Ivo Kuljevan najpoznatiji je dobrotvor u povijesti otoka Lopuda. Rođen je 1850. godine te se kao mladić otisnuo u svijet, najprije u Port Said, zatim u Chilayo u Peruu. Baveći se preradom i prodajom alkoholnih pića vrlo brzo je izgradio bogatstvo. Veliki dio svog bogatstva usmjerio je u dobrotvorne svrhe i izgradnju objekata od javnog značaja na svom otoku.
Od 1921. godine financirao je izgradnju lopudske obale, škole s učiteljskim stanom, narodne čitaonice, ribarnice, čekaonice i javnog sanitarnog čvora. Značajna sredstva usmjerio je i u obnovu crkve Gospe od Šunja. Svojom oporukom dio sredstava ostavio je za ispomoć lopudskih siromaha.
Otok je prvi put nakon odlaska u Ameriku posjetio 1926. godine. Tim povodom otočani su mu priredili veliku svečanost. Nažalost, ostao je razočaran onim što je vidio, osobito načinom utroška novca koji je dostavio. U ožujku 1927. godine iz Dubrovnika je Lopuđanima uputio pismo u kojem je među ostalim napisao:
Lopudjani! Kundurarije i nehajstvo mnogih lopudjana činil su mi izgubiti ljubav svomu Lopudu, momu rodnom mjestu što sam ja ljubio iz djetinjstva moga i držao ga u momu srcu, kako da je grasta cvijeća. (…) U moje djetinjstvo Lopud je bio lijepo obrađen. Vas Šunj i Prijevod posađen lozom; kako su lijepo izgledale baštine uskopane, masline zasute, očišćene, ledine istrapljene. U moje djetinjstvo bilo je i ulja i vina, svakoga zelja, svakoga voća, a sad sve je abandonano. (…) Čuo sam lopujske kundurarije, onih koji ne imadu drugoga posla, nego da kunduravaju za mnom. Neki su Lopudjani rekli da ja nijesam dobročinilac od Lopuda. Neki su opet prigovorili, zašto su nazvali „Obala Iva Kuljevana“.
Neki su kunduravali da sam ja to sve učinio za strance i za one, koji imadu kuću na moru. Kako je to zlobno rečeno! Ja sam to sve učinio da pritegnem strance na Lopud; a kad dolazu stranci na Lopud, to je korisno svakomu na Lopudu, i onim koji imadu hotele i oni koji drže alodje, daju kamare za spavanje i onima koji prodavaju strancima voće, zelje i druge stvari. Oni novac što stranci ostavljaju, ostavljaju na Lopudu, a kada inostrani ostave koji milijun na Lopudu, to je korist cijeloga Lopuda. (…) Ja sam mislio još dosta stvari učiniti, a to sam već napomenuo u ovom pismu, ali lopujske kundurarije i ono što se protiv mene govori, činili su mi izgubiti svaku volju. Moguće je, da ću ja to sve oprostiti i zaboraviti, ali to stoji u Vama.
Braćo moja! Nemojte biti zavidni i zlobni jedan protiv drugoga, nemojte kunduravati jedan za drugim, nemojte mrziti jedan na drugoga, to je sve za Vašu štetu i propast. Radite i gledajte svak svoj poso, ostavite se lotrojstva, jer je lotrojstvo mati svijeh zloća, i tada će doći blagoslov Božji. Ako sne budete stavili u djelo ove moje riječi neće Vam biti blagoslova Božjega. I. K.
Ipak, centralna obala u Lopudu i danas nosi njegovo ime, a građevine izgrađene njegovom ostavštinom i danas krase ovaj otok. Na slici Ivo Kuljevan s Lopuđanima za vrijeme posjeta 1927. godine, drugi red odozdo s bijelim sakoom i crnom kravatom.
Tekst smopreuzeli s FB stranice Dubrovačka Republika, a kao izvor navodi se: Tolja, N. (2018) Stanovništvo i rodovi otoka Lopuda od 1614. do 2016. Dubrovnik: KUD Ivo Kuljevan.
