Naša nagrađivana jazz pjevačica i skladateljica Maja Grgić se prije nekoliko dana vratila s – Maldiva gdje je provela dvadesetak dana ispunjenih užicima, a ponajviše glazbom. Koja sretnica!
Napisala: Maja Grgić
Mala otočna država u Indijskom oceanu, koja se sastoji od oko 1200 otoka grupiranih u 26 atola. Od tih 1200 otoka, 200-njak je naseljenih domicilnim stanovništvom – njih 340 tisuća, a 80-ak ih se koristi isključivo za turizam. Jedan otok, jedan resort.
Glavni grad je Male sa sveukupnom površinom od četiri kvadratna kilometra na kojem živi čak oko 82000 stanovnika.
Glavna grana privrede su turizam i ribarstvo od kojeg Maldivi ostvaruju čak oko 90 posto ukupnih prihoda.
Na poziv sjajnog makedonskog gitariste Damjana Pejčinoskog, započeo je i moj posjet Maldivima.
Zbog trenutne situacije uzrokovane virusnom pandemijom, a time i slabije povezanosti letova, moje putovanje do otočića Landaa Giraavaru trajalo je puna dva dana.
Dubrovnik-Zagreb gdje sam čekala sljedeći let punih 24 sata. Zagreb-Doha let je trajao 6 sati, čekanje 5. Doha-Male let u trajanju od 5 sati. Kad sam napokon sletila u Male i pročitala svoje ime na kartici čovjeka sa širokim osmjehom, zamislila sam kako se bacam pod tuš u smještaju koji je tu negdje…udaljen još samo 30ak minuta hidroavionom…oblačim haljinu i japanke i odlazim na plažu….Ali na moje ne tako ugodno iznenađenje, taj isti čovjek me odveo u lounge bar i objasnio mi kako ću do svog sljedećeg leta čekati još deset sati.
Tko čeka, taj i dočeka pa sam nakon 10 sati sa svojim lokalnim vodićima odlepršala malim avionom do susjednog otočića gdje su nas smjestili na gliser i vozili prema krajnjoj destinaciji.
Gliser, pojas za spašavanje, mrkli mrak usred Indijskog oceana koji je tek povremeno osvjetljavalo svjetlo sa nekog obližnjeg otočića, valovi i prosječna brzina od nekih 70ak km na sat, izbrisali su sav moj umor i natjerali me da zabodem nokte u kožni naslon pored sebe i izmolim par Očenaša ne bi li sav taj stres čim prije nestao. Sa svakim novim valom imala sam osjećaj polijetanja, gubitka ravnoteže te grubog udaranja u betonske površine prilikom neuspjelog pokušaja u slijetanju. Ipak 30 minuta kasnije ugledala sam Damjana i nasmiješene domaćine i napokon odahnula 🙂
Iako sam već došla sa urednim PCR testom, odmah su me odveli na novo testiranje koje smo ponovili i treći i šesti dan mog boravka na otoku.
I iako naš smještaj nije trebao biti u vilama sa privatnim plažicama, zahvaljujući koroni i izolaciji, okusila sam i čari najkvalitetnijeg smještaja na otoku…ni kriva ni dužna 🙂 Inače noć u takvim vilama stoji između 2 000 i 25 000 dolara. Još mi u glavi odzvanja domaćinova rečenica dok mi je predavao ključ od vile : “Welcome to Paradise – Dobro došli u Raj” i osmijeh… Bio je potpuno u pravu, jer sve što sam doživjela na tom otoku sljedećih 20 dana opisala bih upravo tom rečenicom.
Landaa Giraavaru je otočić neznatno veći od Lokruma, dug otprilike jedan kilometar a širok oko 0,6 km u vlasništvu grupacije Four Seasons.
Puno je zanimljivosti vezanih za otok, a jedna od njih je da je prekriven sitnim bijelim koraljnim pijeskom zbog čega je njegova temperatura uvijek savršena za ležanje ili hodanje. Cijeli otok možete prepiješačiti bosi. Za bijeli pijesak je uglavnom zaslužna riba Papagaj koja se hrani koraljima stružući ih svojim čvrstim zubima, a nakon što njezin organizam uzme koliko mu je potrebno i obradi sve hranjive tvari, riba iz sebe izbacuje pijesak. Tako da je veliki dio pijeska zapravo njihov izmet. Smatra se da jedna odrasla riba Papagaj godišnje proizvede i do 380 kilograma pijeska.
Iako je tlo pjeskovito i siromašno (vrlo alkalno), Landaa Giraavaru je prekrivena bogatom tropskom vegetacijom od koje prevladava kokosova palma, krušno drvo,mango i mnoštvo orhideja raskošnih boja koje otoku daju bajkoviti izgled.
Maldivi su na ekvatoru, što znači da svaki dan zora sviće u 6 a sunce zalazi u 6 popodne, a godišnjih doba nema.
Prosječna dnevna temperatura je oko 31 stupanj, a noćna oko 25. Zrak je ljepljiv i vlažan (relativna vlaga zraka je oko 80 %), što je i normalno za suptropsku toplu klimu.
Na otocima nema ni rijeka ni potoka, tako da se sva pitka voda dobija desalinizacijom.
Prosječna visina maldivskih otoka je 1,2 metra, a najveća prirodna nadmorska visina je oko 2,5 metra. To su činjenice o kojima nisam razmišljala dok nisam iskusila dvodnevni pljusak na otoku zbog kojeg sam imala osjećaj da mi se more popelo do balkona. U tom trenutku sam počela razmišljati što ako…i kako se izvući….
