Stan gospođe Anuške Jukić izgleda poput radionice u kojoj nastaju prave male kreativne i maštovite rukotvorine u kojima ona uživa stvarajući ih, uz želju da radost s kojom ih izrađuje, razveseli i one koji ih kupe ili daruju.
-Uvijek sam jako voljela kreativne stvari. Oduvijek sam nešto skupljala, plela, nešto izmišljala. Kad sam otišla u mirovinu, pojača se kod mene potreba da nešto radim, da budem angažiranija. I krenula sam s pletivom, no brzo sam shvatila da mi “to nije to”. Potom sam počela izrađivati vrećice s lavandom, kao prigodne poklone na vjenčanjima, a onda sam se upoznala s decoupage tehnikom. Bila sam na nekoliko radionica i prvo sam tu tehniku počela primjenjivati na staklu – priča gospođa Anuška, te pojašnjava zašto ju je najteže primijeniti upravo na staklu.
– Vidi se i najmanja greška, a nema popravka, već sve treba početi ispočetka. Radila sam svetog Vlaha na staklu, a to i danas radim. Nađu se tu i ukrasne boce, vaze, kutijice…Tehnika je zahvalna jer se može primijeniti na različite površine. Meni je u svemu tome najvažnije da u tom radu uživam i da me to zabavlja, a sve radim sa srcem, govori mi, te ističe da joj je veliki problem nedostatak mjesta za rad.
-Sve radim u obiteljskom domu i u svakom raspoloživom kutku se nalaze ili moji radovi ili materijal. Uz to, moj suprug izrađuje makete brodova. I nekad nam uistinu bude tijesno. Ideja je puno, ali ne stignem ih sve realizirati. Ako dulje vrijeme radim jedno te isto, ubrzo mi dosadi i više mi ne predstavlja izazov.
Kreativnošću i radovima gospođe Anuške oduševljena je i njena nevjesta, jazz pjevačica Ines Tričković, koja je putem društvenih mreža izrazila svoj ushit, osobito božićnim balunima za bor.
-Njihova je izrada iznimno delikatna. Iako su same kuglice bijele, volim na njih staviti bazni sol boje. Potom lijepim motive. Ne može se staviti veliki motiv, već se mora puno sjeckati, lijepiti komadić po komadić te ih nakon toga lakiram i pospem umjetnim snijegom i školjkica. Na kraju, motive za koje smatram da je potrebno, istaknem s linerom, a onda provučem konopčić kako bi se mogle okačiti na bor. Najlakše bi bilo zalijepiti salvetu. No, kako zalijepiti nešto i koji je motiv najbolji, to je zapravo najteži dio procesa, a do toga se dolazi iskustvom i radom, govori mi teta Anuška, te dodaje kako trenutačno pokušava smisliti kako kuglice što ljepše upakirati.
-Nigdje u Dubrovniku nisam uspjela pronaći kutijice kakve bih htjela i sad se razmišljam da otiđem u neku od tiskara kako bi mi napravili točno onakve kutijice kakve želim. Nažalost, a s tim sam se susrela više puta, mnoge stvari se u Dubrovniku ne mogu nabaviti, tako da većinu potrebnih materijala, poput salveta koje su osnova decoupagea naručujem iz Zagreba.
Priča i kako je na jednoj od radionica naučila kako primijeniti decoupage tehniku na robu, te kako joj je suprug u šali rekao kako uskoro neće imati gdje ni spavati, a kamoli raditi, ako nastavi sa širenjem svojih interesa.
-Cijelog sam života zapravo težila nečemu što je različito i što nisam mogla vidjeti nigdje oko nas. Zato sam pokušala raditi nešto novo. Često me pitaju imam li ja od toga koristi i isplati li se baviti ovim poslom. Iako sam dobivala upite da napravim velike serije nekih svojih radova, sve sam ih odbila. Ne mogu napraviti 500 komada nečega, niti želim, jer se time nisam niti vodila kad sam počinjala. Radim najviše po deset ili petnaest komada. Ipak vidim da postoje ljudi koje cijene ručni rad i to me veseli. Na kraju dana čak mi ni to nije bitno, najvažnije se da mene veseli moj rad pogotovo kad mi nešto ispadne točno kako sam zamislila, iskrena je teta Anuška.
Među njenim radovima posebno se ističu svijećnjaci i ukrasni pjati na koje je apliciran motiv konavoskog veza, a koje je radila za jednu suvenirnicu, koja se nažalost ove godine ipak nije otvorila te uskrsna jaja za čije potrebe je čak izlijevala i vlastite kalupe.
-Jedno vrijeme sam čak razmišljala da otvorim svoju butigu, ali sam od toga odustala, trenutno mi je dovoljno što imam registriranu kućnu djelatnost koja mi omogućuje da svima onima koju su zainteresirani za moje rukotvorine, to i ponudim.
O obiteljskoj proslavi Božića u ovoj po svemu drukčijoj godini, kazala je:
-Kao i dosad, napravit ćemo objed i ako okolnosti budu dopuštale, iako se u ovom trenutku ne čini izvjesno, otići ćemo na misu. Okitit ćemo bor, uglavnom s mojim kuglicama i anđelima koje sam plela. I onda ćemo u njemu uživati. Živimo u ludom vremenu. I smatram da je svima potrebno malo oduška i uživanja u onome što ih veseli, pogotovo u ovom blagdanskom razdoblju, bez obzira o čemu se radilo. Mnogi se strogo drže tradicije i s prijekorom gledaju na one koji od nje odstupaju. Nikad nisam voljela kalupe, pa tako ni po tom pitanju. Čovjek mora biti svoj. U nama ljudima postoji neka potreba za mijenjanjem drugih, a samo se trebamo prihvatiti onakvi kakvi jesmo, zaključuje teta Anuška.
FOTO: Ines Tričković, L.Pavlović
