdoblja poratne Amerike predstavlja kronike pet slikarica čiji su briljantni umovi izgradili most između avangarde i javnosti koja je apstraktnu umjetnost prezirala kao podvalu. Ovu nevjerojatnu, istinitu i inspirativnu priču o moći umjetnosti i umjetnika u oblikovanju budućnosti ubrajam pod svoju stručnu literaturu upravo zbog toga što svaki lik predstavlja važno poglavlje u razvoju apstraktnog ekspresionizma, te zbog onih pronicljivih analiza umjetnosti kojima obiluje.
Ono što je neizostavno u uvijek aktualnoj problematici koja na jednom mjestu okuplja žene i umjetnost prisutno je i u ovoj knjizi, a to je pitanje podizanje obitelji za žene – umjetnice. Mnoge umjetnice u tom vremenu smatrale su da moraju odustati od rađanja djece, tako da od svih pet likova samo jedna ima dijete koje je na kraju odlučila napustiti i okrenuti se slikarstvu. Toliko materijala izvire iz ove knjige, od one umjetničke kritike do onih ukusnih tračeva o ženama koje su svoj vlastiti kreativni život stavile na prvo mjesto.
UBOJSTVO KOMENDATORA – Haruki Murakami
Nedavno mi je bio rođendan. Dobila sam popriličan broj knjiga. Ovo je jedna od njih. Uz čestitku je pisalo „Ova je prava za tebe“. Murakami napeto i dosljedno razvija radnju u jednom kriminalističkom tonu oko lika tokijskog slikara koji odlazi na putovanje u potrazi za svojim vlastitim slikarskim putem. Već je ovdje jasno kao bistar dan kako je, i zašto je meni ovaj naslov poprilično blizak. Izvrsno opisujući stvaralačku krizu, onu kad satima i danima stojite ispred praznog platna nemajući ni najslabiju ideju što naslikati, onu krizu koju jako dobro poznam i ono razdoblje kada se iz dan u dan bavite stvaranjem ničega. Samo to je bilo dovoljno da me autor odmah nakon par stranica mahnito uvuče u priču.
Zajedno s glavnim likom prolazimo taj put mašte u kojem se sam zapliće u neobične odnose, u kojem se stalno realno miješa s nerealnim, put koji progovara o umjetnosti i stvaranju, o ljubavi, samoći i ratu. Murakamija već svi poznamo kao jednog od najvažnijih suvremenih pisaca, što je i ovaj raskošni roman, skladan u dva dijela i potvrdio.
DIVLJE I TVOJE – Olja Savičević Ivančević
Kupila sam ih odmah dvije. Jednu Diani, jednu sebi. Sjedale smo tako jedno prazno popodne u nekom pustom kafiću na Prisavlju i listale ju, svaka svoju. Svako malo bi se pogledale i rekla jedna drugoj broj stranice. Pa opet tako. Nakon toga smo jedna drugoj napisale posvetu na prvoj stranici. Eto takva je to knjiga. Ona koju čitaš s najboljom prijateljicom, istovremeno, pa i kad izađeš iz tog pustog kafića i sjedneš u Uber, šalješ joj fotke nekih stranica jer niste stigle. Jer ona je morala na posao, a ja na let za Dubrovnik. Mala, a velika knjiga uz koju smo mogle odrasti, a nismo.
Olja vrlo jednostavno, sa svim otvorenim kartama na stolu poput one dječje ispovjedi pred pričest, kada kažeš ono što jest i kako jest, jer moraš uobličiti neki izmišljeni grijeh od nevinosti, opisuje vidljivi svijet u četrdeset i pet tekstova (pjesama) bez nekih iscrpljujućih intelektualno nabijenih disciplina. A opet ide u srž. U ono divlje i tvoje.
ŽIVOT LJUDSKI – Andre Malraux
Kada pročitate samo buran životopis Andre Malrauxa, gotovo ste sigurni da se svako njegovo djelo bavi propitivanjem svih oblika i mogućnosti ljudskog života, traganjem za smislom i ciljevima čija će postojanost nadići samu kaotičnosti života.
Takav je i „Život ljudski“ u kojem je fokus stavljen na različitost njegovih junaka, na nemanje jednog glavnog junaka, na ljude koji su se predali općim interesima, priča o unutarnjim sukobima svakog pojedinca, priča o čovjekovoj prirođenoj podlosti i prepuštanju destruktivnim nagonima ljudske zbilje. Sve to samo za potragom onoga nečeg što bi ga podiglo iznad besmisla i neizbježnog propadanja.
