S dolaskom hladnijeg vremena i sezone grijanja, širenje covida-19 u Europi značajno se ubrzalo. Boravak u zatvorenim, loše prozračenim, grijanim prostorima sa suhim zrakom pogoduje širenju virusa. To je iskustvo koje imamo sa svim respiratornim virusima, kao što su virusi gripe i prehlade, koji imaju izraženo svojstvo sezonalnosti, piše Index.hr.
Pritom treba imati na umu da su neki od virusa koji uzrokuju prehlade također koronavirusi kao i SARS-CoV-2. Postoji više hipoteza koje tumače ovu sezonalnost. Prije svega treba istaknuti da je sezonalnost izraženija kod virusa na koje je populacija stekla neki imunitet, bilo prirodni ili umjetni, zato što se takvi virusi slabije prenose u okolnostima koje za njih nisu povoljne.
Virusi na koje populacija još nije stekla imunitet lakše se prenose čak i u nepovoljnim okolnostima, osobito ako su jako zarazni kao što je to SARS-CoV-2. No studije i iskustva pokazuju da čak i taj virus uzrokuje nešto blaže kliničke slike kada se prenosi u uvjetima koji su za njega nepovoljni, primjerice ljeti u toplom i vlažnom zraku na otvorenom, osobito uz uporabu maski.
Prema jednoj od hipoteza, povećanju broja zaraza zimi također pogoduje to što ljudski obrambeni mehanizam zimi slabi zbog pada razina vitamina D budući da je za njegovo stvaranje važno izlaganje suncu.
Ove dvije hipoteze – o utjecaju vlažnosti zraka na prijenos virusa te o utjecaju manjka vitamina D na obrambeni sustav – nameću pitanje mogu li ljudi sami nešto poduzeti kako bi se zaštitili. Drugim riječima, ima li smisla nabaviti ovlaživače zraka i uzimati vitamin D kako bismo se zaštitili?
Za tezu da se virus lakše širi u hladnijem, a sušem zraku postoji logično fizikalno objašnjenje. Naime, u vlažnom okruženju kapljice kojima se prenosi virus brže nakupljaju vlagu i brže padaju na tlo, što znači da će njihove koncentracije u zraku biti manje. S druge strane, malene kapljice u suhom zraku brže se isušuju i pretvaraju u aerosol koji može satima lebdjeti u zraku.
Japanski znanstvenici, pod vodstvom Makotoa Tsubokure iz istraživačkog instituta Riken, prošli su tjedan objavili rezultate istraživanja koji potvrđuju tu tezu.
Njihovo superračunalo Fugaku pokazalo je da vlaga može imati velik utjecaj na disperziju čestica virusa. Istraživači su njime modelirali emisiju i protok virusnih čestica od zaraženih ljudi u raznim zatvorenim okruženjima.
Vlažnost zraka manja od 30% rezultirala je više nego dvostrukom količinom aerosoliziranih čestica u usporedbi s razinama od 60% ili više.
Otkriće sugerira da uporaba ovlaživača zraka može pomoći u ograničavanju infekcija u vrijeme kada prozračivanje prostorija nije moguće.
Istraživanja istog tima pokazala su također da prozirni štitnici za lice nisu toliko učinkoviti kao maske u sprečavanju širenja aerosola te da su jednokratne kirurške maske bolje od platnenih. Osim toga, tim je utvrdio i da za ljude koji sjede za stolom veći rizik predstavljaju ljudi koji sjede bočno do njih nego oni koji sjede preko puta.
Slične rezultate pokazalo je i jedno novo američko istraživanje koje tek treba proći recenziju. Prema njemu, SARS-CoV-2 medijan procijenjenog poluživota virusa bio je više od 24 sata na 10°C i 40% relativnoj vlažnosti, a manje od sat i pol na 27°C i 65% relativne vlažnosti.
Molekularni biolog Gordan Lauc također je uvjeren u negativan utjecaj suhog zraka.
No on smatra da on ne utječe samo na čestice virusa već i na sustav obrane kojim se tijelo štiti od virusa.
“U travnju je u uglednom časopisu Annual Reviews of Virology izašao veliki pregledni rad koji je naglasio značaj temperature i vlažnosti zraka za sve respiratorne viruse”, kaže Lauc.
“Navedene su brojne epidemiološke studije te pokusi na životinjama koji su jasno pokazali da je vlažnost zraka iznimno važna za funkcioniranje takozvane mukozne barijere, koja je naša prva linija obrane protiv respiratornih infekcija. SARS-CoV-2 je također respiratorni virus i za očekivati je da se ponaša jednako. Rezultati našeg velikog istraživanja koje smo proveli na 7000 hospitaliziranih pacijenata potvrdilo je tu pretpostavku”, tumači Lauc.
Na pitanje zašto se onda covid-19 neometano širi u tropskim zemljama u toplom i vlažnom zraku, Lauc odgovara da učinak virusa ipak nije jednak u svim uvjetima.
“Ono što je mnoge zbunilo je činjenica da se virus vrlo uspješno širio i tijekom ljetnih mjeseci te u tropskim regijama. No da se širio znamo samo zato što smo ljudima gurali štapiće u nos i provodili PCR testiranja. Da smo gledali samo broj bolesnih ljudi, ne bismo niti primijetili da se SARS-CoV-2 širio Singapurom, Afrikom ili čak Hrvatskom tijekom ljeta. Jedini drugi primjer kad smo respiratorne viruse tražili ljeti bila je pandemija svinjske gripe 2009. godine i tada je u Engleskoj također pronađeno puno zaraženih ljudi, no smrtnost je bila značajno manja nego zimi. Dakle, virus ne nestaje u toplim i vlažnim predjelima, on se i dalje širi, no ljudi ga uspijevaju zadržati u nosu i ne uzrokuje bolest, tj. manje ljudi ima bilo kakve simptome, a teški simptomi i smrt su još puno rjeđi. Nedvojbeno je da je suhi zrak u grijanim prostorima jedan od elemenata koji potiču respiratorne infekcije. To su znale i naše mame i bake te su pazile da nemamo previše suh zrak u stanovima. Od kada imamo moderne prozore taj problem nije toliko izražen pa smo na to donekle zaboravili, no čim krene sezona grijanja, zbog razlike temperature zrak u grijanim prostorima postaje jako suh. Primjerice, iako je jutros padala kiša, u mom uredu je relativna vlažnost zraka 38%, što je ispod potrebne razine. Kad još malo zahladi, bit će i puno gore”, poručuje Lauc.
Više pročitajte ovdje.