Stručnjaci smatraju se da će Maldivi u potpunosti uskoro i nestati jer polagano tonu zbog globalnog zatopljenja.
Ceste i prijevoz
Glavno prijevozno sredstvo na otoku su bicikle koje se mogu naći parkirane ispred svake vile, te golf buggy vozila koja su nam bila na usluzi u svakom trenutku.
Inače je zanimljivo da je sveukupna površina asfaltiranih cesta na Maldivima 15ak kilometara, te se za prijevozno sredstvo uglavnom koriste skuteri.
Morski život je šarolik i veseo.
Posebno je iskustvo roniti u kristalno čistom moru prepunom života. Otišla sam sa kolegama na snorkeling do obližnjeg otoka, naravno u društvu instruktora, gdje sam imala priliku sresti čak sedam kornjača koje su se mirno i bez straha kretale ispod nas te mnoštvo riba različitih veličina, boja i oblika. Instruktorice su nam rekle da ćemo, ako bude sreće, imati priliku vidjeti i morske pse koji su ustvari jako plahi i sramežljivi te se rijetko pojave u ljudskoj blizini. Od držanja figa da se to ne dogodi sam iskreno i zaboravila o kojoj vrsti morskih pasa je bila riječ.
Jedine koje sam uistinu vidjela su bili takozvani “Baby Lemon Sharks” prilikom hranjenja (što je još jedna od turističkih atrakcija na otoku) i to sa sigurne udaljenosti 🙂 Hrane ih lokalci svaku večer u isto vrijeme, tako da morske pse možete vidjeti u samom plićaku dok ležite na mreži poviše mora sa koktelom u rukama. Stvarno super doživljaj.
Vjenčanja
Mnogi moderni mladi parovi odlučuju se ovjekovječiti svoju vezu upravo na maldivskim otocima odjeveni u lagane svilene i lanene odore, ukrašeni egzotičnim cvijećem i pjeskom među nožnim prstima.
Obredi se vrše u malim kapelicama usred mora u koje se odlazi čamcima sa plaža u pratnji četiri pratioca te plesačima koji plešu “bodu beru” tradicionalni ples.
Kapelicu krasi stakleni pod zbog kojeg imate osjećaj da lebdite tijekom cijelog obreda, te mnoštvo svježe ubranog cvijeća.
Sam obred vjenčanja odvija se na tradicionalan način te je jedan od najvažnijih događaja, iako vjenčanje nije važeće.
Mladenci potpisuju vjenčani certifikat, režu tortu, nazdravljaju šampanjcem te skupa zasade palmu u znak međusobne ljubavi i zajedničkog života.
Slijedi uživanje na najromantičnijem medenom mjesecu 🙂
Dakle, ako vam nisu važne službene procedure i želite se vjenčati isključivo za i radi sebe, najtoplija preporuka su Maldivi 🙂
Gastronomija
Bogata kultura spoj je indijskih i arapskih utjecaja što se odrazilo i na zanimljivu tradicionalnu kuhinju. Hrana je izrazito paprena i ljuta ali je ne služe u svakodnevnoj ponudi. Paprene i tradicionalne zalogaje možete probati prilikom velikih događanja poput dočeka Nove Godine, katoličkog ili pravoslavnog Božića kada domaćini okite plažu štandovima sa hranom iz različitih kuhinja svijeta.
Tada sam imala priliku kušati i čokoladni sladoled sa čilijem. Suze su mi išle na oči, ali držala sam se do kraja:)
Inače je kuhinja prilagođena turistima, tako da svaki dan možete birati između tri vrhunska restorana u kojima se služi hrana poput talijanske, japanske ili orijentalne kuhinje a ljubazni konobari će vam nerijetko udovoljiti i sa pjatom koji ste poželjeli a nije na ponudi.
Sve ovo sam uspjela saznati, okusiti i doživjeti u pauzama našeg dosta gustog rasporeda između većih i manjih koncerata, te priprema za iste.
Naime, na Maldivima me je dočekala vrhunska ekipa makedonskih glazbenika predvođena unaprijed spomenutim gitaristom Damjanom Pejčinoskim, Goran Gešovski bas, Zoran Conga Jagoridovski udaraljke, Mici Milikovski klavijature, Alexandra Ilieva saksofon kao i naš sugrađanin Hrvoje Radović bubanjevi, tako da je moj boravak na Maldivima bio u potpunosti ispunjen srećom i zadovoljstvom.
Većina turističkih destinacija ima slogane po kojima mami turiste da ih posjete, a zbog kojih se nerijetko i razočarate.
Maldivi u potpunosti opravdavaju svoj slogan “Raj na Zamlji”. Da mogu posudila bih i onaj od Arube (Karibi), koju sam također imala priliku posjetiti, Aruba – “One Happy Island” i napisala nešto kao… “Laanda Giraavaru – One Happy Paradise Island” jer uz sve prirodne ljepote, kao i one koje je čovjekov um tamo kreirao, ljude sam doživjela kao izrazito tople i otvorene. Uvijek nasmiješene i strpljive. Svaki susret sa otočanima je bio ispraćen pozdravom i osmijehom.
Tako vas i ja ispraćam prepuna dojmova i lijepih uspomena do nekog novog zanimljivog putovanja i prilike da ga podijelim sa vama.
Vaša Maja 🙂