Ovu knjigu sam nedavno dobila kao zadatak, i moram priznat da mi nije lako pala. Odustajala sam više puta od ovih antisudbina, ali kad sam jednom „zaglibila“ u njegove unutarnje monologe i emocije, ili diskusije između samih likova odjednom su mi se otvorile lucidne i vrijedne filozofske teme o životu, smrti, pravednosti, ljudskim odnosima, i nekako sam se na tom Malrauxovom valu filozofskog traganja i promatranja svijeta i ljudi dovukla do kraja. Priznajem, nije bilo lako, ali vrijedilo je.
DJEVOJKA, ŽENA, DRUGO – Bernardine Evaristo
Još jedna „rođendanska“ knjiga koja se guta. Izvrstan roman koji se bavi iskustvom žena čije se sudbine isprepliću kroz tri generacije. Dvanaest Engleskinja ujedinjuje svoje glasove u kojim se propituju klasa i rasa, lezbijsko i transseksualno iskustvo kroz različita, drastična iskustva od feminističkih sukoba do zapuštenih brakova, od preljuba do maloljetničkih trudnoća pa sve do mentaliteta umjetničke scene. Svaka od junakinja u ovom romanu nalazi se na osobnom putovanju u potrazi za budućnošću, za osjećajem pripadnosti, za ljubavnikom ili ljubavnicom, ili samo za djelićem nade. Roman o prošlostima, o budućnosti, naslov u kojem se sve prepoznajemo, kao majke, kćeri, unuke ili prijateljice. Knjiga puna života, knjiga koja nema točke na kraju rečenica što joj daje jednu posebnu dinamiku, knjiga u kojoj sve junakinje prolaze kroz jedno teško vrijeme, što ih na kraju čini jačima. Roman pun energije i strasti koji bih svakako preporučila.
DRUGI SPOL – Simone de Beauvoir
Možda najiscrpnija rasprava ikad napisana o ženama „Drugi spol“ dotiče se velikog broja tema ženskog života. Psihologije, majčinstva, braka, povijesti, umjetnosti, zaljubljenosti, prostitucije, podčinjenosti…Naslov koji nam donosi apsolutan pregled i analizu općeg i pojedinačnog stanja žene u svim dosadašnjim društvima.
Uz Simone de Beauvoir nekako mi prirodno dolazi to da, ako si žena, moraš biti feministkinja, iako nisam u životu osjetila trenutak koji me je ostavio drugom, ispred muškarca u bilo kojem kontekstu. Razlog tome možda upravo leži u mome odgoju i odrastanju, obitelji u kojoj su žene uvijek igrale one moćne uloge ravnopravno s drugim spolom. Odrastajući uz takvu atmosferu, valjda me to pripremilo da se ne nađem (ili snađem) u ugroženoj situaciji koja bi me ogorčeno uvukla u protest za neka svoja prava. Istina kada postanete majka, a u mome slučaju majka tri puta u vrlo kratkom razdoblju, automatski postajete feministkinja, ali ona pomirena. Jer se tu ipak radi o biologiji.
Iako sam gore napisala da neću ovdje nabrajati one velike naslove koji su nam udarili temelj, ovo je ipak jedan od njih. Jedan od najutjecajnijih filozofsko feminističkih naslova dvadesetog stoljeća, prijelomna točka u kojem de Beauvoir govori da se ženom ne rađa, da se ženom postaje.
NAJGORA DJECA NA SVIJETU – David Williams
Ne, ovo nije neka knjiga za samopomoć roditeljima u odgojnim metodama, nije čak ni knjiga za odrasle. Ovo je knjiga za djecu. Kao mama tri dječaka koja im pokušava od malena usaditi onu ljubav prema čitanju, a svaki roditelj će znati da je danas to jako teško, ne moram ni obrazložiti razloge, jer će i to znati.
Ovo je moja preporuka svim onima koji isto to žele, a koji imaju djecu u nižim razredima osnovne škole, pa i na pragu pubertetskog razdoblja. Ovo je samo jedan od brojnih naslova Davida Williamsa, a sve bih preporučila, jer kad čujete dijete kako se naglas smije dok čita, pa uzmete te knjižice u ruke i malo ih prelistate, skužite da su nestašno neodoljive i suvremene i da ih djeca obožavaju te da će ih neka od njih možda polako usmjeravati da u životu vazda i uvijek biraju knjigu.
