„Teško bi za Pera Kvrgića bilo reći da je glumac koji je obilježio jednu epohu. Umjetničkim dometima svojih glumačkih ostvarenja, njihovom brojnošću i dugovječnošću svoje karijere, Kvrgić je, naime premostio različita razdoblja u povijesti suvremenog hrvatskog kazališta i postao epohom za sebe“. – H. Ivanković
U 94. godini života preminuo je Pero Kvrgić, legendarni kazališni, filmski i televizijski glumac. Procjenjuje se da je u karijeri ostvario preko 190 uloga, a glumio je gotovo donedavno, pa je tako svoj 90. rođendan proslavio na kazališnoj pozornici u „Stilskim vježbama“. Uz brojne druge, dobitnik je Nagrade Orlando 1981., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1986. te Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo 1999., a odlikovan je i Redom kneza Branimira za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske. Pero Kvrgić glumac je kojemu u dugoj povijesti Igara pripada jedno od najvećih poglavlja glumačkih ostvarenja i antologijskih uloga. Od prvih Igara 1950. godine, kad je u Držićevom „Skupu“ u režiji Branka Gavelle igrao Munua, do zadnje uloge Dum Marina u Vojnovićevoj „Na taraci“ u režiji Joška Juvančića 2010. godine, Pero Kvrgić ostvario je uloge u impozantnom nizu klasika, od čega treba izdvojiti nisku likova iz dramskih djela Marina Držića. Osim Munua u „Skupu“, maestralno je utjelovio Pometa, Dunda Maroja i Negromanta u „Dundu Maroju“, Stanišu u „Grižuli“. Među antologijskim ostvarenjima je i njegova uloga Paroka u „Tužnoj Jeli“ Mata Vodopića u režiji Ivice Kunčevića, uloge Gospara Šiška, Saba Šiškovog, Gospara Nika te Dum Marina u Vojnovićevoj „Trilogiji“, ali i brojne druge koje su se nizale u njegovih šest desetljeća na dubrovačkom festivalu. Ovom glumačkom velikanu posvetile su Dubrovačke ljetne igre 2012. godine umjetničku monografiju „Kazališno doba Pera Kvrgića“ u kojoj je autor Hrvoje Ivanković zabilježio: „Teško bi za Pera Kvrgića bilo reći da je glumac koji je obilježio jednu epohu. Umjetničkim dometima svojih glumačkih ostvarenja, njihovom brojnošću i dugovječnošću svoje karijere, Kvrgić je, naime premostio različita razdoblja u povijesti suvremenog hrvatskog kazališta i postao epohom za sebe“. Zapisano je tada i: „Kralj glume već je odavno pobijedio logiku ljudskog života, ispremiješao vremena i uloge, premostio razdoblja, povezao nespojivo i otjelovio neiskazivo. A sve to idući hrabro i nepokolebljivo za svojim unutarnjim dvojnikom, za onim ludičkim histrionom sa skapenovskom batinom s kojim se do te mjere poistovjetio da mi današnji više ne možemo prepoznati tko je taj čovjek pred nama: Pero Kvrgić ili stari ludički histrion u njemu. Tu za mene nema dvojbe ni dvojnika, pred nama je uvijek Pero Kvrgić. Čudo glumca poklopilo se s mnogolikim čudom čovjeka.“ Tom čudu glumca i čudu čovjeka klanjamo se s čistim poštovanjem i udivljenjem. Adio i hvala na svemu, dobri moj gosparu Pero! – napisano je na stranici Dubrovačkih ljetnih igara.
