Lora Kljunak je dvadesetogodišnja studentica koja je nakon završene dubrovačke Privatne gimnazije, upisala psihologiju na Nottingham Trent Sveučilištu u Velikoj Britaniji. Nakon osvojene bronce na Svjetskom Shotokan prvenstvu u karateu, Lora stavlja sportsku karijeru na čekanje te odlazi u Nottingham na studiranje.
Kako ste došli na ideju o studiranju u Velikoj Britaniji? Je li Vas privlačilo možda još neko mjesto?
-Moja prvobitna želja bila je za studiranjem u Zadru, jer nisam htjela u Zagreb. Htjela sam ostati bliže moru. Završila sam u Velikoj Britaniji zato što mi je prijatelj odlučio studirati tamo. Ukazao mi je na prednosti koje fakulteti u Velikoj Britaniji imaju, kao što su drugačiji načini predavanja i ispitivanje naučenog znanja.
Uspjevate li pratiti predavanja jer studij je medicinski, a uz to je i na engleskom jeziku?
-Nije mi problem pratiti na engleskom. Uglavnom sve nazive znam, a neke mogu zaključiti iz konteksta pošto ih znam na hrvatskom. Naravno da se zna dogoditi da neke tehničke psihološke nazive ne znam, ali nije problem ukucati na internet i saznati.
Britanci su poznati po različitim naglascima. Je li to utjecalo na razumijevanje predavanja ili u razgovoru s kolegama?
-Naglasci uglavnom nisu teški, razumljivi su. Dogodi se da nekad ne razumijem nekoga zbog naglaska ali su to rijekosti.
Što Vam se najviše sviđa na Sveučilištu?
-Najviše mi se sviđa način prezentiranja znanja i činjenica. Potiču nas na kritičko i samostalno razmišljanje za sve “činjenice” koje nam izlože. Nema bubanja napamet i nerazumnog učenja gradiva.
Kako provodite vrijeme van Sveučilišta, kada završite s obavezama?
-Idem u teretanu, pucam u klubu za pucanje iz pušaka, šetam s prijateljima, idem u pubove, izlazim u klubove…
Uspjevate li turistički obići znamenitosti Velike Britanije?
-Nisam stigla turistički obići Veliku Britaniju. Previše obaveza, a i prva godina je najviše bila za upoznavanje s novom okolinom i navikavanje.
Što možete reći o kolegama i profesorima te Britancima općenito? Koliko ste zadovoljni?
-Profesorima sam jako zadovoljna. Pristupačni su, izlažu nam sve potrebne informacije na vrijeme, odgovaraju na sve naše upite putem emaila i uživo. Kolega ima dobrih i loših, kao i uvijek. Pretežito su dobri i spremni na timski rad, što fakultet jako potiče. Britanci općenito su dosta otvoreni, vole izlaziti vanka i lako je s njima razgovarati.
Na što ste se najteže navikli? Koliko je težak samostalni život u drugoj državi?
-Najteže sam se navikla na jako puno gradiva koje se treba konstantno pratiti, a život nije težak. Ovisi o osobi naravno. Osobno mi se jako sviđa samostalni život u drugoj državi.
Planirate li diplomski studij nastaviti u Velikoj Britaniji, da li bi voljeli nastaviti živjeti tu ili?
-Diplomski planiram nastaviti ili u Velikoj Britaniji ili nekoj drugoj europskoj državi. Nisam sigurna želim li ostati gore nakon faksa, ali mi to stoji kao jedna od mogućih opcija.
Čemu se najviše radujete po završetku studija?
-Najviše se radujem pronalasku posla u željenom dijelu psihologije. Raznim seminarima i istraživanjima što će mi dalje doprinositi znanju.
Napisala: studentica druge godine PDS Mediji i kultura društva Sveučilišta u Dubrovniku, Arnela Ovčina
