Albert Gregov Grunf je u potresom pogođeno područje pošao kao volonter, “smjena” za kolege koji su već bili tamo kao pripadnici HPD-a Sniježnica. Malo tko se iz Banije vrati ravnodušan, malo tko može sakriti emocije i osjećaje koji isplivaju možda tek po povratku u ovu našu “normalu”. Ipak većina volontera odluči u uspomeni ostaviti samo lijepe trenutke u susretima s ljudima kojima su na neki način pomogli, držeći to svojom najvećom nagradom. Po povratku s ugroženog područja, Albert Gregov Grunf je napisao:
-Iz Siska/Petrinje nosim svakakva iskustva. Manje više mi je bilo poznato kako će to izgledati, previše me u startu podsjetilo na… Pamtit ću samo lijepo, zahvalan pogled i riječ, nama je toliko dovoljno i previše. Maja Markulin otac ti je divno biće, Udruženje obrtnika Sisak je odličan primjer kako se ljudi mogu sami konstruktivno i efikasno uvezati, organizirati i tako na terenu napraviti vidljivu razliku. Odličan su primjer jer su se stavili pod nekakav sistem. Rade što mogu, ono što ne, traže tko može. Ne penju se bez osiguranja na mokre i zaleđene krovove jer slijepo vole plavu, bilu ili bilo koju duginu boju. Država kašlje i to poprilično. Službe su trome, previše paralelnih linija koje se prečesto preklapaju, a ne naprave ništa. Zato se i pojavljuju ovi samozvani, oni su posljedica problema, ne uzrok. Što reći o politici koja u suradnji s prisutnim medijima radi scenografiju među ljudima na terenu tako da bi snimka izgledala lijepo? Ništa. Ni o jednima ni o drugima. U službama svejedno ima sposobnih i pravih ljudi, sanjam dan kad će ih biti još više. Tko god misli da može bolje, nek’ se prijavi na mjesto pa nek’ bude bolji, kenjanje po tipkovnici nije put. Na društvenim mrežama se oportunistički izvlači dio konteksta, ne cijela priča, tako su svi u pravu što znači da nitko nije u pravu. Mreže mogu bit blagoslov tipa Tate su tate ili Dubrovnik za Petrinju, a mogu bit i destruktivno govno od medija. Prečesto su tipkovnica warriorsi isti k’o i predmet kritike, puno zuje malo meda daju.
Sami se pronađite.
