Kako ću odabrati 10 najboljih knjiga koje sam pročitala u životu? Gledam u prepune police i shvatim da je taj zadatak za mene nemoguća misija, stoga ću predstaviti samo one koje sam pročitala u posljednjih nekoliko godina i koje su me dojmile na neki poseban način. Čudno, ali na popisu nije nijedna knjiga iz opusa Paola Coelha ili Dana Browna iako sam ih sve pročitala i povremeno ponovo rado čitam. Nema ni knjiga iz školske lektire ili iz djetinjstva poput nenadmašnih Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić i Ježeve kućice Branka Ćopića koju i dan danas znam napamet izrecitirati od početka do kraja. Recimo da sam dala neki pregled beletristike po svojoj preporuci, uz jednu zbirku poezije i proze, jedan biografski putopis i jedan leksikon ženske psihologije. Pri tom ne skrivam činjenicu da prevladavaju knjige fikcije i one usmjerene ženskom čitateljstvu.
Napisala: Veronika Duda, dipl. novinarka i turistička djelatnica
Evo mojih prijedloga za čitanje u mjesecu knjige i to abecednim redoslijedom prema naslovu, ne želim rangirati:
- 1Q84, Haruki Murakami – Ovaj distopijski roman u tri toma pročitala sam u rekordnom roku, nisam ga ispuštala iz ruku. Sve je tu: fikcija, kruta realnost, ljubavna priča, životna pouka, a asocijacija na Orwellowu 1984. nije nimalo slučajna. Sam naslov knjige je šala ovog nagrađivanog japanskog autora, naime, broj 9 u japanskom jeziku se izgovara isto kao i englesko slovo Q. U svijet fiktivne 1984. godine u Tokiju, gdje na nebu postoje dva mjeseca, uvijek bih se rado vratila.
- Crveni šator, Anita Diamant – Dugo sam bila uvjerena da je Anita Diamant pseudonim, ali nisam nigdje pronašla potvrdu za to. Američka spisateljica, zvala se Diamant ili ne, napisala je knjigu o ženama i za žene smjestivši radnju u kolijevku civilizacije prije nove ere. Žene koje su pročitale knjigu znaju zašto me dojmila, a one koje će je tek pročitati osjetit će istu povezanost s generacijama žena prije nas u univerzalnosti ženskog života i postojanja.
- Frida ili o boli, Slavenka Drakulić – Samo se vrsna spisateljica može tako vjerodostojno staviti u kožu legendarne meksičke slikarice Fride Kahlo i iz njenog bolesničkog kreveta prenijeti emocije u posljednjim trenucima života. Fikcija temeljena na biografskim činjenicama zbog koje stvarno možete doživjeti Fridu. A ja Fridu obožavam.
- Mlijeko i med, Rupi Kaur – Zbirka vizualne poezije i proze za koju kažu da bi je svaka žena trebala pročitati. Pitko, a duboko štivo s autoričinim ilustracijama koje mi je pružilo iskustvo cijelog spektra emocija sa slatkim na kraju.
- Noćni cirkus, Erin Morgenstern – Fantastičan roman, u svakom smislu riječi fantastično. Apsolutno sam oduševljena ovom knjigom američke debitantice koja je prepuna magije, neočekivanih obrata i paralelnih radnji. Nelinearni stil pripovijedanja traži koncentraciju i vrijeme, jer knjiga se čita u jednom dahu, a broji oko 400 stranica. Moja topla preporuka za svakoga tko voli taj žanr u ovim jesenskim danima.
- Sjećanja jedne gejše, Arthur Golden – Knjiga koju sam prvu pročitala među ovih 10, najdužeg staža za preporuke, svakako zasluženog. Japanska kultura i tradicija, uvid u tajne svijeta gejši i ljubavna priča u vihoru Drugog svjetskog rata obećavaju kvalitetno štivo. Iako ga je kasnije prozvala zbog iznošenja neistina i izdala kontra knjigu, činjenica je da se gejša koja je Goldenu bila izvor za pisanje knjige dovela u životnu opasnost prekršivši sveti zavjet šutnje. Intrigantna priča sa sretnim završetkom, skoro pa nevjerojatno.
- The Dovekeepers, Alice Hoffman – Nisam pronašla informaciju je li ova knjiga prevedena na hrvatski jezik, čitala sam je u originalu jer i inače volim knjige Alice Hoffman. Opet priča na prijelazu iz stare u novu eru u doba opsade Masade, također o ženama kao i Crveni šator. Tajne četiriju žena različitih prošlosti koje se nađu ujedinjene u dramatičnoj situaciji i borbi za opstanak, zajedničke su tajnama žena otkad je svijeta i vijeka. Univerzalna priča o snazi ženskog zajedništva i intuitivnoj prirodi ženskog bića koju sam sačuvala na polici iako je iz fonda izgubljeno-nađeno jednog hotela. Jednostavno me zvala je da je udomim.
- Vodoriga, Andrew Davidson – Malotko može reći da mu je prva knjiga koju je napisao u životu bila remek-djelo, a ovaj kanadski pisac svakako je sedam godina pisanja svog prvijenca okrunio tim epitetom. Bezvremenska priča o ljubavi dvije srodne duše koje se prate od srednjeg vijeka do danas, zaokupila me od prve do posljednje stranice. Čudesna knjiga koju morate pročitati.
- Vrijeme badema, Maja Klarić – Maja Klarić piše biografski putopis hodočašća Camino de Santiago kao in memoriam svojoj sestri Dijani Klarić koja je i autorica fotografija u knjizi. Na putu prati prirodni ciklus bademovih stabala, 900 kilometara pješačenja pretače u samospoznaju i vjerno prenosi emociju. Knjigu sam dobila od drage prijateljice, a nakon čitanja osjetila sam potrebu proslijediti je drugoj prijateljici istom sestrinskom bliskošću. Vi znate koje ste.
- Žene koje trče s vukovima, Clarissa Pinkola Estes – Šećer na kraju. Na naslovnici stoji: Mitovi i priče o arhetipu divlje žene. Jungovska psihoanalitičarka donosi svojevrsni enciklopedijski priručnik ženske psihologije tražeći uporište u bogatoj usmenoj predaji tradicionalnih priča i bajki. Na momente mi je djelovala pretenciozno, ali jednostavno pisana knjiga koja studiozno razlaže svaki aspekt ženske psihe, uvijek zadržavši početnu misao o esenciji ženskog bića, svakako je jedna od onih vrijednih čitanja u različitim razdobljima života svake žene. S divljom ženom, izgleda da sam se ipak nekako vratila na početak i Pričama iz davnine Ivane Brlić Mažuranić.
