Sedma godina
Ne znam pouzdano
Gdje počinješ gdje završavam
Bila je ovo
Kraljevska šetnja
od sedam godina
Plandovanje
u kućici za pse
U međuvremenu su mi narasla stopala i otpao lak s cipela
Ne znam kad sam postala
Regoč
Samo pamtim da nas je ružoprsta
pratila
Dok smo silazili niz stube
od Jezuita
i elegantno mi šapnula:
U džep vjenčanice
spremi
čuturicu rakije
i okvir s njegovom slikom
Tata mu je stvarno isti Belmondo
Nagovještaj odlaska
Jutra su blistava oštrica dana
Otimaju sve ono što je ostalo
U zavežljaju dvije plahte
Srce usnulog tigra
tri riječi koje si izgovorio u snu
meke i svijetle kao
cvijet naranče
gdje god ga stavim
narast će krošnja
Nemoj se zaljubiti. Pazi da te ne zgnječi njegova sjena.
Moj dragi je medvjed.
Dok se s prvim proljećem pomalja iz utrobe šume, svaki njegov korak udara kao gong.
Dok krcka orahe niz bradu mu se cijedi med, a jantarne se oči zlate od miline kao lampe na starim utvrdama.
Moj dragi je medvjed, sasvim očito. Zdepastim rukama bere grimizne bobice i šumsko cvijeće pa ih stavlja meni u krilo. Polužive, zgnječene, obezglavljene. Kraj njega jedino mogu biti ptica.
Ili kraljica.
Miriše na kolovošku kišu, talog crne kave i smolu na čempresima.
Kako se spušta mrak, on polako u svoj brlog nosi tri vijenca od šuštavog lišća, dva buketa kukuruza i jedan vrč šipkovog soka. Tamo gdje je tamno i toplo, tamo u utrobi šume, valja nam prezimiti.
Barbara Klepić rođena je 1991. godine u Zagrebu. Počela se baviti pisanjem poezije u srednjoj školi, a na četvrtoj godini studija hrvatskog jezika i književnosti izdala je svoju prvu samostalnu pjesničku zbirku Džepovi od marcipana (2013).Poezija joj je objavljivana u sljedećim književnim časopisima i zbornicima: Dubrovnik, Literat, Hod se nastavlja, Slovo i Nova Istra.
