Mokošica je bila najponosnija kada je doma stigla “brončana” Kristina Prkačin, sjajna igračica Hrvatske rukometne reprezentacije. Osim Mokošice cijela Hrvatska ostala je zatečena igrom naših rukometašica kada su osvojile brončanu medalju na Europskom rukometnom prvenstvu u Danskoj. Kristina nam je otkrila kako su već krenule pripreme koje će, kako ona kaže, biti još jače i intenzivnije. Za svoj uspjeh najviše je zahvalna svojim roditeljima.
-U sport sam ušla od malena. Roditelji su me odmah kako bi se reklo “ubacili” u sport. Dugo sam se bavila gimnastikom, plivanjem, atletikom, odbojkom i evo na kraju svega je presudio rukomet.
Prepričala je put od Dubrovnika do Rukometnog kluba Lokomotiva, gdje igra već petu sezonu.
-Dok sam bila u Dubrovniku moja prva trenerica bila je Marina Raguž te nakon toga Pero Veraja koji me i uputio za Zagreb gdje sam pošla na pripreme u RK Trešnjevku i odigrala sam tu prvu sezonu. Nakon toga trener Silvijo Ivandija uputio mi je poziv za juniorsku reprezentaciju te nakon toga i u RK Lokomotiva gdje ove godine igram već petu sezonu.
Kristinina pozicija je lijevi vanjski, a njezin prvi nastup za Reprezentaciju Hrvatske bio je prije četiri godine u Rusiji.
-Za Reprezentaciju sam prvi put nastupala 2016. godine na Svjetskom prvenstvu u Rusiji s juniorkama te nakon toga 2018. u Francuskoj sa seniorkama i evo 2020. u Danskoj sa seniorkama.
Mimo dobre igre, ističe zajedništvo koje vlada među igračicama.
-Svakako da je zajedništvo svih nas koje smo prisustvovale u Danskoj doprinijelo brončanoj medalji. Mislim da stalno ponavljamo isto, ali stvarno naše zajedništvo, upornost, vjera u sebe, trud i rad koji smo tiho stvarale sve ove godine se isplatio. Mislim da se sve i vidjelo, naš glavni moto bio je idemo se zabavljati, idemo uživati jer radimo ono što volimo pogotovo jer je to reprezentacija jer na sebi nosiš sveti dres te je to svakako pridonijelo i samom rezultatu.
Emocije su tu, ali i pripreme, pokazale su izvrsnu igru te su sada velika očekivanja pred njima. S brončanom medaljom osigurale su direktan plasman na Svjetsko prvenstvo 2021. godine kojemu je domaćin Španjolska.
-Ne možemo još uvijek vjerovati u sve ovo, još uvijek se emocije nisu slegle. Ni na kraj pameti nam nije bio izravni plasman na Svjetsko prvenstvo, ali kako smo igrale mislim da smo to definitivno i zaslužile. Mi idemo korak po korak, sigurno da nam je glavni cilj na svjetskom i plasman za Olimpijske igre. Evo u Dubrovniku sam bila sve do danas, a sada se okrećem klupskim obavezama. Čeka nas zanimljiva sezona i krećemo se pripremati. Svjesni smo da nakon ovakvog rezultata treba još jače raditi i trenirati te ne stat na ovome.
Svaki sportski put prožet je usponima i padovima, napornim treniranjima, a ono što je najvažnije svakom sportašu je zasigurno roditeljska podrška koju i Kristina ističe.
-Najzahvalnija sam svojim roditeljima. Oni su uvijek bili tu, i prije ovog uspjeha tako da oni su mi i najveća podrška u životu ne samo na sportskom putu i na tome sam im neizmjerno zahvalna.
Osim rukometa, važno joj je i završiti fakultet.
-Trenutno sam na petoj godini Kineziološkog fakulteta, smjer kineziterapija. Fakultet mi je uvijek bio na prvom mjestu pa sam se tako i trudila da ispunim sve svoje fakultetske obaveze. Mislim da je najbitnije dobro se organizirati i onda se sve može stići. Da je bilo lako nije, ali evo na kraju se sve isplatilo.
Ima i poruku za sve mlade sportaše:
-Poručila bih mladim sportašima da se bave sportom, da rade ono što vole te da uživaju, vjeruju u sebe, a onda će se sve to jednom isplatiti samo treba biti strpljiv.
